ZD DNEVNIK Cijena smrti

Smrt je najsigurniji posao na svijetu. Tako bi rekli Topalovići iz Šijanovih Maratonaca koji trče počasni krug. Crna burleska iz najboljih dana filma bivše države, toliko je aktualna ovih dana kad se sjećamo naših najdražih kojih više nema. No, ta sintagma koju je izmislio najbolji suvremeni komediograf ovih prostora, Dušan Kovačević, izgleda, ne igra baš u Zadru.
To dokazuje i činjenica da Grad Zadar uplaćuje skoro milijun kuna, točnije 950.000 kn godišnje „Nasadima” jer ne mogu unaprijed prodavati grobnice. Osiguranje posljednjeg počivališta za prosječnu hrvatsku obitelj je značajna investicija. Cijena ukopa na gradskim grobljima plaća se 549, ako se vrši subotom, dodatnih 580 kn. Cijene grobova koje se više ne prodaju unaprijed, iznose od 29.175 kuna do 39.330 kuna. Nekad su iznosile nekoliko tisuća eura bez oblaganja mramorom ili nekim drugim ukrasnim kamenom. Malo je poznato da se zbrinjavanje mrtvaca formalno tretira kako zbrinjavanje komunalnog otpada (da ne kažemo smeća). Dakle, cijeli život „Ćistoći” plaćamo razne namete, a kad ona nešto, posljednji put za nas treba obaviti, proslijeđuje nas „Nasadima” koji betoniranu rupu u zemlji naplaćuju kao da je riječ o Taj Mahalu. Uz sve to, nisi siguran da će tvoje posljednje počivalište zaista biti posljednje. Naime, bit će vječno sve dok vaša rodbina i nasljednici budu imali novaca za održavanje groblja, koje se na drugu stranu tretira kao parkovna površina. Nedostatka ukopnih mjesta, gradski oci su se sjetili tek kad su počeli plaćati “Nasade” novcima poreznih obveznika, pa tako Zadrani smrt plaćaju dva puta, jer se šuma na Musapstanu još uvijek ne može prevesti u vječno počivalište. Može li biti drugačije, humanije, čovjeku primjerenije, kako bi bar svi u smrti bili jednaki, pitanje je na koje ni Crkva, ni politka, ni znanost, ali ni običan čovjek koji ovih dana kupuje krizanteme na kilograme, ne može odgovoriti.