Možda zvuči kao klišej, ali volim pomoći ljudima

Slika korisnika valentinam
Marin Rados iz JVP Zadar - najbolji hrvatski vatrogasac
Mi nismo samo u sezoni, mi smo uvijek tu na raspolaganju građanima za sve što zatreba, uvijek udaljeni samo na jedan poziv - kaže najbolji hrvatski vatrogasac iz Javne vatrogasne postrojbe Zadar
Marin GOSPIĆ
Ponijeti ovo priznanje je, kaže Rados, velika čast

 Na ovogodišnjim Danima hrvatskog turizma, održanim prošlog tjedna u Malom Lošinju, prvi put kao iznimno važan kotačić u osiguranju uspješne sezone prepoznati su vatrogasci. Posebno priznanje dodijeljeno je letačkim posadama iz 93. zračne baze Zemunik, a po prvi put uvedena je i kategorija Najboljeg vatrogasca. Čast da tu titulu ponese prvi pripala je mladom zadarskom vatrogsacu Marinu Radosu iz Javne vatrogasne postrojbe Zadar.

- Predstavljati Zadar, Zadarsku županiju, ali i sve kolege vatrogasce može biti samo velika čast, pogotovo nakon ovako teške, možda i najteže požarne sezone u novijoj povijesti, ali ja se sutra opet vraćam na posao kao da ništa nije bilo, kaže nam Rados kojeg smo našli, a gdje drugdje, nego u JVP Zadar.

Svaka vatrogasana zajednica dobila je priliku poslati prijedlog svojih kandidata, a u obrazloženju koje je Željko Šoša, županijski vatrogasni zapovjednik i zapovjednik JVP Zadar poslao stoji: "Među njima se (vatrogascima, op.a.) u tijeku požarne sezone u Zadarskoj županiji svojim požrtvovnim radom i zalaganjem istaknuo Marin Rados, inače zaposlenik Javne vatrogasne postrojbe Zadar već 11 godina. Marin Rados znatno doprinosi operativnoj spremnosti svoje postrojbe, izrazito stručnim i marljivim izvršavanjem svojih redovnih dužnosti, ali i višestrukim i nadprosječnim zalaganjem prilikom brojnim vatrogasnih intervencija na kojima je sudjelovao. Naime, do rujna 2017. godine ovaj vatrogasac je sudjelovao u čak 89 intervencija, hvaljen je od strane nadređenih rukovoditelja, a svojim je primjerom pozitivno utjecao na rad kolektiva, te je zaslužio biti nominiran za vatrogasca godine u ovom projektu."

Od Slavonije do Brača

Ali, nije se Rados istaknuo samo tijekom ove protupožarne sezone. Bio je on u ovih jedanaest godina na terenima po cijeloj Hrvatskoj, od poplava u Slavoniji, do velikog požara 2012. u Crikvenici, po dva puta na Braču, Makarskoj i Pelješcu, a kad se pita tko će ići, Rados uvijek među prvima diže ruku. Kaže, išao bi ovo ljeto pomoći i kolegama u Split, kad je vatra gotovo ušla u grad, ali tih je dana Zadarska županija i sama imala svoju vatrenu pokoru.

- Volim svoj posao, možda zvuči kao klišej, ali volim kad možemo pomoći ljudima, a pogotovo kolegama ako ih nema dovoljno. I sam sam u tim situacijama i na tim terenima puno naučio, kako raditi i ne raditi neke stvari.

Iako je Marin Rados druga generacija vatrogasaca u obitelji, u to zanimanje zaljubio se sasvim slučajno.

- Jednu sezonu nakon završetka srednje škole, u pauzi kad sam još odlučivao što dalje, prijavio sam se za sezonskog vatrogasca u JVP Zadar. I ta je sezona isto tako bila dosta teška, izlazio sam na velike požare i svidio mi se taj adrenalin, osjećaj kad znaš da si pomogao ljudima, od tada je počelo. Odmah nakon te sezone upisao sam vatrogasnu školu u Zagrebu, završio i, eto me tu gdje jesam.

Od kad radi kao profesionalni vatrogasac ovo prva godina, kako pamti, da su njima u pomoć dolazili kolege iz drugih županija, a što dovoljno svjedoči o tome koliko je teška bila ova požarna sezona, ali kaže Rados i o kvaliteti zadarskih vatrogasaca. Što se tiče našeg najboljeg vatrogasca on je ovo ljeto bio na brojnim požarištima, a posebno se iskazao na požarištu u Dobropoljcima koje je, uz zapovjednika Željka Šošu i njegovog zamjenika, i vodio. Prekovremene sate, kao i mnogi njegovi kolege, nije gledao. Na pitanje je li ga bilo strah stati tako ispred vatrene buktinje duge nekoliko kilometara, sliježe ramenima pa odgovara:

- Strah uvijek postoji, čak i na nekoj najbanalnijoj intervenciji, ali za to smo uvježbani i obučeni i kad dođeš na teren sve drugo nestane, radiš samo ono što najbolje znaš. Svatko zna što radi i koji je njegov dio posla, čak i ako nešto pođe po zlu uvijek postoje planovi, procedure kako se izvlači, tako da strahu na terenu nema mjesta.

Uvijek na raspolaganju

U snalaženju u ovogodišnjoj paklenoj sezoni u Zadarskoj županiji Radosu je pomoglo upravo njegovo sudjelovanje po terenima i požarištima u cijeloj Hrvatskoj, a do sada najgori teren koji je odradio bila je Crikvenica.

- To je bila doslovno pokora, od terena do gašenja, one užasne bure koja nas je već u Senju bacala po putu, koja ti sa svakim refulom izbije zrak iz pluća. Gasili smo na kraju cijeli dan i noć i riješili smo, kaže Rados, dodajući u šali "kad je Zadar došao, moralo se riješiti".

Nismo mogli ne upitati ga na kraju i kako je to kad te cijela nacija naziva herojem u dva ljetna mjeseca, a ostatak godine proziva da ne radiš ništa, a primaš plaću.

- Ljudi kao ljudi. Što se tiče tih heroja, citirao bih bivšeg zapovjednika Turkovića: 'Nismo mi heroji, mi smo za to plaćeni'. Godi čuti, ali mi samo radimo svoj posao. Heroji smo samo ta dva-tri ljetna mjeseca, a onda nas zaborave. Ali, eto, možda će ova godina, možda već i je krenula na bolje, da se malo promijeni ta percepcija prema nama, tko smo i što radimo. I ova nagrada u krajnjem slučaju znači da su nas prepoznali na neki način. Mi nismo samo u sezoni, mi smo uvijek tu na raspolaganju građanima za sve što zatreba, uvijek udaljeni samo na jedan poziv - zaključuje najbolji hrvatski vatrogasac.

Prva profesionalna intervencija - skidanje mačke sa stabla

Prva intervencija vatrogasca Marina Radosa bila je – skidanje mačke sa stabla. Dogodilo se to kod zgrade Tankerkomerca, a zahvaljujući akciji spašavanja mačke, Rados i njegov kolega koji je bio na intervenciji završili su u novinama.

Tijekom godina Rados je životinje spašavao nekoliko puta, uz skidanje mačaka sa stabala ili nekih drugih visina, najčešće je izvlačenje mačaka i pasa iz šahtova, ali bude tu i onih neobičnijih intervencija.

- Jednom smo prilikom spašavali psa koji je u dvorištu crkve na Belafuži provukao glavu kroz ogradu i nije ju više mogao izvući natrag. Svi su se već bojali i prići mu jer je bio tamo neko vrijeme pa je postao živčan, i onda su zvali nas. Uspjeli smo razmaknuti te rešetke, izvući psa i sve je sretno završilo, prisjetio se Rados.

Jedna od najbizarnijih intervencija na kojima je bio bila je spuštanje s bedema mladog turista koji je želio impresionirati djevojku, ali je na pola puta ostao bez cipele i hrabrosti pa su ga spuštali vatrogasci, a posljednja, par dana prije puta u Mali Lošinj, je pad nekoliko tona teške platane kod OŠ Petra Preradovića na Poluotoku koju je srušila bura i pritom uništila nekoliko parkiranih automobila.

Vatrogasci ne gase samo požare

Iako spomen vatrogasaca ljudi uglavnom vezuju uz požare i ljetnu sezonu, oni na intervencije izlaze tijekom cijele godine, a mnogih od njih Rados se ne sjeća rado. Bilo je tu otvaranja stanova u kojima je netko preminuo, skidanja samoubojica koji su odabrali smrt vješanjem, izlazaka na prometne nesreće s groznim posljedicama.

- U tom trenu kad sam na takvom terenu ne razmišljam ni o čemu, nego samo kako da odradim svoj posao. Kad završimo intervenciju jednostavno to pospremim negdje po strani i ne razmišljam o tome, da nije tako mislim da ne bih ostao normalan. To jesu najgore intervencije, pogotovo prometne u kojima svaka moja greška može nekoga stajati glave. Tamo gdje ovisim samo o sebi, tu sam sigurniji, ali kad su tu i drugi faktori, poput toga kakav je neki automobil, kako je skršen, kad samo jedan krivi pokret može pogoršati stvar pritisak je velik, kaže Marin Rados.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno