Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Bivšu radnicu Kamenskog banka gurnula pod tramvaj

30.12.2010. 23:00
Bivšu radnicu Kamenskog banka gurnula pod tramvaj


Išla sam pred tramvaj, nisam mogla više. Vozač je zakočio. Ni tramvaj me nije htio pregaziti. Toliko očaja se nakupilo u meni, najviše mi je žao moje djece, zajecala je očajna žena u prostorijama udruge B.a.b.e.
Đurđi Grozaj (54), samohranoj majci i donedavnoj radnici propalog Kamenskog koja je punih sedam mjeseci bez ikakvih primanja, Zagrebačka banka (ZABA) planira zaplijeniti svu pokretnu imovinu zbog duga od 4.326 kuna. Prijedlog za ovrhu već je donesen. Dvadesetogodišnji sin također je bez posla i zajedno s majkom uzaludno obilazi šaltere burze, dok je 30-godišnja kći, časna sestra zavjetovana na skroman život pod okriljem Crkve, bez ikakve mogućnosti da financijski pomogne majci i bratu. Suprug i otac preminuo je prije 23 godine, a rad u Kamenskom u više smjena i poslovi sa strane više od dva desetljeća jedva su pokrivali najosnovnije životne potrebe.
Đurđa Grozaj bila je čak i jamac za bankarski kredit bliskoj prijateljici. Ispostavilo se da je posrijedi bila prevara za tobožnju hitnu operaciju prijateljičinog muža – tuđi kredit tako je plaćala punih pet godina.
Najviše joj žao djece
U suzama, psihički slomljena, posredstvom novinara jučer je došla u prostorije udruge B.a.b.e, nevladine organizacije za zaštitu ženskih prava smještene tik uz Kuću ljudskih prava. Naša ekipa i koordinatorica udruge Zdravka Sadžakov teško su mogli sakriti šokiranost onim što nam je Đurđa Grozaj ispričala.
– Išla sam pred tramvaj… nisam mogla više. Vozač je zakočio. Ni tramvaj me nije htio pregaziti… – zajecala je pred nama nesretna žena. – Toliko očaja se nakupilo u meni, najviše mi je žao moje djece. Oni su ostali bez oca. Zdrav čovjek koji se jednog dana srušio, operirali su ga pogrešno i on je umro. Bježala sam u podrum da mogu plakati, da me ne vide djeca… Uzaludno, znali su da plačem, čuli su me i dočekivali ispred vrata – otvorila je srce gospođa Grozaj.
– Cijeli sam život radila u više smjena, ostajala duže na poslu i subotama dolazila ako treba. Kad je bilo hitno, nazivali su mene i kolegice doma da se vratimo na posao skrojiti odijela za političare i ljude na položajima. Znate, naša odijela i radne uniforme danas nose i ljudi iz Zagrebačke banke…- kroz suze je pričala bivša radnica Kamenskog.
Ostao samo ponos
– Gdje je nestalo mojih 35 godina staža? Tko će mene primiti? I na burzi nas gledaju svisoka, od njih ne dobivamo ništa. Pitala sam ih jednom kako im nije žao nas žena. I mi smo nečije majke. Ja sam konstruktor, ne krojač. I da hoću šivati, ne mogu jer nemam više ni mašinu. Žao mi je moje djece, mladih koji ne mogu naprijed, da se probiju. Oni sjede po parkovima, nema ih tamo gdje se treba odlučivati. Studenti i mediji su nam dali podršku kad smo štrajkali glađu za spas Kamenskog. Oni su nam bili najbolji odvjetnici. Ponosna sam na moju djecu jer su ostala poštena. Jedino mi je ponos ostao, sve ostalo su mi uzeli. Predsjednik nas je pozvao na kavu, ali ja se kave moram odreći jer nemam novca ni za to – kazala je naša sugovornica, jedna od 400 otpuštenih radnica Kamenskog koje su prije nekoliko dana dobile nagradu Ponos Hrvatske, na manifestaciji održanoj pod pokroviteljstvom predsjednika Ive Josipovića.
Ponos Hrvatske se našao na moralnom dnu dna socijalne odgovornosti i pravednosti države. Udruga B.a.b.e. odmah je počela prikupljati pomoć za obitelj Grozaj. I to je samo početak. Ostaje otvoreno pitanje hoće li država pomoći, ili barem neka od banaka čuti vapaj ove majke hrabrosti, kažu, Ponosa Hrvatske. Da ne ostane samo na pozivu za kavu.


Sa svoje 53 godine postala sam klošarica


– Odlučila sam napisati svoju istinu u nadi da će ta bol, silna tuga koja mi razdire srce, prestati ako je stavim na papir. Nakon po tko zna koje neprospavane noći dignem se i krenem. Odem iz toplog doma – potresno je pismo naslovljeno “Moja istina” Đurđe Grozaj koje je nastalo u danima štrajka glađu u parku ispred tvornice Kamensko.
– Dovedena do očaja, izgubljenog radničkog ponosa, ženskog dostojanstva. Ne mogu više gledati ovu nepravdu. Trpjeti ovu nečovječnost, pohlepu. Kako krenuti? Kako početi? Prva misao mi proleti kroz glavu, ne mogu ja šutjeti… Druga misao potuče ovu prvu i kaže: “Zar ne znaš koliku moć čovjek ima u sebi kad je izdan, povrijeđen, prodan, možeš ti to”. I krenem, prva postaja mi je bila park. Park klošarica, tako sam ga nazvala, jer upravo sam to i postala. Da, sa svoje 53 godine postala sam klošarica… Vjerujte mi, istina je. Pitate se vi kako je biti klošar? Reći ću vam, nimalo lijep osjećaj. Spavati na klupi, na kartonu, teško, preteško… Razvučem ja svoj karton, potrgan, legnem na njega, vrtim se, okrećem. Ne mogu se namjestiti… Uvijek neki kamenčić koji mi ne da mira. Ležim tako budna i razmišljam. O Bože, zar je to moguće? Toliko ljudi na ovom svijetu, toliko očiju, pa zar nitko ne vidi? Razmišljam tako, tužna i promrzla, zar tražim previše? Dosta razmišljanja, probaj zaspati, kažem sama sebi. Vrtim se tako na tom zgužvanom kartonu… Stišćem kapke, mislim, evo sad će san, ali ne, nešto mi škaklja lice, nešto klizi. Da nije kukac, pomislim? Dignem ruku, dodirnem obraze, nešto toplo… ma to su samo suze… Osjetim olakšanje. Pomislim, o Bože, daj da se ovo jutro pojavi, neka ovaj dan već jednom svane – napisala je tako Đurđa na komadu papira.




 


Josipović traži intervenciju Vlade, banaka i sindikata


Duboko potresen teškom životnom situacijom radnice Kamenskog Đurđe Grozaj, predsjednik Ivo Josipović apelirao je jučer da banke, sindikati i Vlada iznađu način reprogramiranja dugovanja za ljude koji su ostali bez zarađenih plaća.
– Slučaj radnice Kamenskog koja se htjela ubiti zbog nemogućnosti plaćanja duga, najbolje pokazuje jad i bijedu u kojima su se našli mnogi pošteni ljudi. Pokazuje dubinu naše krize. Kredite su uzeli u vrijeme kada su imali redovne prihode, a sada, nakon stečaja tvrtke, često pod sumnjivim okolnostima, u situaciji su da ne mogu podmiriti dug. S jedne strane, ovakvo stanje traži solidarnost. U slučajevima u kojima su ljudi u takvoj situaciji bez svoje krivnje, banke, sindikati i Vlada trebali bi naći formulu reprogramiranja duga, barem dok radnici ne dobiju naknade koje im pripadaju. Socijalna osjetljivost i društvena solidarnost moraju biti jedan od ključeva lakšeg izlaska iz krize – izjavio je Josipović za naš list, ističući ipak kako “humanitarni rad i mogući aranžmani solidarnosti ne mogu biti nadomjestak za ozbiljne gospodarske reforme i otvaranje novih radnih mjesta”.
– Jedino to može jamčiti da sličnih slučajeva ubuduće neće biti, zaključuje predsjednik Josipović.


Kamensko upropastili mutni poslovi


Udruge Zelena akcija i Pravo na grad podnijele su kaznene prijave protiv posljednjeg direktora Kamenskog Antuna Crlenjaka, članova Nadzornog odbora Davora Vlajčevića, Jadranke Bartolec, Bože Medića i Radovana Drakulića te većinskih vlasnika dionica zbog pogodovanja vjerovnicima, zlouporabe stečaja i ovlasti te udruživanja za počinjenje kaznenog djela. Poznato je da je za uništenje ove tvrtke i egzistencije radnika u javnosti prokazan Miroslav Kutle, u klasičnoj igri uništavanja firmi zbog špekulacija nekretninama s ciljem da na vrijednom zemljištu izraste neki shopping centar. Kutle je na tzv. crvenoj tjeralici Interpola u susjednoj BiH.