Junaci Mljekare Zadar i paški krš

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
U sjećanje mi se urezao događaj kada se naš vrijedni Martin - Maćo, koji je dovozio mlijeko s farme Bokanjac vratio natrag prazan, jer je paljba bila toliko jaka da Maćo nije izdržao. Dolazi Maćo, sav se trese, a Tomisav Bulić, naš Tomo, uzima ključeve kamiona. "Kud ćeš Tomo? Zar ne vidiš što je oko nas, poginut ćeš!" zabrinuto sugeriram Tomi da ne ide po mlijeko. "Ivo, ako je suđeno, možemo poginuti i tu, u krugu firme. Nemoj se sekirati, idem ja po mliko!"
Filip BRALA

Kad sam već pomislio da čitatelji Zadarskog lista neće ni primjetiti da četvrtkom u "Plodovima zemlje i mora"  nema kolumne Gligorin poučak, nekolicina poznanika me u ova dva tjedna u kojima su izostale dvije kolumne sa zanimanjem propitivala što je tome razlog. "Pa ljudi, pustite, me, eto sam u dogovoru s urednikom Nedjeljkom Jusupom uzeo malo odomora, malo predaha, malo sam se i emotivno ispraznio, ta pišem već punu godinu dana; ali uzalud." Mora tu postojati neki srkiveni razlog koji nije za javnost, jer ništa se kod nas ne događa bez vraga. 

Treći poučak

Bit ću iskren, ma koji kolumnist ne bi poželio da se njegova kolumna nađe kao prvi tekst na drugoj stranici lista? Listajući "Zadarski", u srijedu 24. siječnja, okrenem prvu stranicu i odmah mi zapne za oko tekst u obliku kolumne s naslovom "G... poučak".

Za djelić sekunde sam protrnuo od uzbuđenja i odmah shvatio da se ne radi o Gligorinom, nego o Gotovininom poučku. Glavni urednik Šenol Selimović je povodom akutalnih događanja oko obilježavanja godišnjice vojno-redarstvene akcije "Maslenica" napisao prigodan osvrt kojem je dao naslov "Gotovinin poučak". A ja mislio da na svijetu postoje samo dva poučka, onaj Pitagorin i onaj Gligorin. Šalu na stranu, Šenol Selimović je manirom znalca od pera, razotkrio Gotovinin doprinos u podizanju svijesti svojega naroda za izgradnju domovine u miru. Doduše, ni naslov "Dugoročni kredit za Hrvatsku u Gotovini" ne bi bio loš.

Mlijeko pod kišom granata

Kad sam već kod tih slavnih ratnih dana ranih devedesetih prošloga stoljeća, naviru mi sjećanja na uvjete pod kojima smo dnevno u Mljekari Zadar proizvodili konzumno mlijeko i jogurt za stanovništvo grada i županije. Uz eksplozije granata i fijuk metaka snajperista bili smo na svojim tehnološkim linijama.

Nikada nisam imao prigode zahvaliti svojim kolegama na hrabrosti koju su iskazivali tih dana, pa to ovom prigodom činim.

Prekidali smo samo u trenucima kada bi granate padale oko nas, i za pola sata ponovo nastavljali s radom, a naši su vozači proizvedene mliječne proizvode pod kišom granata razvozili do prodajnih mjesta u gradu.

U sjećanje mi se urezao događaj kada se naš vrijedni Martin - Maćo, koji je dovozio mlijeko s farme Bokanjac vratio natrag prazan, jer je paljba bila toliko jaka da Maćo nije izdržao. Dolazi Maćo, sav se trese, a Tomisav Bulić, naš Tomo, uzima ključeve kamiona. "Kud ćeš Tomo? Zar ne vidiš što je oko nas, poginut ćeš!" zabrinuto sugeriram Tomi da ne ide po mlijeko. "Ivo, ako je suđeno, možemo poginuti i tu, u krugu firme. Nemoj se sekirati, idem ja po mliko!" I ode Tomo, i vratio se s punom cisternom mlijeka, hvala Bogu, živ i zdrav. "Tomo, stariji si čovjek od mene, što misliš kad će ovo prestati?" pitam svog hrabrog prijatelja, "Kad ih potjeramo Ivo, onda će prestati!" kroz kiselih smješak je odgovario Tomo.

Ortofoto i poticaji

Sezona janjaca i proizvodnja Paškog sira je u punom jeku. Stočari i proizvođači mlijeka mogu biti zadovoljni. Vremenske prilike su za ovo doba godine, više nego dobre. Na dnevnoj temepraturi koja nerijetko doseže 15 C uz obilje sunčanih dana, bez hladnoće i jake bure, buja trava kao u proljeće.

Idilu iz kultne Tošine pjesme "o maloj seljanki na nekom proplanku" kvare gotovo svakodnevni krvavi pohodi čagljeva, o kojima sam pisao u više kolumni. Naši uzgajivači ovaca su skromni. Oni su i s potporama, koje dobivaju od strane Agencije za plaćanje u poljoiprivredi, uglavnom zadovoljni. Bolje reći, pomirili su se s time da im službenik agencije za plaćanje već kod prijave pašnjačkih površina, onako, na osnovu uvida u ortofoto snimku na kompjuteru odreže koefciijent po kojemu će dobivati potporu za pašnjak.  

Tamo gdje ima sobine - nema poticaja.

Sobina i krš nula bodova

To zelenilo se vidi na snimci, tamo gdje nema zelenila, gdje prevladava kamenje - opet nema poticaja. Tako i treba, kad te je kaznio Bog, neka te kazni i Agencija za plaćanje. A zar ne bi bilo logičnije da pastiri dobiju poticaj kako bi im država pomogla da pašnjake pod sobinom vrate u koliko - toliko zatravljene površine, jer država po tom pitanju ne čini ništa. A ako pastir angažira bagere o svom trošku, to puno košta. Ili, uzmimo pašnjak na kojemu se na ortofoto snimci vidi uglavnom kamenje - krš. Nula bodova. Nema poticaja! Ali, službenici Agencije ne znaju da na toj goleti raste kadulja, šantunac i drugo aromatično bilje boje kamenjara.

A upravo ta aromatična flora, prepuna eteričnih ulja, daje ono nešto što nema niti jedan sir na svijetu osim Paškog sira. Pa kakvu to mi državu i kakvo ministarsvo poljoprivrede imamo koje ne prepoznaje i ne uvažava te posebnosti? Posebnosti koje su Paški sir i Pašku janjetinu svrstali među najpoznatije hrvatske delicije.

Autor: 
Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 votes)