Venecijanska vlast upotrebljavala glagoljsko pismo u službene svrhe

Radnja doktorata se ne odnosi samo na povijesne podatke već se kroz nju prožima povijest mentaliteta i senzibiliteta, pokazano je kako su ljudi u prošlosti spoznavali svijet oko sebe, a poseban je naglasak stavljen i na svećenike glagoljaše

Grozdana Franov-Živković na Sveučilištu u Zadru obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom “Društvena slika ugljanskih sela od 15. do 18. stoljeća prema podacima iz glagoljskih vrela”. Grozdana već dugi niz godina radi u Zavodu za povijesne znanosti u Zadru, a već se jako dugo bavi glagoljicom u koju se zaljubila prije dva desetljeća.
Kako ste se odlučili za ovu temu doktorata?
– Već se dvadesetak godina bavim dokumentima pisanim glagoljskim pismom, a s druge strane istraživala sam svoje rodoslovlje, posebno za mjesta Kali, mjesta župe Sutomišćica (župa Sutomišćica je do 1770. pokrivala mjesta Preko, Poljanu i Sutomišćicu) te Pakoštana. Nekako je bilo logično da to pokušam spojiti, pa je nastala radnja o otoku Ugljanu na temelju glagoljskih dokumenata. Naslov doktorata glasi: “Društvena slika ugljanskih sela od 15. so 18. stoljeća prema podacima iz glagoljskih vrela”. Mentori su bili pokojni prof. dr. Franjo Smiljanić i komentor prof. dr. Mladen Ančić. Radnja se ne odnosi samo na povijesne podatke već se kroz nju prožima povijest mentaliteta i senzibiliteta, pokazano je kako su ljudi u prošlosti spoznavali svijet oko sebe, posebno je naglasak stavljen i na svećenike glagoljaše, koji su svoje obrazovanje stavili u funkciju sredine u kojoj su odrasli ili u kojoj su djelovali, da bi poboljšali život te zajednice.
Glagoljski dokumenti su važni i iz još jednog razloga. Ove dokumente su uglavnom pisali svećenici glagoljaši i pismeni seljaci, a odražavaju život i razmišljanje i osjećaje malog čovjeka kakvi su bili oni sami. Oni donose sve ono što dokumenti pisani u službenim uredima knezova ili providura ne mogu pokazati. S druge strane u glagoljskim dokumentima su podaci o selu bogatiji nego oni u talijanskim i latinskim dokumentima. U njima nalazimo svakodnevne sitne događaje, koji službenoj vlasti nisu bili zanimljivi. Ipak, moram napomenuti da je venecijanska vlast također upotrebljavala glagoljsko pismo u službene svrhe. Po raznim fondovima se nalazi veliki broj zapovjedi, obavijesti, pisama itd. knezova, providura pisanim glagoljskim pismom. U fondu Oporuke iz kancelarije zadarskih knezova sačuvano je oko 320 oporuka pisanih hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. Isto se odnosi i na crkvenu vlast. Većina matičnih knjiga na zadarskom području (na otoku Ugljanu sve) su pisane glagoljicom i to u razdoblju od 1565. godine (postoji sačuvana Olibska iz 1565. godine – objavljeno u nizu Monumenta Glagolitica Archidioecesis Iadertinae, Stalne izložbe crkvene umjetnosti) do uvođenja tabelarnih matica, na ovom području 1825. godine. Treba se reći da je nemoguće istraživanje stanovništva nekog mjesta ako se ne upotrijebe glagoljske matične knjige. Posebno se to odnosi na istraživanja prezimena. Uvijek se polazi od pogrešne pretpostavke da su prezimena stalna, što nije točno. A podatke o preoblikovanjima prezimena nalazimo baš u glagoljskim matičnim knjigama. U Glasilu Društva glagoljaša Zadar “Slovo Rogovsko” čiji je prvi broj predstavljen u rujnu je izašao članak Nene Kolege o kaljskim prezimenima, gdje se može vidjeti da su se pojedina prezimena tijekom tristotinjak i više godina nekoliko puta mijenjala. Dok je recimo u Kalima jedna grana prezimena Šatalić održavala prezime od 1386. (možda je prezime postojalo i ranije, a da nije još pronađen dokument s tim podatkom) do danas, drugi dijelovi iste obitelji su tijekom cijelog razdoblja dobijali (preko nadimaka, patronimika ili matronimika) sasvim druga prezimena (i po ženskoj i po muškoj liniji). Iz tog prezimena nastaju Kolege, Rakvini, Dundovi, koji opet vjenčanjem s Koronama i Franovima dobijaju početkom 19. st. kombinaciju prezimena Korona Dundov Franov, danas samo Dundovi ili samo Franovi.
Kako je izgledala društvena slika ugljanskih sela od 15. do 18. stoljeća?
– Doktorat je podijeljen na slijedeće cjeline: slika seoskog krajolika, upravni i teritorijalni ustroj sela, struktura seoskog stanovništva, analiza obitelji, agrarni odnosi, seoski običaji, organizacija duhovnog života, uloga svećenika glagoljaša u životu zajednice i seoske bratovštine. U doktoratu je donesena transliteracija velikog broja do sada neobjavljenih dokumenata, koji osim službenih zapovjedi, dopisa, propisa i ostalog sadrže razne sličice iz seoskog, a i gradskog života. Grad je inače bio središte uprave, sudstva, svih većih događanja, trgovine, obrta itd. U tim dokumentima nalazimo svađe, krađe, nesreće, ubojstva, žalosti, slavlja, psovke, vrijeđanja, odnose unutar pojedinih obitelji, materijalni i društveni položaj nekih obitelji u selu i u gradu, sudbine pojedinaca i obitelji, karaktere pojedinih osoba.
Razdoblje koje je obuhvaćeno u doktoratu poklapa se s periodom Venecijanske vladavine (prodaja Dalmacije 1409. do pada Republike 1797.) te s pojavom tiska i glagoljske kurzive, jer obuhvaća važne povijesne događaje čiji sudionici su bili i stanovnici otoka Ugljana: turske provale i turski ratovi, Tridentski koncil, pojava tiska a s time i jača pisana kultura za razliku od ranije prvenstveno usmene, ojačana gospodarska i društvena uloga bratovština, institucionalno obrazovanje prvenstveno svećenika za razliku od ranijeg uglavnom individualnog obrazovanja po župama. To je vrijeme prijelaza usmene (pučke) u pisanu (učenu) kulturu. U tom kontekstu glagoljski dokumenti su bili od velike važnosti za obrazovanje jer je i preko njih u seoski svijet počeo prodirati novi način pogleda na život. Pojavom tiska se počela širiti i proučavati literatura na narodnom jeziku, povećao se broj tiskanih informacija čime je i običan puk dobio mogućnost samostalnog zaključivanja. Ovo područje nije bilo izuzeto od europskih događaja što se vidi i po literaturi koja je pristizala s europskog prostora. Na cijelom zadarskom području, pa tako i na području otoka Ugljana su pronađeni sačuvani ostaci mnogih knjiga (pa i na hrvatskom jeziku, pisane latinicom i glagoljicom, a na kopnenom dijelu i bosanicom (hrvatskom ćirilicom)) koje su bile tada nužne za stjecanje znanja. S druge strane, nova znanja su bila donijeta i kroz instituciju vojske i pomorska zvanja. Znanstvena djela koja su uglavnom pisana na latinskom jeziku počela su se polako prevoditi i na hrvatski jezik pa su ovi glagoljski tekstovi bili važni i iz još jednog razloga, a to je da se u njima počelo formirati hrvatsko nazivlje u svim granama znanosti. Uočljive su naglašene promjene u organizaciji društvenog života, život je bio poboljšan u nekim područjima, npr. grade se veće i luksuznije kuće na kat (na pod), mijenja se vrsta vlasništva nad zemljom, mijenja svijest ljudi o vlastitoj slobodi (pobune).
Društvena analiza ugljanskog otočkog prostora pokazala je da su otočke zajednice zadržale veliki dio svojih običaja i usprkos prodoru pisane kulture. Istraživanjima je potvrđeno da se to običajno pravo umnogome poklapa s Baradinim istraživanjima seoskih zajednica (starohrvatska zajednica). S tim da je za razliku od Baradinih istraživanja rodovsko- dvornih zajednica utvrđeno da je domazetstvo (dolazak muškarca u ženinu kuću) bilo redovna pojava na otocima. Tako su se formirala mnoga današnja prezimena. Glavno težište je stavljano na ognjište, na kuću odnosno dvor (selo se i sastojalo od raštrkanih dvorova), bez obzira da li je u njima vladao rodbinski odnos ili ne. Krvno srodstvo nije bilo posebno važno niti kod ženidbi (ovo je također naslijeđeno iz ranijeg običajnog prava, kada se ni crkva nije mogla boriti protiv ovakvog načina ženidbi). Oblik ženidbe među bližom i daljnjom rodbinom je ostao do danas na zadarskim otocima, ali i u priobalju. To je pogodovalo i društvenom raslojavanju obitelji po selima. Zbog načina ravnopravnog nasljeđivanja, kao i zbog specifične uloge unutar obitelji (muževi su odlazili na brodove, u ratove ili na rad izvan sela) žena je u mnogim slučajevima bila glava porodice, bile su aktivno uključene u bratovštine (kao i muškarci) s razlikom da su bile ograničene činjenicom da nisu mogle biti u upravnim tijelima mješovitih bratovština te su bile isključene iz rada nekih muških bratovština. Ovdje treba posebno istaknuti da su neka istraživanja pokazala da su u Italiji žene tek s dozvolom supruga ili oca mogle biti članice bratovština. Kod nas to nije bio slučaj.
Ovo običajno pravo se očituje i kroz zemljišne odnose, odnosno kroz vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištima i nekretninama, kao i kroz način njihovog obrađivanja. Prvenstvena grana privrede bila je zemljoradnja (uglavnom masline i loza), djelomično stočarstvo (postoje zajednička zemljišta – šume, gajevi i pašnjaci), a s obzirom na strukturu stanovništva koje se sastojalo od slobodnih seljaka (didića), koji su u fazi raspadanja. Na otocima postoje dvije vrste zajedničkog vlasništva: didićke zemlje i komunske zemlje (od sveg komuna), zatim privatno vlasništvo od veleposjednika, crkve, bratovština, ali i sami stanovnici imaju svoje vlastite zemlje. Zajedničku imovinu seoskih didića vlast pretvara u komunalno dobro ili daje njihovu zemlju zadarskoj vlasteli, što je isto pridonijelo raspadu zajednice seoskih didića. Ovi vlasničko-pravni odnosi katkad dovode do pobuna.
Jeste li u glagoljskim vrelima istraživali još neka mjesta u ovom periodu?
– Istražujem dokumente iz svih područja. Dakle, upotrebljavala sam i u doktoratu radi usporedbe dokumente s Istarskog, kvarnerskog te šibenskog područja. Moram napomenuti da su glagoljski dokumenti pronađeni i na području župe Gornja Lastva u Boki Kotorskoj. Ipak najviše sam istraživala dokumente (i kodekse) sa zadarskog područja i o tome objavila tridesetak radova (još desetak je u tisku) u Znanstvenim časopisima te u Zbornicima radova sa znanstvenih skupova te knjiga. U već spomenutom nizu Monumenta glagolitica, u izdanju Stalne izložbe crkvene umjetnosti čiji je urednik mons. dr. Pavao Kero je izašlo do sada petnaest knjiga sa faksimilima i transliteracijama matičnih knjiga, madrikula i knjige računa bratovština (matične knjige za mjesta Olib – 5 svezaka, Kali – 2 sveska, Bibinje 3 sveska, madrikule Bibinje, Polača, Biograd, Tinj-Bubnjane te knjiga računa Radošinovci). U svakoj knjizi radim članak s analizom tog kodeksa koji se objavljuje, a napravila sam i transliteraciju za matične knjige Kali, madrikulu Tinj-Bubnjane i knjigu računa Radošinovci. U ostalim radovima sam istraživala bratovštine župe Sutomišćica (mjesta Preko, Poljana, Sutomišćica), Soline, Božava, Rava, Ist, Vrsi, Bibinje, Biograd, Filipjakov, Polača, Tinj, Radošinovci, stanovništvo Ista, Škarde, Rave, Tkona, župe Božava (Veli Rat, Verunić, Polje, Božava, Soline i Zvirinac), Pakoštana te život, školovanje i rad svećenika glagoljaša. U izradi je niz radova o stanovništvu, bratovštinama, teritorijalnoj i upravnoj organizaciji sela, svećenicima glagoljašima, ulozi znanosti i obrazovanju te općenito svakodnevnom životu stanovništva nekih drugih mjesta zadarskog područja.