Zadar danas samo s domaćim igračima ne može u Premijer ligu

Možda i prije izbora novog trenera, za kojeg se može očekivati da će biti netko od malobrojnih lokalnih aduta, u klubu bi morali donijeti dugoročan plan za buduće razdoblje od minimalno pet godina
Treće mjesto rukometaša Zadar Slada na kraju sezone u Prvoj HRL je – neuspjeh. Iako je Arena bila bolja za samo bod od Zadra, iako su taj bod Puljani stekli golom u Zadru tri sekunde prije kraja, iako je Gorica tek dva boda ispred momčadi iz Mocira, ipak je Zadar na kraju na poziciji koja znači koliko i 11. mjesto na ljestvici. Može biti da je jednostavno nedostajalo sportske sreće… Kako bilo, osvojena je “drvena” medalja koja, dakako, nikoga ne bi trebala previše zadovoljiti. Jer od Zadrana se očekivalo jedno od prva dva mjesta, to je bio cilj, taj cilj nije ispunjen, a sve ostalo ide u slobodnu procjenu pojedinaca koji mogu smatrati da je Zadar imao ili nije imao kvalitetu, da je zaslužio ili nije zaslužio ući u Premijer ligu. Perislav Zrilić, predsjednik kluba, u najavi sezone bio je itekako jasan, od momčadi se očekivao plasman u Premijer ligu. Na kraju nemalih 40 osvojenih bodova od mogućih 52 nije bilo dovoljno. Zašto? U konačnici odgovor na to pitanje i nije više toliko bitan, premda je dojam da je elitni rang Zadar izgubio u nekoliko točaka. Kao prvo su porazi na tri najteža gostovanja, u Velikoj Gorici, Crikvenici i Puli. Sva tri neuspjeha dogodila su se u prvom dijelu sezone i nismo stekli dojam da su Zadrane previše zabrinula. Štoviše, nakon poraza u Puli govorilo se “vidjet će oni našu snagu kad dođu u Mocire”. Ipak, presudna utakmica u kojoj je Zadar izgubio vrh ljestvice bio je poraz u Umagu. Istina, mogao ga je Zadar nadoknaditi pobjedom protiv Arene kod kuće, ali to se nije dogodilo. I poraz u Županji olako je shvaćen jer “Županja kod kuće rijetko gubi”. U najavi utakmice s Arenom bilo je govora o tome da se Puljanima poklopio ždrijeb, jer “oni i nisu tako jaki”. Možda i nisu, ali su u Mocirama uzeli ono što su htjeli, a to je bod. I tako, moglo bi se nabrajati još detalja premda sve to iz današnje perspektive ne može ništa promijeniti. Uostalom, lako je nakon svega biti pametan i svima dijeliti lekcije. A to nam nije namjera jer ne smatramo se ni velikim rukometnim znalcima, a još manje onima kojima bi netko trebalo polagati račune zašto neki rezultat nije ostvario.
Odlazak dvojice trenera
Dakako, stvari bi se mogle postaviti i tako da su o ambicijama na početku sezone u klubu mogli šutjeti, pa im sada nitko ne bi zamjerio što je momčad tek na trećem mjestu. No, dolasci Tomislava Balenta, Marijana Bašića, Ivana Ninčevića, ostanak Anđela Žeravice bili su znak da Zadar ne stvara momčad s kojom bio životario u prvobeligaškom rangu. I zato se ni predsjednik Zrilić ni bilo tko ne treba opterećivati onim što su najavili jer je bilo jasno da je složena momčad kojoj prva dva mjesta moraju biti cilj. Bez obzira je li to netko rekao ili ne.
Ono što je za budućnost zadarskog rukometa važnije od toga da momčad nije ušla u Premijer ligu je to što se nitko od mlađih igrača nije uspio afirmirati, barem ne ozbiljnije afirmirati. Zadar je lovio rezultat, ponekad kad je imao pobjedu u džepu već na poluvremenu trčao je i za gol razlikom, a to je mlade igrače sasvim udaljilo od prve sedmorice. I zato je šteta dvostruka.
U ovakvim situacijama uvijek je pitanje kako dalje. Prvi je otišao Roko Paleka, koji bi, kako to sam kaže, ostavku podnio i da je momčad izborila Premijer ligu. Odlazak je potvrdio i Frane Kardum, pomoćni trener. Roko Paleka u klubu je bio punih sedam godina i marljivost i prednost koju je imao prema poslu može poslužiti kao uzor svakom treneru koji će doći nakon njega. No, Paleka ove sezone nije uspio odvesti Zadar tamo gdje se očekivalo i logično je da on svoj dio odgovornosti mora ponijeti, premda nikad javno nije rekao da će Zadar dogodine sigurno biti premijerligaš. Za zadarski je rukomet velika šteta da su u samo jednom danu dva mlada trenera odlučila napustiti klub, posebno kad se zna da je malo školovanog rukometnog kadra Zadru. Ipak, možda i prije izbora novog trenera, za kojeg se može očekivati da će biti netko od malobrojnih lokalnih aduta, u klubu bi morali donijeti dugoročan plan za buduće razdoblje od minimalno pet godina.
Zakon tržišta
Treba stvari jasno postaviti i odlučiti se ili za kupnju igrača i ponovni pokušaj ulaska u Premijer ligu ili za čekanje generacije mlađih kadeta (1996.) koja bi, uz dio nešto starijih igrača, kad za to dođe vrijeme pokušala napasti elitni razred. Jer Zadar danas s domaćim snagama, ne vrati li slučajno igrače koje ima po drugim klubovima, bez pojačanja sa strane ne može među 16 prvoligaša i to je u konačnici najveći problem. Mnogi veći od toga da toga da je Arena uzela boda iz Zadra kako ga je uzela ili da su Zadrani prosuli bodove u Umagu gdje su svi favoriti lakoćom slavili.
I zato ova sezona, koliko god bila neuspješna, dugoročno gledano može donijeti i koristi zadarskom rukometu. Sada je, naime, razvidno da se ne može tek tako pred početak sezone skupiti momčad i reći – idemo u Premijer ligu. Za taj pothvat nije nužan čak ni toliki novac, koliko jasan plan razvoja kakav je bio na prijelazu tisućljeća i koji je nakon pet-šest sezona društvo iz Mocira odveo među prvoligaše. Zadar takav ili sličan plan već dugo nema jer da ga ima onda se ne bi, primjerice, u sezoni 2006./07. u Drugoj ligi inzistiralo na osvajanju drugog mjesta, koje ionako ništa nije značilo. Da se tada davalo priliku mladim igračima, danas bi plodovi vjerojatno bili vidljivi(ji). Ovako, u Mocirama su prihvatili igru tržišta po sistemu kupi sa strane i prodaj (uglavnom za simboličan iznos) najbolje od domaćeg. Samo, za takvu igru treba i – novaca.
 

Mladi bez Treće lige i utakmica

Nakon četiri sezone u kojima je Zadar od 2004. godine nastupao i u Trećoj ligi (izostao je samo u sezoni 2005./06.) prošlo ljeto u klubu su odlučili odustati od toga da i tzv. druga momčad igra seniorsko natjecanje. Istina je da Treća liga – jug nije natjecanje u kojem se mnogo toga može naučiti, ali ovakvim potezom Uprave kluba dio mlađih igrača, uglavnom rođenih 1992./93., ostao je praktički bez utakmica i to u cijeloj jednoj sezoni. Naime, ta generacija nije uspjela izboriti Prvu kadetsku ligu, a u prvoj momčadi za njih nije bilo mjesta. Uopće, Zadru je veliki problem, iako neki u klubu ne misle tako, što još od sezone 2004./05. ne sudjeluje u Prvoj kadetskoj ligi. Taj se nedostatak pokušao kompenzirati Trećom ligom, ali se i od toga odustalo. Dino Peronja, Toni Vidak, Stipe Torbarina, Ivan Čirjak, Tonći Marinović i ostali tako su samo mogli trenirati, ali ne i igrati utakmice. Potez je to koji će se u razvoju ovih igrača itekako osjetiti. S druge strane, zanimljiv je primjer Ženskog košarkaškog kluba Zadar u kojem su više puta istaknuli da su natjecanja u mlađim kategorijama važnija od, primjerice, kupnje neke igračice koja bi pojačala seniorsku ekipu. Takav stav doveo je do toga da su zadarske košarkašice već petu godinu zaredom u A-1 ligi i to gotovo s domaćim igračicama.

Tri remija s okusom poraza

U posljednjih pet godina tri su domaća remija obilježila neuspješnu utrku Zadrana za ostankom ili ulaskom u Prvu ligu. Najsvježiji je onaj (23:23) protiv Arene u 25. ovosezonskom kolu. U sezoni 2004./05. dvoboj 12. kola Lige deset između Zadra i Gorice u Mocirama je završen rezultatom 27:27 i upravo je taj bod Zadru nedostajao da bi izbjegao ispadanje u kvalifikacije. Kasnije u tim kvalifikacijama Zadar u svojoj dvorani nije pobijedio Solin. Završilo je 26:26, a ostat će zapamćeno da je u posljednjim sekundama Josip Nekić uzdrmao gredu. Da je Nekić pogodio, Zadar bi sezonu kasnije i dalje bio prvoligaš…

Zadar od 2001. godine

2001./02.
Prvaci Druge lige sa 13 pobjeda, tri remija i dva poraza. Osvojili 29 bodova, pet više od drugog Solina. Ispali u kvalifikacijama za Prvu ligu od Dubrave, Karlovca i Osijeka 2000.
Momčad koja je završila sezonu: Plazina, Zelić, D. Surać, Škulić, Jerak, Humbolt, Pavić, Jurić, Batur, Peša, Žura, Nekić, I. Surać, Pavlović. Trener: Romano Perinović. Pomoćni trener: Žarko Jakšić.
2002./02.
U Drugoj ligi drugo mjesto (bod manje od prve Cetinke, 36-35). Ukupno 17 pobjeda, jedan remi i četiri poraza.
Momčad koja je završila sezonu: Plazina, Zelić, D. Surać, Škulić, Jerak, Humbolt, Brkljača, Batur, Peša, Žura, Nekić, I. Surać, Pavlović. Trener: Romano Perinović. Pomoćni trener: Žarko Jakšić.
2003./04.
Prvaci Druge lige (20 pobjeda, po jedan remi i poraz); kroz kvalifikacije ušli u Prvu ligu (eliminirali Umag, Bjelovar i Prelog); četvrtfinale Kupa (poraz od Zameta na sedmerce).
Momčad koja je završila sezonu: Karabatić, Zelić, Surać, Škulić, Jerak, Humbolt, Pavić, Batur, Buovac, Pavlović, Bezenšek, Peša, Nekić. Trener: Miroslav Čačić. Pomoćni trener: Roko Paleka.
2004./05.
Pretposljednji (15.) u Prvoj ligi; ispali u kvalifikacijama za Prvu ligu od Solina i Poreča.
Momčad koja je završila sezonu: Karabatić, Torbarina, Buovac, Zelić, Ninčević, Pavić, Brkljača, I. Surać, D. Surać, Batur, Nekić, Humbolt, Jerak, Peša, Mikulić. Trener: Zoran Mikulić. Pomoćni trener: Roko Paleka.
2005./06.
U Drugoj ligi osvojili 10. mjesto (sedam pobjeda, jedan remi, 14 poraza) tek nakon što je Krilnik kažnjen oduzimanjem šest bodova. Prvu pobjedu Zadar je ostvario u desetom kolu u Šibeniku (22:19). Da se nije dogodio slučaj Krilnik Zadar bi možda završio i u Trećoj ligi.
Momčad koja je završila sezonu: Torbarina, Zurak, Škulić, Jerak, Humbolt, I. Surać, Brkljača, Mazić, Plazina, Šegarić, Bakmaz, Mijolović, Cota. Trener: Romano Perinović. Pomoćni trener: Roko Paleka
2006./07.
U Drugoj ligi drugo mjesto sa 34 boda (16 pobjeda, dva remija, četiri poraza), sedam manje od Trogira.
Momčad koja je završila sezonu: Cota, Škulić, Jerak, Humbolt, Šegarić, Brkljača, Zelić, Plazina, Franković, Surać, Čubrić, Barišić, Mijolović, Bjeliš. Trener: Roko Paleka.
2007./08.
Prvaci Druge lige (20 pobjeda, dva poraza), u kvalifikacijama ispali od Umaga i Bjelovara, izborili ulazak u Prvu B ligu.
Momčad koja je završila sezonu: Marača, Merhar, Surać, Škulić, Jerak, Valčić, Brkljača, Zelić, Plazina, Vučković, Mijolović, Peša, Humbolt. Trener: Roko Paleka. Pomoćni trener: Frane Kardum.
2008./09.
U Prvoj B ligi osmo mjesto (deset pobjeda, jedan remi, 11 poraza), plasman u četvrfinale Kupa (poraz od Perutnine Pipo IPC-a).
Momčad koja je završila sezonu: Meštrić, Peronja, Buovac, Miletić, Merhar, Samaržija, Peša, Šimičević, Brkljača. Marinović, Cota. Trener: Roko Paleka. Pomoćni trener: Frane Kardum.
2009./10.
Treće mjesto u Prvoj B ligi (20 pobjeda, jedan remi, pet poraza).
Momčad koja je završila sezonu: Balent, Cota, Vučković, Jerak, Peronja, Buovac, Miletić, Vidović, Galošić, Brkljača, Mijolović, Samaržija, Humbolt, Markić, Bašić, Peša. Trener: Roko Paleka. Pomoćni trener: Frane Kardum.