Dokle će KK Zadru glavna djelatnost biti – životarenje?

Zadatak novinara trebao bi biti rezimiranje sezone 2015./16. Košarkaškog kluba Zadar. Ukratko opisati što se sve događalo, kako je tko igrao, kakvi su bili rezultati, podvući crtu i donijeti nekakvu ocjenu ostvarenog. No, vrteći film unatrag i razmišljajući o proteklih osam ili deset mjeseci, jedina pitanja koja čovjeku prolaze kroz glavu su: Je li moguće da se ni ove sezone ništa nije promijenilo nabolje? Je li moguće da ćemo opet pričati o odlascima igrača, o nekontinuitetu rostera, o utakmicama “biti ili ne biti”, o novim dugovanjima, o prijetnjama neigranjem zbog neisplate plaća? I ono ključno: DOKLE TAKO? Situacija u KK Zadru postala je jednostavno neizdrživa i ne učini li Grad Zadar kao većinski vlasnik, na čelu s gradonačelnikom Božidarom Kalmetom, pod hitno nešto da se ona promijeni, vrlo lako bismo uskoro ponovno mogli pričati o – STEČAJU – gašenju jednoga od simbola grada. Zar doista? Nakon provedenog preoblikovanja i predstečajne nagodbe, nakon što je Klubu više puta proteklih godina davana prilika za novi život. Je li moguće da smo opet na istome? Očito jest.
Promjene i blokade
Što reći o sezoni, koja od same pripreme nije išla u smjeru u kojem je trebala. Iako je trener Ante Nazor htio zadržati ključne igrače Josipa Sobina i Ivu Ivanova, nije uspio. Prvi je zbog neisplaćenih plaća otišao bez odštete, iako je imao ugovor na još godinu dana, a drugi je za neznatno veći iznos prešao u stabilnu Krku. Tako je odmah završila priča o kontinuitetu rostera, koji je ključ da bi se u sportu napravio rezultat, posebno za klubove koje nemaju jaku platežnu moć. Nedugo nakon početka sezone Zadar je napustio i Henrik Širko, za kojega je godinu ranije Kvarneru plaćena (nemala) odšteta, ali on se na Višnjiku nije izborio za svoje mjesto pod suncem. Kao ni Drago Pašalić, najskuplje pojačanje prošlog ljeta, koji je otišao nakon 16 odigranih utakmica. Osim njega, nova imena u sastavu bili su Glenn Cosey, Ivan Marinković i Ivan Ramljak, ali je do nekoliko dana prije početka ABA lige bilo upitno hoće li oni moći nastupiti, zbog FIBA-ine zabrane registracije novih igrača. Razlog, naravno, opet dugovanja iz prošlosti. To se nekako privremeno riješilo, ali brzo su u Klubu shvatili da je vrag odnio šalu pa je angažiran i povratnik Ante Delaš. Nedugo nakon toga, FIBA je opet blokirala Klub i ta je blokada aktivna do dana današnjeg, bez naznake rješenja. Iz tog razloga Zadar nije mogao dovesti zamjenu ni za Pašalića ni za Coseya, s kojim je potpisan ugovor do kraja ABA lige, kojega je on korektno odradio i onda otišao put Turske.
Usponi i padovi
Kada se sve te okolnosti uzmu u obzir, pravo je čudo da je Zadar ABA ligu završio na šestom mjestu, s istim omjerom kao peti Partizan, 12-14. Međutim, činjenica da je čak 10 momčadi imalo negativan omjer, govori i da je ovo kvalitetom bilo jedno od slabijih izdanja u povijesti regionalnog natjecanja. Posebno ispod četvrtog mjesta. Krenulo je loše za Nazorovu momčad koja je, nakon uvodne pobjede protiv Cibone, izgubila četiri zaredom, a da pritom dvaput nije postigla niti 50 poena (49 protiv Crvene zvezde kući, 47 protiv Budućnosti u gostima). Ipak, uslijedio je niz od šest pobjeda u sedam utakmica, među kojima se posebno ističe ona gostujuća kod Cedevite i Zadar je uskrsnuo. A onda odjednom opet potonuo, izgubivši sedam zaredom, između ostaloga i od Krke kod kuće. U teškoj atmosferi Zadrani su otišli u goste posljednjeplasiranom Tajfunu u Šentjur i tamo upisali vjerojatno ključnu pobjedu u borbi za ostanak. Odmah zatim su drugi put skinuli skalp euroligaškoj Cedeviti i do kraja domaćim pobjedama iskontrolirali situaciju. Da su još nešto napravili i u gostima, mogli su završiti na petom mjestu, s mogućnošću izlaska u Eurokup, no to bi se ionako teško ostvarilo. Sve u svemu, moglo je bolje, moglo je i gore, na kraju – zadovoljavajuće.
Nazor preživio Goricu
Liga za prvaka bez Glenna Coseya, Amerikanca koji nije ostavio neki poseban dojam, ali se pokazao korisnim, počela je kaotično. U prvih sedam kola Zadar je ubilježio samo dvije pobjede, izgubivši od Kvarnera u Rijeci 19 razlike, od Zagreba u Trnskom, te od Gorice na domaćem terenu, što je nedvojbeno bio jedan od najsramotnijih poraza u povijesti kluba. S omjerom 2-5 na polovici Lige upitan je bio i plasman u doigravanje, a kamoli treće mjesto, koje znači plasman u ABA ligu sljedeće sezone. Branko Skroče, sportski direktor i dio Uprave bili su za smjenu Ante Nazora, ali su Darko Kasap, predsjednik Nadzornog odbora i igrači stali iza trenera. Samo dva dana nakon debakla od Gorice, Ante Delaš u svom je stilu pogodio za pobjedu protiv Cibone u produžetku, s kojom je krenuo zadarski pobjednički niz. Do kraja Lige za prvaka poraz im je nanijela samo Cedevita (teških 109:70), ali su dobili svih pet A-1 ligaša i uz pomoć Cibone, koja je u posljednjem kolu svladala Kvarnera, završili na željenom trećem mjestu. U međuvremenu su igrači zaprijetili da neće igrati doigravanje, ukoliko im se ne isplati barem dio dugovanja pa je Uprava brzo reagirala uplativši im dvije plaće. Vječno će pitanje ostati kako to da se u Zadru uvijek pronađe novac kada voda dođe do grla, ali se nikada nema za redovno izvršavanje obveza. Utisci polufinalne serije s vječnim rivalom još su svježi. Cibona je slavila s 2-1 i zasluženo se plasirala u finale, a Zadar je sezonu završio ispraćen pljeskom vlastitih navijača.
Problem nije parket
Oni su zapravo najbolji sudac. Ako su navijači momčad, unatoč porazu, pozdravili pljeskom, znači da su zadovoljni onime što je prikazala. Može se diskutirati o tome što su trener ili pojedini igrač mogli napraviti bolje, ali kada se uzmu u obzir sve okolnosti u kojima su radili i činjenicu da su ipak ostvarili zacrtane rezultatske ciljeve, njihov rad se mora ocijeniti pozitivnim. Mnogo je važnije za budućnost zadarske košarke diskutirati o svemu ostalome, jer problemi ionako nikada nisu dolazili s parketa. Klub je sezonu završio s dugom od dvije plaće prema igračima, a nekima se, uključujući trenera Antu Nazora, duguje i iz prethodnih sezona. I to ne malo. Kako je to moguće dok je Klub u postupku predstečajne nagodbe, pitanje je na koje bi svi htjeli znati odgovor. Usput, ni dugovanja koja su ušla u predstečajnu nagodbu, a od toga su prošle gotovo dvije godine, još se nisu počela isplaćivati. O klupskom marketingu nema se što reći iz prostog razloga što on – NE POSTOJI! Što je za klub takvog imena, tradicije i interesa navijača, nevjerojatno i žalosno. I sportska politika već je godinama svedena samo na jedno pitanje: Kako preživjeti sezonu? Bez dugoročnog projekta. Što je sa strateškim partnerom, kojega su već godinama svima puna usta? Jedan je odustao, o drugome ni traga ni glasa. Eto, otprilike u takvim uvjetima završava sezona, nakon koje nije bilo čak ni pozdravne večere ili domjenka. Što će biti sutra, tko će otići, tko ostati, kakvi su planovi, ambicije? To nitko ne zna. Samo, ako se ovako nastavi, nemojte se iznenaditi ako kroz neko vrijeme u kontekstu KK Zadra ponovno čujete riječ – stečaj. I pored svih milijuna koje je Grad Zadar u međuvremenu “utukao” u klub. Alarm je odavno upaljen, ali čini se da su mnogi već navikli na taj zvuk i nastavili spavati. Pitanje je samo: DOKLE TAKO?

Sezona u brojkama

Utakmica:46Pobjeda: 23Poraza: 23Zabijenih poena: 3386Primljenih poena: 3403ABA liga: 6. mjestoPrvenstvo Hrvatske: 3. mj.Kup Krešimira Ćosića: 2. mj.

Osma sezona bez trofeja

Završni turnir Kupa Krešimira Ćosića jedna je od rijetkih svijetlih točaka protekle sezone. Iako je Zadar još jednom u finalu poražen od Cedevite, te je osmu godinu zaredom ostao bez trofeja. No, gotovo 17,000 gledatelja, koliko je bilo na polufinalu i finalu u Krešinom domu, najbolje govori koliko je malo zadarskoj publici potrebno da se zapali. U polufinalu je Zadar svladao Cibonu s 82:75, dok je u finalu Cedevita bila bolja sa 74:70. Ne treba zaboraviti ni dramatičan način na koji je Zadar uopće došao do završnog turnira. U Trnskom je svladao Zagreb sa 70:71, košem Ante Delaša u posljednjoj sekundi.