Prijeti li nam doista smak svijeta za 12 mjeseci?

Za koji dan počinje 2012. godina prema računanju Gregorijanskog kalendara. Godina koja bi mogla biti kao i bilo koja druga da je već duže vrijeme ne prati posebna reputacija, naime, da je posljednja, jer će se u njoj dogoditi smak svijeta. Točnije 21. prosinca, za nešto manje od godinu dana.
Glavni argument za takve tvrdnje nalazi se u kalendaru naroda Maya, koji su bili iznimno precizni u praćenju i proučavanju te bilježenju protoka vremena. Vrijedi napomenuti da su Maye u svom kalendaru razvijenom prije više tisuća godina bili precizniji ne samo od ikojeg kalendara drevnih naroda, nego i od Julijanskog i današnjeg Gregorijanskog: njihova je godina trajala 365,242 dana, što je samo za 0.0002 sekunde dulje od današnjih mjerenja temeljenih na atomu cezija. Osim odnosa Sunca i Zemlje, Maye su mjerile vrijeme i prema ciklusima Venere te aspektima Jupitera i Saturna. Zamršeni ciklus preklapanja različitih kalendarskih odnosa bio je kod Maya sređen i smislen i imao je vrhunac u “baktunu” ili ciklusu koji je obuhvaćao 144.000 dana. Period od 13 baktuna bio je “Zemljina dob” i kad se on završi dolazi do kraja, odnosno novog početka svijeta. Upravo je to ono što bi se trebalo dogoditi 21. prosinca 2012. godine s time da neki autori ovaj datum pomiču na 23. prosinca zbog nejasnoća u tumačenju i preračunavanju vremenskih odnosa.
Poruka iz Tabasca
Priča kako je predočena u dešifriranim majanskim tekstovima kazuje kako je naša civilizacija zapravo “Četvrti svijet” koji je započeo 11. ili 13. kolovoza 3114. godine stare ere. Prethodna tri svijeta predstavljaju neuspjele božanske kreacije u čemu se mitologija Maya slaže s mnogim drugim predajama širom svijeta: indijskom, židovskom, muslimanskom, klasičnom kao i starohrvatskom kako je sačuvana u najstarijim legendama, Veyskim povedama s otoka Krka.
Donedavno je jedini trag o ovoj koncepciji bio spomenik u Tortugeru u meksičkoj državi Tabasco gdje se na ovaj datum predviđa silazak mayanskog božanstva Yolon Bakte Kuha, koji je današnjim znanstvenicima prilična nepoznanica, tolika da ni stručnjaci ne mogu reći je li riječ o jednom ili više božanstava. Ono što su uspjeli dešifrirati majanisti Markus Eberl i Christian Prager svodi se na to da izraz sadrži pojmove “devet” i “bog”, a treći dio je neprotumačen. Ovog boga se uspjelo povezati s ratom, svađom i podzemnim svijetom. Prikazan je s konopcem oko vrata i torbom s tamjanom što simbolizira žrtvu na kraju vremenskog perioda. Prva istraživanja ovog majanskoga kalendara uključivši i predviđanja “Kraja svijeta”, obavljena su prije skoro pola stoljeća, ponajviše u periodu između 1957. i 1966. godine, kada je istraživač Michael D. Coe napisao kako kalendar Maya predviđa da će tog dana degenerirane narode svijeta i svu kreaciju iznenaditi Armagedon te da će postojeći svijet biti uništen kad se ispuni veliki ciklus Kalendara Maya.
Određene potvrde ovog mišljenja pruža i zbirka zapisa proročanstava Maya Chalam Balam, koju su u kolonijalnom razdoblju zapisali Španjolci. U nekoliko inačica spominje se i baktun kao dan kad će doći bog ili dogoditi ono o čemu je bog govorio precima. Autorstvo ovih stihova pripisuje se proroku Jaguaru, no postoji dosta sporova i oko autentičnosti kao i točne datacije, jer nije sigurno da su prvi zapisivači točno izračunali datume po majanskom kalendaru.
Novi dokazi
Što je posebno zanimljivo, dodatni argument za ove tvrdnje pronađen je prije samo par godina u ruševinama hrama Comalcalca. Riječ je o reljefu na komadu opeke koji se nalazio u zidu hrama, ali s irezbarenom stranom okrenutom prema unutra te je stoga tako kasno otkriven. Reljef je dešifriran no nije bio izložen nego se čuva u fundusu meksičkog Nacionalnog instituta za antropologiju i povijest. Kako je kazao glasnogovornik Instituta Arturo Mendez, datum na opeki se poklapa s krajem 13. “baktuna”, razdoblja od 3940 godina, a 13 je bio značajan, svet broj za Maje. Kalendar dugog računanja počinje 3.114 prije Is. a 13. baktun se završava upravo spornog 21. prosinca 2012. Natpis zapravo tvrdi da tog datuma “nešto ili netko dolazi”.
Većina znanstvenika, međutim, odbacuje tvrdnje o “smaku svijeta”, tvrdeći da je takva interpretacija spornog datuma neprimjerena i u neskladu s razmišljanjima i filozofijom Maya. David Stewart, specijalist za majansku epigrafiju na Teksaškom univerzitetu u Austinu, izjavio je kako datum može predstavljati neki važan događaj, ali ne i smak svijeta o kome kod Maya ni inače nema govora. Sandra Noble, izvršna direktorica Fundacije za unapređenje srednjoameričkih studija na Floridi, smatra da su priče o sudnjem danu temeljene na kalendaru Maya, obične neutemeljene spekulacije koje za cilj imaju ostvarivanje imovinske koristi. Drugi noviji autori poput Wyllysa Andrewsa, direktora Srednjoameričkog istraživačkog instituta sveučilišta Tulane, uvjeren je da baktun ne može značiti kraj svijeta jer su Maye pretpostavljale druge cikluse prije ovoga pa analogno tome i kraju ovoga uslijedit će početak idućega. Pristaše teorije, pak, upozoravaju da se ovaj kalendar u jednoj prigodi pokazao iznimno točnim, kad je u dan precizno predvidio iskrcavanje Hernana Corteza i njegove ekspedicije u Meksiku. I tada se, kako je običaj u svim starim kalendarima širom svijeta, govorilo o “bogu”, Kukulkanu ili Quetzealocoattlu, no njegov opis kao bijelog bradatog muškarca savršeno je odgovarao stvarnosti.
Ne samo po Mayama
Dodatno zanimanje oko ovog datuma pobuđuju i teorije koje do njega dolaze neovisno od majanskoga kalendara. Ima ih nekoliko, a najpoznatija je ona Terrencea McKenne, autora mnogih knjiga i svojevrsne ikone New Age i Rave pokreta, kojeg je izrazito cijenio i Timothy Leary označivši ga kao čovjeka koji će nastaviti njegovo djelo. U svojoj teoriji novotarija McKenna označava 6. kolovoza 1945. kao početak završne faze civilizacije koji se okončava 22. prosinca 2012. Do tog zaključka je došao nizom sofisticiranih postupaka temeljenih na elektroničkoj analizi I-Činga ali i uporabom gljiva psylocibae koje je smatrao pokretačem evolucije čovjeka koja bi veoma brzo trebala ući u potpuno novu fazu.
“Mislim da je ono što se događa nestanak granica. Tope se sve granice: između muškaraca i žena, između društva i prirode te konačno, granica između života i smrti”, navodi McKenna 1983. u “Evolucijskom umu”, dok je u “Novoj mapi Hipersvemira” ustvrdio da će čovječanstvo, veoma skoro tj. 2012. izići iz sadašnjeg načina postojanja i formirati “tantričku uniju” sa svemirskom nadsviješću.
George Ure, autor posebnog računalnog programa koji pretražuje internet i tako sklapa numerološko-slovne i semiotičke kriptograme i koji tvrdi da je tim načinom predvidio događaje 11. rujna, također se uključio u raspru; tvrdi da “svijet završava” 21. prosinca 2012. Zanimljivo je da datum pada u petak, što je prema islamskoj tradiciji jedini dan u tjednu kad se može dogoditi “Veliki Kijamet” ili sudnji dan. Astrološki gledano Jupiter i Saturn, doista će se naći u izazovnom i slabo istraženom aspektu kvinkunksa, u blizancima i škorpionu, koji će doseći vrhunac na “alternativni” datum 23. prosinca.
Što će se doista dogoditi saznat ćemo za manje od 12 mjeseci, iako bi cinici mogli kazati da se prema svijetu tako ponašamo da mu neki vanjski smak – uopće nije ni potreban.