U Zadru je 11. ožujka 1333. umro Ivan Butovane, zadarski nadbiskup. Rođen je sredinom XIII. stoljeća u Zadru. Precizniji životopisni podaci nisu nam dovoljno poznati no zna se da je pripadao zadarskoj plemićkoj obitelji koja se u povijesti javljala pod imenima Botono, Bottonis i Buttoane. Ivan Butovane djelavao je među inim kao župnički pomoćnik u Sv. Mariji kada ga je papa Ivan VII. imenovao 1320. za zadarskog nadbiskupa. Bio je 17. po redu zadarski nadbiskup od 1320. do 1333. godine. Na nadbiskupskoj stolici nasljedio je Nikolu Sezzea, a predhodio je Nikoli Matafaru. Za Ivanova upravljanja nadbiskupijom obnovljena je Katedrala, tj. crkva sv. Stošije. Donio je niz odluka, a među inima oslobodio je redovnice Sv. Dimitrija davanja desetine papi. Posljednji članovi obitelji Butovane izumrli su u drugoj polovici XV. stoljeća. Od članova te obitelji Ivanov brat Vito bio je od 1322. hvarski biskup, a kasnije i njihov sinovac Vito mlađi bio je od 1349. hvarski biskup.
U Zadru je 11. ožujka 1847. izvedena prva operacija uz pomoć narkoze eterom. Bila je to prva takova operacija u Zadru i Hrvatskoj, a druga u Europi. Narkozu je pripremio dr. Ivan Bettini, a operaciju su izveli liječnici Cesar Pellegrini-Danielli, Jerolim Definis i Tomo Fumegalo. Civilna bolnica je tada bila u neposrednoj blizini današnje tržnice na mjestu Vojne bolnice Sv. Roka koja je otvorena 1804. Zadarsko zdravstvo imalo je dugu tradiciju pa je među inim vrijedno spomenuti kako je krajem VI. stoljeća postojala dobro organizirana bolnica u neposrednoj blizini današnje katedrale. Uz Dubrovnik Zadar je među prvima uveo karantenu za kužne (zarazne) bolesti. Grad Zadar imao je prvi Medicinski fakultet na ovim prostorima kao i Primaljsku školu. U Donatovu gradu osnovana je prva udruga Crvenog križa, a i liječnički zbor spada među prve u Hrvatskoj.
U Privlaci je 11. ožujka 1941. rođen Josip Skoblar, nogometaš i trener. Nogomet je počeo igrati u Zadru, a kad su ga stručnjaci uočili nije otišao u Hajduk već u OFK Beograd s kojim je osvojio Kup 1962. i 1966. Bio je 35 puta reprezentativac tadašnje Jugoslavije s kojom je osvojio četvrto mjesto na SP 1962. u Ćileu. Nogometnu karijeru nastavio je u Njemačkoj u FC Hannover, a kasnije u FC Olimpique iz Marseja u Francuskoj. S tim je klubom osvojio prvenstvo i kup Francuske 1971. i 1972. i u pet godina igranja postigao je 156 prvoligaških pogodata. Godine 1971. bio je najbolji strijelac Europe s 44 postignuta pogotka, te je dobio nagradu Zlatna kopačka. Godine kasnije osvojio je s 42 gola drugo mjesto. U Kuću slavnih toga kluba uvršten je 7. prosinca 1977. kao jedan od trojice najboljih igraća u povijesti Olimpiquea. Bio je sportski direktor Olimpiquea i NK Zadarcomerca, potom trener u NK Rijeka, NK Hajduk i NK Zagreb i dvije godine bio je trener NK Dinamo. S igračima Hajduka osvojio je Kup 1987. i 1991. Bio je izbornik nogometne reprezentacije Libanona. Krajem 2000. prihvatio je mjesto tehničkog savjetnika Olimpique iz Marseillea.
