SIROVA FEŠTA U KOLANU

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
U kolanjsku "Feštu od sira" treba unijeti više smjelosti i proaktivnosti, izdići se iznad već viđenih otrcanih klišeja seoskog derneka, jer ovakvoj kakva je sada više priliči naziv "Sirova fešta", nego "Fešta od sira"

Svi, zapravo, odmah pomisle da će se u Kolanu peći janjci, čim se spomene fešta. Kad ono, fešta od sira! Sve, sve, ali nema janjetine. A kakva je to fešta u Kolanu, centru ovčarstva, kolijevki Paškog sira u kojoj se zibao sir, a da se na ražnju, na fešti, ne ziblje janjetina?!

   Pa, janjetine je , kažu, bilo, ali na svečanoj večeri, koja se odvijala baš u špici zabave dok je naš vrijedni Nenad Marčina među ljepoticama birao "Kraljicu sira".

Janjetina za političare

Bilo je, dakle, janjetine na večeri za uzvanike, a tamo su, zna se, i ne zna se, bili uglavnom političari i neki predstavnici akademske zajednice. Sve u svemu, oni koji su najzaslužniji da Paški sir danas tako visoko kotira u svijetu.

Oni su, uostalom, prije nego su otišli na večeru, i zaposjeli prve redove svečane tribine, a na pozornici su opet bili, tko drugi ako ne, političari.

Najniže rangirani, a to je u ovom slučaju bio načelnik Općine Kolan, je, kako to već po protokolu ide, pozdravljao one više rangirane. Zatim su oni pozdravljali njega i sebe same, dok na posljetku onaj najviši po rangu, a to je u ovom slučaju bio izaslanik Predsjednice države dr. Mate Granić, nije otvorio predstavu. I fešta je mogla početi.

Partijska ćelija u Barbatima

Ovo me, strogo držanje hijerarhije u protokolu, odmah podsjetilo na šaljivu anegdotu o osnivanju partijske ćelije u Barbatima na otoku Pagu, neposredno nakon drugog svjetskog rata. Tada se isto čekalo na glavnoga, "najžešćega".

Naši se Barbaćani, naime, nisu baš iskazali kao pobornici partizanskog pokreta, ali iza rata valjalo je i tamo osnovati partijsku ćeliju. I došao je drug iz kotara (nešto kao današnja županija) obaviti zadatak. Sjedi on tako u školskoj učionici i čeka buduće partijce. Kako tko dođe, pozdravlja s "fajen Isus".

Nakon izvjesnog vremena emisar iz kotara kaže: "No, drugovi, ako smo se sakupili, možemo početi!"

"E, ne more tako", viknu oni u glas. "Još ni arivo ono' najžešći!" I dođe napokon i onaj "najžešći" i pozdravi s "fajen Isus i Marija!"

Doduše, apropo janjetine, organizatore fešte, rekli bi naši Novaljci, "nebi Bog" da su stavili ražanj i ispekli dva, tri janjca pa da "pod požolom", tako Kolanjci nazivaju trijem Kolanjskoga doma, zamiriše i na pečenu janjetinu.

Zaboravljeni registrirani sirari

Da nebi ispali da na fešti, osim sira, nije bilo što za jesti, valja istaći našeg vrijednog Emila koji je u ogromnom kotlu spremio vrlo ukusnu lešo bravetinu s puno prirodnih dodataka, i našeg Antu - Koka koji je na žaru pekao tunjevinu i fete morskog kucina (pasa).

Pa onda naše ženske ko je su nudile "svake šorte slatkarije".

Bilo je, naravno, i nezaobilaznog gemišta i pive.

  Organizacijski je fešta, u odnosu na protekle dvije, pokazala izvjestan napredak, jer se lokalna cesta, ispred malog platoa pred Općinom na kojemu su bili štandovi sa sirevima, iskoristila kao prostor gdje se pripremalo i posluživalo spomenuto jelo i piće.

Pa, ipak, osim već spomenutog protokolarnog dijela koji je pripao političarima, treba reći da su stvarni nositelji fešte, a to su redom registrirani proizvođači sira u Kolanu i na otoku Pagu, bili potpuno zapostavljeni.

   Inače, svugdje u razvijenijim djelovima svijeta, ovakve se fešte pretvaraju u promotore turizma s naglaskom na vrednovanju tradicionalne proizvodnje hrane kao što je kod nas proizvodnja Paškog sira. Ovo je već odavno u svijetu prepoznato kao Slow Food - međunarodno udruženje koje promovira autohtone proizvode i enogastronomiju i naglašava važnost povratka mladih na neobrađene i napuštene zemljišne površine.

Ono je nastalo kao odgovor na Fast Food, konzumiranje tzv. brze, nezdrave hrane koju proizvode industrije.

Više od derneka

  Dakle, naša je Fešta od sira trebala, umjesto jednog, trajati barem tri dana, a pripreme za takvu organizaciju fešte trebaju trajati cijelu godinu, a ne deset dana prije službenog održavanja. U ta tri dana trajanja mogla bi se organizirati ozbiljna panel-rasprava na kojoj bi svoje učešće imala i zainteresirana publika. U takvoj raspravi trebali bi biti naglašeni i proanalizirani problemi koji ugrožavaju proizvodnju Paškog sira, počev od sobine, čagljeva, pa do nestajanja pašnjačkih površina urbanizacijom, odnosno prenamjenom u građevinska područja.

 Pa, zaboga, iznad prostora gdje su se nalazili štandovi sa sirevima zjapila je prazna i neiskorištena društvena sala u kojoj su se mogla održavati predavanja i rasprave na te i druge teme. A nisu!?

   Na Feštu od sira trebalo je dovesti i proizvođače sira, i njihove sireve, iz drugih zemalja s naglaskom na autohtone sireve malih šarži, što bi bilo posebno zanimljivo Talijanima, jer oni su baš tada masovno na Pagu. Oni bi, kao poznati siroljupci i gurmani, rado uspoređivali svoje sireve s našim Paškim sirom.

   Jedan dan je trebao biti posvećen kolanjskim, i uopće paškim, kulturno-povijesnim znamenitostima kao što je Etnografska zbirka u Kolanu, Muzej soli u Pagu, Lunjski maslinici na Lunu, liburnske gradine u okolici, Veli bunar kao izvorište Rimskog akvedukta u Kolanjskom polju.

    U kolanjsku "Feštu od sira" treba unijeti više smjelosti i proaktivnosti, izdići se iznad već viđenih otrcanih klišeja seoskog derneka, jer ovakvoj kakva je sada više priliči naziv 

"Sirova fešta", nego "Fešta od sira".

Autor: 
Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)