Zbog duga Elektri od 4 tisuće kuna, već pet mjeseci žive u mraku

Najviše me ubija život u mraku i skorašnji početak školske godine za troje djece. Kako ih obući, kako im kupiti sve što treba za školu. Upitno je hoće li najstarija kći i krenuti u prvi razred Srednje škole u Benkovcu. A dolazi i zima. Ne znam kuda ću ni što ću – Nada Matošić

Kako je u 21. stoljeću  živjeti bez struje, očajan, gladan u bijedi?  To najbolje zna šesteročlana obitelj razvojačenog hrvatskog branitelja Svete  Matošića (56), njegova supruga Nada  (48) te njihovo četvero malodobne djece  – Martina (16), Ivana (13), Josip (12) i  Ante (3), koji žive u Popovićima, selu  sjeverozapadno od Benkovca, u zaseoku  Otovac.
– Od početka mjeseca travnja živimo  kao u kamenom dobu, u potpunom mraku. Zbog duga Elektri od tri, četiri tisuće  kuna iskopčana nam je struja. Nemamo  je čime platiti. Noćno svjetlo nam je još  preostali komadić voštanice i žmirkanje  dva lumina. Kada imamo nešto za kuhati  kuhamo u potleušici na vatri, cijelo ljeto  unatoč nesnosnim vrućinama zbog kojih  padaš i u nesvijest, suznih očiju jecajući  nam govori očajna majka Nada.
Život s 2.200 kuna mjesečno
Pravo je umijeće živjeti s nešto više od  2.200 kuna mjesečno i hraniti šestero  usta. Da bi stvari bile još teže, 12-godišnji Josip je prije dvije, tri godine teško  ranjen uslijed eksplozije petarde, takozvane “magnumke” zbog čega mu je potrebna redovita i skupa liječnička terapija za ranjene oči.
Muž mi boluje od PTSP-a i nigdje ne  radi. Ja kao čistačica u benkovačkoj školi  radim za 1.500 kuna, a primamo i 780  kuna dječjeg doplatka. Pitam se kako s  tim živjeti? Kako to rasporediti na 30  dana, platiti struju, kupiti plin, nešto  higijene i hrane za nas šestero, teška srca  govori Nada, dok u naručju stalno drži  3-godišnjeg sina Antu koji se još od  rođenja nije okupao u moru udaljenom  od njihove kućice 15-ak kilometara, u  Karinu.
Već je i četvrto ljeto da nitko od njih  nije otišao na karinsku plažu ili bilo gdje  i barem smočio noge u moru. Jednostavno nemaju čime otići, jedino pješke.
U 30 metara četvornih životnog  prostora
– Najviše me ubija život u mraku i  skorašnji početak školske godine za troje  djece. Kako ih obući, kako im kupiti sve  što treba za školu. Upitno je hoće li  najstarija kćer i krenuti u prvi razred  Srednje škole u Benkovcu. A dolazi i  zima. Ne znam kuda ću i što ću, jadna li  sam ti ga, bolno će, praznog pogleda  uplakana Nada.
Bez novaca, hrane, struje i tranzistora  na baterije, praznog hladnjaka, bez televizije, automobila, motocikla i bilo  kakvog bicikla, bez mesa, pokojom  svježom smokvom ubranom na napuštenim srpskim njivama, Matošići žive u 30  metara četvornih životnog prostora. I  Nada i njen suprug Sveto sudionici su  Domovinskog rata. A niti jedno od njih  nema vojnu mirovinu niti ikakvu pomoć  ili braniteljske privilegije.
– Još u mjesecu siječnju u Centar za  socijalnu skrb smo podnijeli zahtjev za  pomoć i mjesečnu opskrbninu za teško  ranjenog sina. Više ni ne znam na koliko  sam adresa poslala zahtjev, na koliko  vrata kucala i tražila da ne otežu s donošenjem bilo kakvog rješenja, jer naprosto nemamo od čega živjeti, beznadno govori Nada tijekom trosatnog boravka novinara Zadarskog lista u kuhinji  uz čašu gotovo mlake vode i škrto svjetlo  dva lumina.
Neka nam uključe struju…
Što zbog životne nesnalažljivosti, što  zbog spleta raznih okolnosti i ožiljaka od  PTSP-a, život u siromaštvu obitelji Matošić stvara dodatne teškoće pri traženju  posla i pridonosi tome da Sveto, koji bi  trebao biti glava kuće, biva uhvaćen u  zamku dugotrajne nezaposlenosti i one  sezonske. Njih šestero je u maloj kuhinji  i sobici. Šestero gladnih usta kojima je  pored komadića kruha jednog dana glavno jelo palenta, a drugog pogačica od  brašna i vode.
– Nakon teškog ranjavanja sina i pisanja po medijima prije dvije godine za  Uskrs su nam Marin Katuša, Marin Buovac, Denis Galešić i drugi iz Raštana  donijeli pomoć u hrani i kućnim potrepštinama. Grad Benkovac u više je  navrata pomagao, a benkovački gradonačelnik Branko Kutija nam je u više  puta iz svog džepa davao po tisuću kuna.  Nedavno nam je jedan čovjek kupio bocu  plina, a drugi dovezao cisternu vode u  presušenu gusternu, s punih usta hvale  govori gospođa Nada.
Iako ponosni, Sveto i Nada rado su  primili pomoć dobrih ljudi.
– Neka nam uključe struju, da kako  tako uspijem djecu otpremiti u školu i da  spasim oči mog Josipa, izdržat ćemo mi i  bez hrane i bez novca, više puta je u  beznađu poručivala Nada Matošić.

Kutija: Pomažemo sve socijalno osjetljive skupine

Grad Benkovac je u svojim mogućnostima itekako socijalno osjetljiv, od  novorođene djece do ljudi u trećoj  životnoj dobi, za sve socijalne skupine. Nadu Matošić zaposlili smo u  školu. U više navrata smo jednokratno  financijski pomagali obitelj Matošić. I  nedavno im je na njihov zahtjev za  pomoć pri plaćanju struje odobreno  1.500 kuna jednokratne pomoći koji  svakog dana treba stići. Centar za socijalnu skrb svakog dana treba odobriti i invalidsku opskrbninu za njihovog ozlijeđenog sina u iznosu 1.200  kuna mjesečno i to od dana podnošenja zahtjeva, obznanio je gradonačelnik Kutija koji je u više navrata  osobno pomagao obitelji Matošić.

Pomozimo obitelji Matošić

Obitelj Matošić je neophodna pomoć u novcu, hrani, odjeći, kućnim  potrepštinama i školskom priboru te nekoliko igrački za malog Antu i  barem jedan bicikl. Svi oni koji mogu i žele pomoći obitelji mogu to  učiniti uplatom na račun kod Splitske banke: Nada Matošić –  40719143000. Dakako, i osobno u Popovićima, zaselak Otovac ili na  adresu: Nada Matošić, selo Popovići, 23420 Benkovac.