Ante Mihić

Nedjelja, Lipanj 9, 2019 17:06

Ah, Hrvatska bolja si od izvedbe kojom te dramatiziraju, propisuju  kroz oko sivih topova moći... Ajmeh, Hrvatska draga, pjevat ću danas  tužbalicu tebi poput proroka Jeremije koji je oplakivao stvarnost grada  Jeruzalema.

Nedjelja, Lipanj 2, 2019 16:14

Svaka mala sredina želi te protumačiti i promijeniti po iskustvima  svojih navika, prožvakati te i ispljuniti. Svaka sredina na planeti Zemlji  može biti mala sredina. I Sali i Zadar postaju mala sredina ako želi svaku drugačijost, novost nove osobe svesti na svoju istost. Šteta je što ljudi zbog straha i nelagode pristaju biti svedeni na jučerašnju istost, a ne  živjeti današnju originalnost.

Nedjelja, Svibanj 26, 2019 15:41

Volim zvuk otvaranja knjige Gabriela Garcije Marqueza ‘Sto godina  samoće’. ‘Mnogo će se godina kasnije, pred streljačkim vodom, pukovnik Aureliano Buendia sjetiti tog davnog poslijepodneva kada ga je otac  poveo da upozna led.'

Utorak, Travanj 30, 2019 14:42

Prošlotjednu kolumnu pojela je tehnika. Gdje ste smjeste stvari, ljudi  događaji kada nestanu?

Volim jutra u Zadru, ali ne volim čekati u grozdu ljudi ispred zatvorene banke. Jutro Velikoga Petka ispred banke u Kalelargi. U grozdu ljudi prevladavaju ovi komentari: katastrofa. Ne mogu više, sam sam i napušten. Moji su napustili Hrvatsku. Nema novaca, nema kruha. Otvaram internetske portale. Naslovi su identični komentarima ljudi ispred  banke.

Ponedjeljak, Travanj 15, 2019 19:05

Uvijek iznova me u našima Salima fascinira kada na rivi idem ususret  čovjeku koji kada dođe u ravan sa mnom okrene glavu na drugu stranu. Kao da me ne vidi. Kao da ne postojiš. Kao da si zrak. Dobro, ne  postojim. Dobro, zrak sam. Dobro, nisam dostojan vašeg pogleda, šjor.  Dobro jutro, kažem. Šjor se trgne i tiho odzdravi. Dobro, možda je šjor  u problemima. Možda se na pijatu nađe uvijek jedno te isto jelo. Tko će  ga znati.

Nedjelja, Travanj 7, 2019 14:49 4

Ja sam Helga iz Berlina. Dvadeset i jedna mi je godina.

Zamalo ću magistrirati na temu: Putovanja i lunjanja u Goetheovim  djelima. Kako bih donekle osjetila temu, ne samo u teoriji, nego i u  stvarnosti na svojoj koži, u svome tijelu i umu, poduzela sam jedan eksperiment. Rano ujutro došla sam na Berlinsku želježničku postaju i  odlučila otputovati prvim vlakom. Vlak je za dvadeset minuta polazio u  Hrvtsku, za Zagreb. Tamo još nisam bila. A lunjati bez cilja moj je cilj.

Nedjelja, Ožujak 31, 2019 14:02 1

U predivno, hladno jutro sjedim na skalini ispred Nadbiskupske palače. Pušim cigaretu. Misli mi blude po danima bogoslovije. Školujem se za svećenika Zadarske nadbiskupije i idem se javiti svojem 'šefu' nadbiskupu Oblaku. Pozvonim. Velika vrata mi otvara sestra Tihoslava milosrdnica. Milosrdna je sestra prema meni i ugrije mi dušu svojim osmjehom. Nadbiskup Oblak čeka na sredini dugačkog hodnika. Oblak uvijek čeka, a ja njemu pristupam. Ozbiljan je i ljut. Nije prvi put da je ljut.

Subota, Ožujak 23, 2019 19:00

Ja sam smrtan čovjek. U prirodi moga tijela je da će ga pohoditi sestra  smrt. I raspast će ga. Ja sam bolestan čovjek. Bolest nagriza moje smrtno  tijelo.

Fenomenalni Robert Torre u knjizi ‘Ima li života prije smrti?’  dijagnosticira stanje stvari današnjega uma čovjeka i ponašanja prema  bolesti i smrtnosti. Na početku je smrtnost, a ne bolest. Ne dolazi smrt  zbog bolesti. Neću zdravljem otkloniti smrt.

Četvrtak, Lipanj 5, 2014 00:00

Na Pijažolovom mulu svoje su rukotvorine, pomasti, suvenire, kamene kipove, delicije od mlijeka, plodove mediteranskog voća izlagali otočani iz više mjesta

shkm_sali
Utorak, Svibanj 11, 2010 00:00

Mladi u godinama i mladi u duhu, svi zajedno, dugootočni volonteri, uz logističku potporu tvornice "Mardešić", Parka prirode Telašćica, Komunalnog društva Dugi otok - Zverinac, zadarskog Vodovoda, Turističke zajednice Dugog otoka i Zverinca, Mjesnog odbora Sali, Jadranskog pomorskog servisa iz Rijeke, Jadrolinije...svi su dali svoj doprinos

Stranice