Ženski sud na području bivše Jugoslavije – 2013. godine

Kada se govori o silovanju žena u ratu najčešće se govori o ženama iz BiH, no nedavno je aktualizirao i silovanje žena u ratu u Hrvatskoj, a potrebno je glasnije progovoriti i o činjenici da žene koje su bile žrtve silovanja u ratu nemaju nikakav status, istaknula je Pamuković

Ženski sud će se na području bivše Jugoslavije održati 2013. godine, najavila je Nela Pamuković na predstavljanju Inicijative za organiziranje Ženskog suda za bivšu Jugoslaviju u četvrtak u Gradskoj knjižnici u Zadru napominjući da ovo nije prva takva inicijativa, no kako je ovog puta pred ostvarenjem.
– Sad smo čvrsto odlučile. Još treba donijeti odluku o tome gdje bi sud bio održan. Sud u pravilu traje neprekidno tri dana i tri noći. Razgovaralo se da to bude u Sarajevu, no odluka još nije donesena. Potrebo je pristupiti ženama koje će biti spremne govoriti o svojim iskustvima. Kada se govori o silovanju žena u ratu najčešće se govori o ženama iz BiH, no nedavno je aktualizirao i silovanje žena u ratu u Hrvatskoj, a potrebno je glasnije progovoriti i o činjenici da žene koja su bile žrtve silovanja u ratu nemaju nikakav status, istaknula je Pamuković.
“Žene u crnom”
Inicijativu za organiziranje Ženskog suda na prostoru bivše Jugoslavije pokrenule su 2010. “Žene u crnom” iz Beograda, udruga za kojom je više od dva desetljeća antiratnih prosvjeda i inicijativa za izgradnju mira, a u Inicijativnom odboru za održavanje ženskog suda njima su se pridružile organizacije “Žene ženama” iz Sarajeva, Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima iz Kotora, Centar za ženske studije i Centar za žene žrtve rata – ROSA iz Hrvatske, Ženska mreža Kosova i Ženske studije iz Beograda. Inicijativi se pridružilo i više od 100 organizacija na području bivše Jugoslavije, od čega 21 iz Hrvatske.
Prezentacija inicijative u Zadru bila je trinaesta održana na području Hrvatske, a u sklopu prezentacije prikazan je i tridesetminutni dokumentarni film nastao u produkciji “Žena u crnom”. Riječ je o dokumentarcu “Ženski sudovi, prikaz svjedočenja i ekspertnih analiza s održanih sudova u Bangaloreu (Indija), Nairobiju (Kenija), Cape Townu (Južnoafrička Republika)” u kojem su prikazana svjedočanstva žena o brutalnosti patrijahalnog kapitalizma, ne samo u zemljama koje se na Zapadu konvencionalno nazivaju zemljama trećeg svijeta, već i nad siromašnima u SAD-u, kao i svjedočenja žena koje o genocidu u Ruandi, žena koja se nose s posljedicama silovanja u logorima u BiH ili s činjenicom da su u takvom logoru izgubile djecu, te žena u Indiji koje progovaraju o krajnjoj brutalnosti patrijahalnog društva koje ih prisiljava na usmrćivanje ženske djece.
Analiza uzorka i posljedica nasilja
Ženski sudovi, moglo se saznati iz dokumentarca, ne samo što dižu glas protiv ratova, religijskog, obiteljskog i ekonomskog nasilja, čineći ga vidljivim široj javnosti i promiču feministički pristup pravdi, već nude i analizu uzorka i posljedica nasilja, pri čemu su od ključnog značaja osobna svjedočanstva žena. Jedna od ekspertnih svjedokinja, aktivna u pokretu ženskih sudova, je i Wangari Maathai, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2004. godine. Prvi Ženski sud održan je 1992. u Lahoreu u Pakistanu.
– Ženski sud jedan je od mehanizama izvaninstitucionalne tranzicijske pravde, prostor za svjedočanstva žena o pretrpljenim nepravdama u ratu i miru, o nasilju pretrpljenom u javnoj i privatnoj sferi, istaknula je Stela Šimić napominjući kako je do sada u svijetu održano 40 ženskih sudova.
– Tranzicijska pravda je skup mjera i institucija kojima se neka zajednica oslobađa tereta zločina u svojoj prošlosti. Primjeri procesa tranzicijske pravde su denacifikacija u Njemačkoj i defašizacija u Italiji i Španjolskoj, pojasnila je Vendi Keserica napominjući kako Centar za mir ističe niz nedostataka u provođenju institucionalne pravde kad je riječ o suđenjima za ratne zločine u Hrvatskoj među kojima i nedovoljnu podršku svjedocima i žrtvama u postupku, velik broj presuda u odsutnosti pripadnicima srpske nacionalne manjine, te pritisak javnosti i politički otpor u suđenjima za zločine počinjene od strane pripadnika hrvatskih postrojbi.

 ZANEMAREN DOPRINOS HAŠKOG SUDA

– Haški sud (ICTY) je tek relativno nedavno shvatilo da su u svom radu zapustili informiranje javnosti zbog čega su suočeni s negativnom percepcijom njihova rada. Nisu imali ni toliko snage da bi države na javnim televizijama prikazale emisije o njihovom radu. Zanemaruje se činjenica da upravo zahvaljujući ICTY-ju danas imamo odjele za zaštitu žrtava i svjedoka na domaćim sudovima što je napravljeno po uzoru na Haški sud, istaknula je Nela Pamuković koja se osvrnula i na prepreke s kojima je suočena i inicijativa za institucionalizaciju REKOM-a – Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim od 1991. do 2001. na prostoru nekadašnje SFRJ.
– Ovo bi bila prva takva multidržavna komisija. Inicijativa je predana u parlamente i sada smo u fazi lobiranja. Kod nas još nema dovoljne količine kritične podrške da bi se to ostvarilo, kazala je Pamuković.