Nikola Munjes otimao je automobile u Bruškoj i Podgrađu

Rješenjem Disciplinskog suda Nikola Munjes, Saša Matić, Milorad Tepša i Mirko Žerković suspendirani su zbog drske i okrutne otimačine vozila, televizora i videorekordera iz kuća u Bruškoj i Podgrađu naočigled vlasnika. U pljačkaškom pohodu Munjes i još dvojica čak su zaustavljani rafalom upozorenja u zrak

Bivši krajiški milicajac Nikola Munjes (44), kojem je u tijeku sudski postupak na Županijskom sudu u Zadru pod optužbom da je 22. rujna 1991. godine u Perušiću pokraj Benkovca pio krv iz vrata Duji Pešutu nakon što ga je ugrizao, a potom i zarezao vojničkom bajunetom, zbog maltretiranja i pljačke Hrvata na benkovačkom području, bio je u sukobu i s “krajiškim” zakonom početkom 1992. godine.
Zadarski list u posjedu je rješenja Disciplinskog suda u Kninu od 5. veljače 1992. kojim se Nikola Munjes i još trojica “martićevaca” udaljuju s radnog mjesta jer su kao pripadnici “Službe javne bezbjednosti” Benkovac počinili više težih povreda radnih obaveza. Osim suspenzije tijekom koje su imali pravo na polovinu mjesečne plaće, Nikoli Munjesu, Miloradu Tepši, Saši Matiću i Mirku Žarkoviću izrečena je i preventivna mjera oduzimanja oružja i službene dokumentacije te zabrana nošenja uniforme “krajiških milicajaca”.
Suspendiran zbog drskih pljački
U obrazloženju rješenja potpisanom od načelnika Boška Dražića navodi se kako su se Munjes, Milorad Tepša i njihov poznanik Damir Cupać 5. siječnja 1992. godine, oko podneva, putničkim vozilom, s ciljem da pronađu i zaplijene automobil, uputili u Brušku. Tamo su pronašli “golf” žute boje koji su potom pokušali pokrenuti, no bezuspješno jer je vozilo bilo u kvaru.
– Sva trojica su poduzete radnje činili na naročito drzak način, odnosno uz prisutstvo majke vlasnika vozila – stoji u rješenju u kojem se nadalje navodi da su potom odustali i vratili se u Benkovac. No, Cupać je po povratku nagovorio Sašu Matića da s njim ode po “golf” i došlepa mu ga u Benkovac što je Matić, iako je znao kako krši zakon, i učinio. No, ni Munjes, koji se pred zadarskim sudom brani kako nije imao razloga mučiti, a ni maltretirati Hrvate jer već u prvom koljenu ima rođake hrvatske nacionalnosti kao i prijatelje, nije ostao “kratkih rukava”. Svega dva tjedna kasnije on se s istim ciljem uputio u Podgrađe s izvjesnim Crnobrnjom i njegovim prijateljem.
– Dolaskom u Podgrađe najprije su otuđili vozilo marke “škoda”, da bi potom iz druge kuće otuđili i “jugo” – stoji u rješenju u kojemu se nadalje navodi kako su iz istih kuća trojica pljačkaša bespravno odnijeli i televizore i videorekordere nakon čega su se s plijenom uputili natrag u Benkovac. Koliki je bio Munjesov “materijalistički apetit” pokazuje daljnji opis događaja zbog kojih je bio stegovno kažnjen, odnosno suspendiran.
– Isti dan, oko 15 sati, Munjes se vratio u Podgrađe s ciljem da protupravno oduzme vozilo, a u društvu s njim ovaj put bili su njegovi kolege Milorad Tepša i Mirko Žarković koji je upravljao vozilom. U svojoj namjeri oni su bili slučajno onemogućeni od strane Teritorijalne obrane čiji znak zaustavljanja nisu ispoštovali, pa su pripadnici TO bili prisiljeni upotrijebiti vatreno oružje i ispaliti rafal u zrak, nakon čega su se konačno zaustavili – navodi se u rješenju Disciplinskog suda u kojem se kao otegotna okolnost četvorici “martićevaca” na teret stavlja da su sva kaznena djela počinili u društvu “s već poznatim licem, Organima unutrašnjih poslova”. Stoga je Dražić na kraju rješenja zaključio kako bi sukladno njihovom Zakonu o unutrašnjim poslovima i Pravilniku o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika MUP-a, njihovo daljnje obavljanje službenih poslova u Ministarstvu štetilo interesu službe.
Nikola Munjes s ovim novim dokazima trebao bi biti suočen na sljedećem ročištu zakazanom za srijedu, 3. veljače, nakon čega će se znati hoće li protiv njega biti pokrenut novi postupak ili će se proširiti optužnica prema kojoj je u odsutnosti već bio osuđen na devet godina zatvora.
Munjes se ne osjeća krivim
Podsjetimo, kao bivši milicajac tzv. Republike Srpske Krajine, Munjes je optužen da je 22. rujna 1991. godine u Perušiću, zbog sumnje da surađuje s HV-om, nogama i kundakom puške izudarao Duju Pešuta, a potom ga i ugrizao za vrat, govoreći da će mu se “napiti ustaške krvi”. Nakon toga mu je vojničkom bajunetom, koju je izvukao iz čizme, zarezao vrat i pio mu krv, nastavivši ga udarati kundakom po glavi i govoreći mu kako se “zmije i ustaše jedino tako mogu uništiti”. 
Duju Pešuta taj su dan zajedno s Grgom Pešutom, vodili u stanicu milicije Benkovac i to zbog sumnje na suradnju s HV-om. Vidjevši kako muče Duju, Grgo je Munjesu prigovorio na zlostavljanje rekavši da će “ubiti pravedna čovjeka” nakon čega je jedan iz skupine s cijevi puške i Grgu udario u prsa.
Munjes je na početku suđenja kazao da nije kriv, a na posljednjem ročištu iznio je svoju obranu tvrdeći kako su ga oštećeni očito zamijenili za nekog drugog.
Munjes, inače rodom iz Korlata, još je 1995. godine tijekom akcije Oluja izbjegao iz Benkovca u Crnu Goru, a iste je godine, zajedno s 45-godišnjim Brankom Botom i 61-godišnjim Savom Šarićem, na Županijskom sudu u Zadru u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora zbog ratnog zločina u Perušiću kada je dobio devet godina zatvora, a ostala dvojica po sedam. Budući da je bio nedostupan hrvatskom pravosuđu, za njim je Ured Interpola u Zagrebu raspisao međunarodnu tjeralicu temeljem koje ga je crnogorska policija 25. ožujka prošle godine uhitila te isporučila Hrvatskoj.