U Kaštel Starom 5. ožujka 1844. rođen je Vinko Danilo, pedagog. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u Zadru, a graditeljstvo je studirao u Padovi. Zbog previranja u Italiji studije nije završio te se zaposlio kao graditeljski pristav (asistent) u Splitu. Kasnije je položio profesorske ispite, te je 1872. imenovan profesorom Muške učiteljske preparandije u Arbanasima i predavao je matematiku i crtanje, a potom je bio školski pedagog, te od 1897. do smrti i ravnatelj. U razdoblju od 1888. do 1893. bio je Kotarski školski nadzornik i član Pokrajinskog školskog vijeća. Bio je član hrvatskoga književno-pedagoškog zbora u Zagrebu. Kao pedagog, nastavnik i staleški organizator isticao se zastupajući interese narodne škole i dalmatinskog učiteljstva. Radio je na unapređenju nastave u pučkim školama kao i na poboljšanju položaja pučkih učitelja te da u pučkim školama nastavni jezik bude hrvatski. O vlastitom trošku, zajedno s Mihom Zglavom, pokrenuo je pedagoški časopis Zora, prvi takve vrste u Dalmaciji. Objavio je nekoliko knjiga udžbenika u suradnji s Josipom Peričićem, Antunom Kriletićem i Mihom Zglavom, a nekoliko samostalno. Godine 1891. osnovao je Štedioničku učiteljsku zadrugu za zadarski kotar. Iste je godine u suradnji sa svećenikom Eugenom Vusiom suosnivač i prvi predsjednik odbora Društva za izdavanje popularno-pučkih knjižica Pučka knjiga. Umro je 26. ožujka 1899. u Zadru.

U Zadru je 5. ožujka 1877. objavljen prvi broj novine Il Costutizionale. U podnaslovu lista pisalo je periodik za politiku, ekonomiju i književnost. Izdavač i urednik bio je Antonio Boniciolli, a novine su tiskane u tiskari Ivana Woditzke. List je izlazio kao tjednik i pisan je na talijanskom jeziku. Svaki broj imao je 4 neoznačene stranice veličine 46,6 x 32,7 cm. Posljednji broj objavljen je 24. veljače 1878. Opširniji životopisni podaci o Antoniju Boniciolliju nisu nam dovoljno poznati. Veći dio života proveo je u Zadru gdje je bio pjevač i glumac u Novom kazalištu, a zbog političkih razloga emigrirao je u Trst. Među inim bio je tipograf i novinar. Navodno je rođen u Zadru, no vjerojatnije je da se u Zadar doselio iz sjeverne Italiji. Umro je 11. veljače 1905. u Udinama.

Na dan 5. ožujka 1907. u zadarsku Veliku državnu gimnaziju s hrvatskim nastavnim jezikom, ili kako su je popularno skraćeno nazivali Hrvatska gimnazija, uvedeno je učenje arbanaškog jezika, odnosno albanskog jezika. Prve je godine u spomenutoj gimnaziji bilo svega 18 učenika koji su učili arbanaški jezik, te se dade zaključiti da je bio, kako bi mi danas kazali, izborni nastavni predmet. Arbanaški, odnosno albanski, jezik poučavao se u toj gimnaziji do 1914., a učitelj je bio Juraj Koleci. Sudeći po novinskim izvješćima arbanaški se jezik kao obvezni nastavni predmet prvi put spominje školske godine 1906./1907., a učio se u tadašnjoj pučkoj školi u Arbanasima. Pouzdano možemo tvrditi da je ta pučka škola bila s hrvatskim nastavnim jezikom, a učiteljica koja je poučavala na arbanaškom jeziku bila je Anka Brili Miholović. Arbanaški jezik učio se i u Muškoj učiteljskoj preparandiji u Arbanasima. Nije nam poznato kada se počeo poučavati, a učio se do 1918. U toj je srednjoj školi arbanaški jezik poučavao Antun Paluca. Potreba za učenjem arbanaškog tj. albanskog jezika potekla je od tadašnjeg Ministarstva vanjskih poslova Austro-Ugarske Monarhije, koje je htjelo osposobiti kadrove koji će kasnije voditi upravu, školstvo itd. u Albaniji, a samim time pokazalo je svoje teritorijalne pretenzije. Zbog Učiteljske škole i samih mještana Arbanasa Zadar je bio idealno mjesto za poučavanje takvih kadrova, te su vlasti nastojale školovati što više đaka, žitelja malog mjesta Arbanasi, tada selu pored Zadra, a danas jednom od predgrađa. Životopisi spomenutih vrijednih učitelja nažalost nisu nam dovoljno poznati.

U Grubinama kod Imotskog rođen je 5. ožujka 1952. Stipan Kujundžić, liječnik i slikar. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Imotskom, a studij medicine na Medicinskom fakultetu u Rijeci (1976.) gdje je i specijalizirao innternu medicinu (1985.). Djelovao je u OB Zadar, a kasnije je otvorio privatnu ordinaciju. Autor je više stručnih radova i sudionik je brojnih strukovnih kongresa. Član je HLZ, Hrvatskog gastroenterološkog društva itd. Od 1991. bavi se i slikanjem. Izlagao je na više skupnih i jednoj samostalnoj izložbi.