Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Luka Peroš, dobitnik Plave vrpce Vjesnika o noći koju će pamtiti cijeli život

07.12.2017. 11:19
Luka Peroš, dobitnik  Plave vrpce Vjesnika o noći koju će  pamtiti cijeli život


Noć s 1. na 2. prosinca 2016. godine Luka Peroš pamtit će cijelog života. Noć je to u kojoj je pokazao krajnju hrabrost i riskirao svoj  da bi spasio četiri života. Zahvaljujući tom poduhvatu, i supruzi Nini koja ga je prijavila na natječaj bez njegova znanja, u ponedjeljak mu je u  Opatiji na svečanoj dodjeli uručena Plava vrpca Vjesnika, priznanje za  spašavanje ljudskih života na moru u organizaciji Sindikata pomoraca  Hrvatske.
Luka Peroš te se noći u čamcu za spašavanje s palube tankera visoke  20-ak metara spustio u mrkli mrak među snažne valove kako bi spasio  živote četvorice indonezijskih ribara s ribarice koja je tonula.
Sve je počelo pozivom da je 40 milja od njih u smjeru Singapura i 13  milja od njihove zacrtane rute ribarica u nevolji. O svemu je izvijestio kapetana Indijca Jitendru Singha, a potom po završetku smjene otišao spavati. Kapetan Singh u međuvremenu je naredio da brod skrene s rute kako bi vidjeli o čemu se radi, a u tri sata ujutro Peroša je  probudio generalni alarm na brodu.


Utrka s vremenom
– Na pamet su mi prvo pali pirati. Posada je izletjela iz kabina, a na  brodski razglas obaviješteni smo da se radi unesrećenoj ribarici i da se  pripremimo na spašavanje, priča Peroš. Prvu dvojicu ribara uspjeli su  podići na brod kolutovima za spašavanje. Tad su shvatili da nitko od njih  ne zna plivati, govoriti engleski i da su na brodici koja tone još četvorica  ribara. Akciju spašavanja i manevriranje tankera otežavali su uvjeti na  moru i noć.
– Dok se sve to odigravalo i dok smo razmatrali kako ćemo i što ćemo,  shvatio sam da je ribarica dodatno potonula, više se nije vidjela paluba,  a njih četvorica preselili su se na ručno napravljenu splav od palete ispunjene stiroporom koja je sa svake strane imala kolutove za spašavanje. U  jednom trenutku rekao sam časniku palube da je ovo Jadransko more ja  bih sad skočio u more i plivao  do njih s konopom, ali bilo mi je jasno da  je to indonezijsko more i da ja nemam pojma što je u njemu, a i u tim  noćnim uvjetima odbacio sam sve ideje plivanja, prepričava Peroš kojem je tad pala napamet  druga ideja.
– Na samom početku sugerirao sam kapetanu da pripremimo brodicu  za spašavanje, što je on tada odbio zbog prejakog mora. Kad sam vidio  da nam ponestaje vremena, uhvatio sam  prvoga časnika i zajedno smo  otišli kapetanu s istim prijedlogom. Rekao sam mu: 'Kapetane, molim  vas, ako imate povjerenja u mene, spustite brod za spašavanje i ja idem  dolje'.


Spuštanje s 20 metara
 Nakon nekoliko trenutaka vaganja kapetan Singh dao je zeleno svjetlo.
Tanker s kojeg je Peroš odlučio izvesti noćno spuštanje u more po nepovoljnim uvjetima  dug je 183 metra, širine 34 metra, a u tom trenutku  bio je bez tereta, tako da mu je nadvođe bilo oko 11 metara, a visina s koje se spušta brodica oko 20 metara. Odlučeno je da će se s njim spustiti  prvi časnik stroja Prasad Shinde u slučaju da mu bude trebala kakva asistencija.
– Tek kad smo se spustili u to more osjetio sam prvi put strah, ali rekao  sam sam sebi nema sada nazad. Valovi su nas odmah počeli valjati i bacati u svim smjerovima. Išli smo korak po korak, kako bi kod nas rekli  pomalo. Dao sam reflektor prvom časniku  stroja da mi svijetli u more kako bih vidio odakle mi valovi dolaze, on ga je stavio na rame da svijetli iza  njega, nije želio ni pogledati što se događa iza njega, govori Luka.
U trenutku kad su stigli do njih, ribari su bili toliko očajni da su gotovo  odmah uskočili u čamac, ali s obzirom na valove Peroš je odlučio da je sigurnije prevesti dvojicu po dvojicu. Nakon što su u čamac ukrcali prvu  dvojicu ribara, Peroš je drugoj dvojici odvezao i dao u ruke konop kojim  je čamac za spašavanje bio vezan za tanker. Prije povratka po drugu dvojicu ribara, zadatak mu je bio prerezati konop sidra ribarice kako ne bi  pri odlasku zapeli od njega, a potom su spašena i preostala dvojica Indonežana.




"Kruh sa sedam kora"
– Kad sam konačno izišao van iz tog čamca noge su mi se počele tresti  i klecati od adrenalina, panike, emocija. Zagrlio sam Prvog stroja, poljubio palubu, pustio suzu i to je to, smije se Peroš.  Ubrzo nakon spašavanja  ribarica je potpuno nestala pod morem.
Mladi pomorac plovi treću godinu, a prije njega plovili su njegov pradjed i djed. Odvojenost o obitelji najteže mu pada, ali kaže, posla na brodu uvijek ima pa vrijeme brzo prođe, a obitelj je uvijek u mislima. Od kad  je odabrao život pomorca i "kruh sa sedam kora"   nije požalio, a bilo je  svega.
– Da parafraziram jednog svog kapetana, ovaj posao nije za kukavice.  Danas nije lako voziti ni auto, a kamoli brod. Bude teških momenata,  bježanja od tajfuna i oluja, plovidbe kroz piratsku zonu, ali sve to prođe,   kaže.
Za Luku Peroša ovo je definitivno bila dobra godina. Promoviran je u  2. časnika palube, spasio je četiri života, u listopadu ove godine rekao je  sudbonosno da i na koncu dobio jedno od najvećih priznanja koje pomorac može dobiti. Na kraju ga pitamo gdje se vidi za godinu-dvije, pet i  deset godina, a on pola u šali, pola ozbiljno odgovara:
– Za dvije još navigam, za pet sam kapetan, a za deset u mirovini!


Zbog akcije spašavanja u Singapuru  ih posjetila malezijska policija
Nakon akcije spašavanja tanker je nastavio svoj put prema Singapuru, no trebalo  je usput pobrinuti se i za spašene ribare.
– Dok je cijela operacija trajala drugi časnik kontaktirao je sve službe za spašavanje i centre u Indoneziji i Maleziji, a oni uopće nisu imali pojma da im neka ribarica  tone. Da paradoks bude veći, poziv za pomoć išao je preko njihovog centra. Na kraju  je kapetan Jitendra Singh kontaktirao indonezijsku obalnu stražu s čijim brodom  smo se našli pred singapurskim prolazom i tamo su ih oni preuzeli, rekao je Peroš.  No, nije sve tu završilo. Zbog susreta s indnezijskom obalnom stražom u luci u Singapuru posjetila ih je malezijska policija.
– Zanimalo ih je što smo mi to u Maleziji radili s brodom indonezijske obalne  straže jer je u tom trenutku, kad smo iskrcavali ribare, iza nas bio brod obalne straže  Malezije. Kako je kapetan imao sve napisano u izvješću, ali i fotografirano,  uključujući i fotografije iskrcaja ribara, policajci su nam čestitali i otišli.


U školu uvesti što više prakse
Peroš je u Zadru završio srednju Pomorsku školu, a potom je Pomorski fakultet,  smjer Nautika, započeo u Rijeci, a završio u Zadru. Ipak, školovanje ga nije moglo  pripremiti na situaciju u kojoj se našao.
– U školi dobijemo teorijsko znanje, recimo u ovom slučaju iz predmeta Sigurnost  na moru o samoj opremi broda, opremi za spašavanje, ali bez da opipaš nešto i  nađeš se u takvoj situaciji da ti treba, ne možeš naučiti. Nijedna teorija ne može zamijeniti praksu i iskustvo koje se stječe s vremenom. Mislim da bi se naše obrazovanje trebalo još više bazirati na praksi. Mlade ljude treba što više voditi na brod.  Imamo brodogradilišta, firme, imamo u Zadru odličan simulator i to treba iskoristiti,  da mladi pomorci što više dobiju taj osjećaj broda, smatra Peroš.


Tri Hrvata i Indijci
Prvu kadeturu Luka Peroš odradio je 2006./'07. godine na brodu za rasuti teret  Tankerske plovidbe. Zaposlenik je kompanije Scorpio Tankers koja trenutačno ima  treću najveću flotu tankera na svijetu, a s obzirom da je nedavno preuzela veliku tvrtku iz Grčke, sada možda i drugu najveću flotu tankera. Radi se o velikim tankerima  od 50 do 100 tisuća tona nosivosti koji prevoze samo naftne produkte po cijelom  svijetu.
Tanker  s kojeg su spašeni ribari imao je gotovo kompletno indijsku posadu, a osim  Luke i Indijaca, na brodu su bila još dva Hrvata.