Zadar danas u momčadi ima četiri (Mason, Žuža, Longin, Downey) igrača koji tu nisu bili prošlo ljeto. Posljedice? Posljednje mjesto u NLB ligi i mučenje s Cipranima u Eurochellenge cupu
Ljeto 2010. Hrvoje Perinčić, Jakov Vladović, Ricardo Greer, Jurica Golemac, Brandon Brown na jednoj strani. Na drugoj Hrvoje Perić, Tomislav Ružić, Rok Stipčević, Vladimer Boisa, Vedran Morović, Trent Plaisted i Jure Škifić. Prva petorica su došla u Zadar, a preostala sedmorica otišla. Niti dva mjeseca kasnije šestorici su se pridružila još trojica (Perinčić, Greer, Golemac), a usamljeni Vladović i Brown naknadno je dobili društvo. Najprije Ive Ivanov, koji je iz Borika došao “pet do 12”, pa Ivan Tomas (u međuvremenu otišao), potom Chester Mason, pa Jurica Žuža, od neki dan Branimir Longin i Devan Downey, a ugurao se tu i mladi Marko Ramljak koji je stigao u rujnu. Činilo se da će Ramljak najprije na usavršavanje u Pet bunara, no potrebe su bile drugačije i Ramljak je zaigrao za prvu momčad. Kada se sve zbroji na Višnjiku su tijekom jedne polusezone praktički uspjeli promijeniti cijelu momčad. Dobro, ne baš momčad, recimo petorku. Zadar danas u momčadi ima četiri (Mason, Žuža, Longin, Downey) igrača koji tu nisu bili prošlo ljeto. Posljedice? Posljednje mjesto u NLB ligi i mučenje s Cipranima u Eurochellenge cupu. Konačno, ako se momčad slaže kada sezona ulazi u svoju drugu polovicu onda je doista teško očekivati bilo kakav značajniji rezultat. Da ne govorimo u upitnoj svrsishodnosti priprema koje su trajale gotovo dva mjeseca. Jedina korist iz tih i takvih priprema je individualan rad igrača na fizičkoj spremi dok se prijateljske utakmice iz današnjeg kuta čine nepotrebnima jer se uigrava momčad koja se raziđe prije nego što počne borba za bodove. Dok je Zadar držao momčad na okupu, makar jednu sezonu (tada je valjda bilo novca?) još je nekako išlo, no kada je Višnjik postao kolodvor sve je stalo. Trofeje podižu neki drugi, u dvorani Krešimira Ćosića pobjeđuju svi, ili gotovo svi. Dakako, toliko puta spomenuta financijska situacija ima svoju cijenu, složiti momčad s tankim novčanikom nije lagana misija, ali bez obzira na sve to teško se ne zapitati jesu li potrebne baš tolike promjene ili čemu dovoditi igrača (ili igrače) na nekoliko tjedana. Čak 36 igrača (bez Downeyja) nastupalo je za Zadar u posljednje dvije i pol sezone. Može li se i takvo što objasniti manjkom novca?
2008./09.
Vratimo li se dvije i pol godine unatrag doći ćemo na početak fenomena slaganja momčadi tijekom sezone. Nije Zadar u svemu tome usamljen slučaj, ali zar bi to trebala biti utjeha? U ljeto 2008. okupljala se, činilo se, vrlo kvalitetna momčad. Živjelo se na euforiji preseljenja u dvoranu Krešimira Ćosića i bilo je jasno da treba imati momčad koja će i u novoj dvorani svima pokazati tko je gazda u Zadru. Euforija je dodatno podgrijavana titulom prvaka Hrvatske koju je Zadar osvojio u lipnju 2008. nakon 3:2 pobjede u finalnoj seriji protiv Splita. Romel Beck, američki razigravač, otvorio je niz koji i danas traje. Niz neobjašnjivo brzih dolazaka i odlazaka igrača, trenera, predsjednika, direktora… U rujnu 2008. Beck je otišao s ispisnicom iz Zadra bez da je odigrao ijednu službenu utakmicu. Razlog je, navodno, bilo neslaganje s Acom Petrovićem, trenerom. Vrlo brzo postalo je jasno da Beck neće biti izoliran slučaj. Malik Dixon, još jedan američki razigravač, također se kratko zadržao u Zadru. No, za razliku od Becka Dixon je stigao i nešto odigrati. Konačno, u siječnju 2009. Dixon je dobio otkaz u Zadru odakle je krenuo put Igokee. Poseban slučaj bio je Marlon Garnett koji nije bio na pripremama sa Zadrom već je na Višnjik došao u listopadu 2008. da bi u istoj godini već postao bivši stanovnik Zadra. Kasnije je u Hrvatskoj još igrao za Cedevitu. Bugarin Dejan Ivanov obećavajuće je počeo sezonu i u spomenutom kvartetu u Zadru se zadržao najduže, do veljače 2009. kada je i on morao potražiti novu košarkašku adresu. Angažiran je potom Desmon Farmer u čijoj će karijeri ostati zapisano da je u Zadru bio mjesec i pol dana. U međuvremenu Petrovića je na klupi najprije zamijenio Denis Pleslić, kojeg je potom naslijedio Zmago Sagadin. Ukratko, Zadar je od rujna 2008. do ožujka 2005. otpustio čak pet stranaca i dva trenera. Sagadinu se pripisuju zasluge za dolazak Vladimera Boise, krilnog centra, koji je trebao biti zamjena za Ivanova te do tada malo poznatog Marka Cara, razigravača. Tu je kupnja stala, Zadar se nije pojačavao za Prvenstvo Hrvatske, a Sagadin je najavio zaokret u prvoj momčadi koja se trebala početi više oslanjati na domaće igrače. Slovenski je stručnjak kroz A-1 ligu počeo ubacivati u igru mlade snage stvarajući momčad za iduću sezonu s obzirom da je bilo jasno da će 2008./09. od velikih najava ostati samo još jedna izgubljena sezona.
2009./10.
Bilo je to radno Zmagino ljeto 2009. Vrata Višnjika Sagadin je otvorio mladim igračima koji su svakodnevno dolazili na treninge za ljetnih žega i pokušavali dokazati da su baš oni igrači koje Zadar treba. Prvi put nakon dugo godina konačno je stigla i službena potvrda, Zadar od legije stranaca želi postati momčad s domaćim igračima. Koliko je takva odluka bila uvjetovana sve slabijim prilivom novca, a koliko stvarnim željama do danas nije jasno. Sagadin je shvatio poruku i zasukao rukave. Bez obzira na željeni domaći rukopis bez Amerikanaca se nije moglo, makar se tako mislilo. U kolovozu su dovedeni Micah Downs i Trent Plaisted koji su trebali pomoći na poziciji krila i centra. Sezona je već počela kada je u momčad vraćen Vedran Morović, svojevremeno jedan od najboljih mladih igrača Zadra koji u seniorskoj momčadi matičnog kluba do tada nikada nije dobio priliku pokazati što zna. Do veljače 2010. u momčadi više nije bilo ni Sagadina, ni Downsa. Plaisted je nekako izgurao sezonu do kraja, ali vrlo brzo nakon toga krenuo svojim putem. Nakon Sagadina momčad je preuzeo Danijel Jusup. U travnju 2010. društvo s Višnjika je ostalo i bez Damira Rančića. Ipak, prvi igrač koji je otišao iz Zadra tijekom sezone 2009./10. bio je Toni Prostran, mladi razigravač, koji je za mlade reprezentativne selekcije imao niz sjajnih nastupa. Prostranov odlazak nikako se nije uklapao u klupsku viziju domaćeg Zadra koji je izgubio svog najboljeg mladog igrača. Nakon što je tijekom ljeta Zadra iz Šibenika želio dovesti Mira Bilana taj se transfer realizirao pola godine kasnije, za mandata Zmage Sagadina…
Umjesto zaključka malo stihova. Zoran Jelenković u pjesmi Feral bez noći pjeva o pjesmi bez riječi, o moru bez soli… Nakon svega mogli bismo dodati i momčad bez vizije. Jer kada se već krenulo s mladima onda je taj smjer trebalo i zadržati. Ovako…
Sezona 2008./09.
Ime i prezime broj nastupa
Tomislčav Ružić 59
Todor Gečevski 58
Hrvoje Perić 56
Juby Johnson 53
Rok Stipčević 52
Damir Rančić 52
Jere Macura 46
Toni Prostran 35
Dejan Ivanov 32
Vladimer Boisa 22
Marko Car 21
Malik Dixon 17
Marlon Garnett 16
Desmon Farmer 12
Šime Olivari 6
Pavle Marčinković 4
Danijel Popović 3
Došli tijekom sezone: Garnett, Boisa, Car, Farmer, Pleslić (trener), Sagadin (trener).
Otišli tijekom sezone: Garnett, Dixon, Ivanov, Farmer, Petrović (trener)
Sezona 2009./10.
Ime i prezime broj nastupa
Hrvoje Perić 56
Tomislav Ružić 56
Rok Stipčević 55
Marko Car 56
Trent Plaisted 54
Vladimer Boisa 52
Damir Rančić 37
Vedran Morović 48
Jure Škifić 29
Micah Downs 25
Pavle Marčinković 23
Miro Bilan 21
Ivan Batur 19
Marino Šarlija 19
Došli tijekom sezone: Morović, Bilan, Jusup (trener).
Otišli tijekom sezone: Prostran, Downs, Rančić, Bujan (trener), Sagadin (trener)
Sezona 2010./11.
Marko Car 28
Brandon Brown 28
Pavle Marčinković 27
Ivan Batur 27
Ive Ivanov 27
Miro Bilan 27
Jakov Vladović 25
Mario Dundović 24
Marko Ramljak 12
Ivan Tomas 12
Chester Mason 9
Šime Olivari 9
Jurica Žuža 5
Josip Pelczmann 4
Jurica Golemac 4
Antonio Vlaić 2
Branimir Longin 1
Došli tijekom sezone: Tomas, Mason, Žuža, Longin, Downey
Otišli tijekom sezone: Golemac, Tomas
Stranci prolaznici
Čak 31 stranac (ne računajući Downeyja), od kojih su velika većina bili Amerikanci, nastupali su za Zadar od 1993. kada je dres Zadra obukao Eugene Anderson. Daleko najveći trag ostavili su Julius Juby Johnson i Todor Gečevski koji su u Zadar došli i ljeto 2004. S njima u momčad Zadar je osvojio dva prvenstva (2005., 2008,) i tri Kupa Krešimira Ćosića (2005., 2006., 2007.). Johnson i Gečevski Zadar su napustili nakon pet godina. Zadranima je u sjećanju ostao i Gerald Lewis koji se u Jazinama zadržao dvije sezone (1997./98., 1998./99.) i sa Zadrom osvojio Kup (1998.). Od ostalih stranaca više od jedne sezone zadržala su se samo trojica Roby Johnson (otišao nakon prve sezone, pa se vratio), Michael Meeks i Vladimer Boisa.
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi