Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

“Ovi prostori”

Autor: Mario Padelin

29.10.2008. 23:00


PET MIKROFONA VIŠKA
Sve vijesti ovoga tjedna počinju atentatom izvedenim u Zagrebu prošlog četvrtka. Malo mi smeta što svi spominju ubojstvo Pukanića, kao da onaj drugi čovjek nije ni postojao. Dobro, ovaj je poznatiji, ali svejedno… S druge strane, na taj je šokantni događaj najbolje reagirala Nova TV koja je cijelo vrijeme direktno izvještavala, dok su na RTL-u uporno puštali, da prostite, Big Brothera kao da su svi njihovi gledatelji poluretardirani, indiferentni mediokriteti.
Posebno je interesantna bila konferencija za novinare Krunoslava Borovca, načelnika Ureda policijske uprave, jutro poslije. Vidjelo se da je čovjek profesionalac koji se snalazi pred kamerama, ali nešto mi je posebno privuklo pažnju. Novinari su mu mikrofone doslovno gurali u nos i usta. Zanimljivo je kojih su boja bili ti mikrofoni, a još je zanimljivije koliko ih je bilo. HRT je imao samo jedan diskretan, RTL dva falusoidna duginih boja, a Nova TV čak tri drečavo crvena. Što će im tri komada? To znači da su poslali tri reportera. Ako jesu, zašto svi troje uporno šute? Zašto sva pitanja postavlja onaj jedini novinar s HRT-a? Očigledno im hitno treba sistematizacija radnih mjesta.
POMOZIMO SICILIJANSKE MAFIJAŠE
Kao da u Hrvatskoj nemamo sramotno puno kladionica, na vijestima nam danima serviraju priču o basnoslovnom dobitku na lotu u susjednoj Italiji. Toliko, da sam odmah poželio skočiti do Trsta i uplatiti koju tisućicu eura, tek toliko da se riješim viška para i pomognem tamošnje kladioničare. I konačno je netko dobio tih stotinjak milijuna eura, i to ne bilo tko, već netko sa Sicilije, jednog od rijetkih nama bliskih krajeva Europe. Ono što apostrofiraju naši novinari je podatak da dobitnik želi ostati anoniman. Baš začuđujuće. Živi u carstvu reketara, kamatara, kriminala i nasilja, ima sto milijuna eura, a ne želi da se to pročuje i da se sjate “prijatelji” oko njega. Ne samo to. Voditelj HRT-ovog dnevnika nam kaže da je katanijsko područje na Siciliji prije par dana bankrotiralo, i da će se sada vidjeti voli li dobitnik svoj grad. Bože moj, koja nevjerojatna izjava. Izmamila mi je suze na oči. Suze bijesa.
OVI ZAGONETNI “PROSTORI”
Prije nekoliko tjedana razgovarao sam sa svojim jaranom Sejom Sexonom iz “Zabranjenog pušenja” o prikladnom nazivanju tržišta na kojem djeluju. On ga naziva “regionom”, ja “regijom”, a složili smo se da se najčešće koristi fraza “na ovim prostorima”. Nitko pri tome ne želi precizirati gdje počinju i gdje završavaju ti “prostori”. Isto tako nitko ne želi reći recimo “na ovim našim prostorima”, zato što zna da “ovi prostori” zauzimaju nešto veću površinu nego što je ima država Hrvatska, i da neki prostori nisu naši.
Na HRT-u primjerice najavljuju novi show koji je najveći i najspektakularniji, naravno, na “ovim prostorima”. Znamo da u “ove prostore” sigurno ne spadaju ni Italija, ni Austrija, ni Mađarska. Ne, oni ciljaju na Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. Hm, malo nezgodno. Nama je sigurno bliža Italija nego Makedonija, a ipak na nju ne misle. Znači da su nam bliži “oni” susjedi, nego “ovi”. To je vrlo teška tvrdnja. U našu se jabuku, znači, već neko vrijeme uvlači crv jugonostalgije. A što će jadni, kada im treba šire tržište od ovog koje imamo. Mogu li se oni, dakle, nazvati “ovoprostoronostalgičarima”? Situacija postaje ozbiljna.
ZADNJI PUT
Ovo je zadnji put da spominjem obiteljski show “Moj je tata bolji od tvoga”. Nemam više što dodati jer sam sve točno predvidio, a ovoga tjedna je stvar potpuno zaglibila. Promijenili su voditelja i uveli nove igre. Voditelj Toni Jeričević je bio jedina svijetla točka te morbidno zamišljene zabave. Umjesto njega doveli su Borisa Mirkovića koji je svojom egzaltiranošću čista suprotnost odmjerenom Jeričeviću, tako da je pred kraj emisije pokazivao znake promuklosti. Nova igra, čija je draž u tome da natjecatelj stavlja glavu u kutiju u kojoj se nalaze prilično nezainteresirani žohari, polako već vuče na one otužne južnoameričke tv-zabave u kojima nesretni ljudi koji nemaju za hranu, za par dolara ližu zahodske daske i znojna pazuha.
Vrhunac neukusa su bili mali natjecatelji. Dječak čiji je tata ispao nije kao onaj iz prošle emisije šakom drmnuo svoga oca, ali je upao u stanje neutješnog plača koje je trajalo sve do kraja emisije pri čemu je, glasom isprekidanim jecajima, nešto nerazumljivo bulaznio, u tolikoj mjeri da će i tati kada se vrati na posao, i njemu kada dođe u ponedjeljak u razred biti vrlo ugodno. Voditelj je govorio dječaku kako “mora biti ponosan na svoga tatu” i “kako mu je veliko zadovoljstvo bilo upoznati ih” i tako dodatno pridonosio nelagodi koja je vladala. Ipak, najgora stvar koja spada u nešto najneugodnije što sam vidio u zadnje vrijeme, bila je kada je jedna djevojčica izjavila da će kada odraste biti pjevačica, jer već “sama piše pjesme”. Urednici su toliko zastranili da su joj dali priliku da nešto otpjeva što je ova i učinila potpuno bez glasa i sluha, a da i ne spominjem melodiju koje nije bilo ni u tragovima. Ipak bi trebalo imati neku elementarnu mjeru.