Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Zlatni pir Laure i Bruna Jelenkovića

30.10.2011. 23:00
Zlatni pir Laure i Bruna Jelenkovića


Nakon pedeset godina zajedničkog života ispunjenog dobrim, ali i neizbježnim lošim danima svoju su ljubavnu priču Laura i Bruno Jelenković s najbližom rodbinom i prijateljima podijelili prošle nedjelje u restoranu Fortuna u Murvici. Dvadeset pet uzvanika, među kojima je dvoje imalo ulogu kumova, proslavilo je zlatni pir Laure i Bruna, koji, iako već 44 godine žive u Americi, svake godine posjećuju Brunov rodni Zadar. Prisjećajući se svojih mladenačkih dana, “mladenci” su kazali da su se, iako je Laura iz Malog Lošinja, a Bruno iz Zadra, upoznali u Zadru, i to na Kalelargi davne 1960. godine zbog čega i pjesma “Kalelarga” Tomislava Ivčića ima posebno mjesto u njihovim srcima.
– Kada smo se vjenčali bili smo jako mladi, imali smo 23 godine, ali bili smo i jako zaljubljeni. Roditelji nam nisu mogli puno pomoći, pa smo sve sami organizirali. Vjenčanje je, iako skromnije nego što je to danas, bilo jako veselo. Vjenčali smo se 30. listopada 1961. godine u Malom Lošinju. Najprije smo razmijenili zavjete u crkvi, a onda smo kumovi, mi i 45 uzvanika nastavili slavlje uz večeru, prisjeća se Laura, dok Bruno dodaje kako je to slavlje trajalo sve do jutra, jer harmonika se nije stišavala.
Jedini svjedok te večeri na zlatnom piru bila je šogorica Marija, supruga njihovog pokojnog vjenčanog kuma i nećak, koji je tog sretnog dana, 30. listopada 1961. godine imao tek dvije godine. Upravo je njemu na zlatnom piru pripala uloga kuma, dok je drugi kum bio sin Brunova pokojnog vjenčanog kuma.
Iako nemaju djece, Laura i Bruno ističu da su im njihovi nećaci i pranećaci poput djece, a imaju ih jako mnogo i u Malom Lošinju i u Zadru. Zato su pedeset godina svoje ljubavi morali obilježiti sa svom rodbinom, pa su nakon slavlja u Malom Lošinju, prošle nedjelje nastavili i u Zadru. A da u ovih pedeset godina, za koje ih vežu i lijepe i ružne uspomene, nije bilo lako, naglašavaju i Laura i Bruno, ističući kako su za ove zajedničke i umirovljeničke dane zaslužni samo vjera i ljubav.
– Nakon vjenčanja najprije smo pet godina živjeli u Malom Lošinju, a nakon što smo kratko boravili u Italiji otputovali smo u Ameriku, u New York, gdje živimo i danas. Imali smo djecu, ali smo ih izgubili i zato smo danas okruženi našim nećacima i pranećacima, govore Laura i Bruno, naglašavajući kako je svih ovih godina bilo “i brda i dolina”.
– Puno toga smo doživjeli zajedno, prošli smo pola svijeta. Danas možemo reći da su nas održali samo čvrsta vjera i ljubav, zaključili su ovi sretni mladenci.