Ivica Matešić Jeremija

Poruka greške

Deprecated function: Function create_function() is deprecated u views_php_handler_area->render() (linija 39 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/views_php/plugins/views/views_php_handler_area.inc).
Utorak, Lipanj 4, 2019 14:09

Za njega su sjećanja - i kad bi govorio kako se Hrvatska održala u vremenu onom devedesete i u vremenu nade, bila drama s dva protagonista. A to je ostala i danas: To su zemlja i  Branitelji. U ratu i miru, za  njih je ulog u toj kockarskoj igri uvjek bila Hrvatska. U više navrata oni  su je ostvarili protiv volje velikog djela onih njihovih sugrađana kojima  se Ona desila slučajno. To ga je ispunjavalo gorkim i onim njemu samo  svojstvenim ponosom. Često se je pitao..

Utorak, Svibanj 28, 2019 17:18

Vojsko postrojena što si dvadeset osmog svibnja bila. Krv pobjednička  koja se zemljom Hrvata dragovoljno lila. Pobjednička u vatri i željezu.  Pobjednička u jamama i pepelu. Pobjednička u mukama. Pobjednička u  smrti... Pobjednička u onom ledenom pogledu ukočenih lica. U nebo  gledala si. Krv naših gradova.. krv naših ulica... Tekla si  kao Drava... Kao  Sava.. kao Dunav što silu, nadu ne gubi... Velika si bila .. Vojsko  pomirenih Hrvata Ljudi. Duboka rano kao More.

Srijeda, Svibanj 22, 2019 14:29 1

Život obiluje zagonetkama. Ništa ga nije tako uznemiravalo kao sudbina koja ga je zapala. Na popisu znanih imena ulica grada. Mnogo je puta  nastojao ispitati razloge svega toga. Je li to u onim već zaboravljenim  pregledima pacijenata svojih. Teških dijagnoza. Vjerovao je  u činjenicu  što njegove katkad teške riječi ne izazivaju, ne podnose strah u ljudima  koji su ga pomno slušali.

Srijeda, Svibanj 22, 2019 11:32

Bože prosvjetli im pamet.. omekšaj te tvrde kože... Proljeće je bilo..  proljeće.. kad se onoliko jama Hrvatima napunilo... Već zaboravivši one  sjene. Sad kažu zabranjeno je slaviti pogubljene... Smijući se horda je  opet išla pokazujući prstom. Na Mene. "Gle zločinca što se otima... Ne  da se... Svjedoči.. a vezali smo ga žicom.. izvadili oči... Probili im bubnjiće.. učinili ga nevidljivim.. taj narod Hrvata. A to  sjeme opet niče... Iz  svih tih tisuću šesto pobrojenih jama..

Utorak, Svibanj 14, 2019 15:29 1

Ušli su tog dana u mjesto godine devedeset prve... Kažu  Topusko...  Oskvrnuli crkvu, oltare. Ušli su četnici i JNA onako kako ta vojska šesta  u Europi zna. Razderali svete knjige, popljuvali trideset mrtvih branitelja... Iscijepali ih kundacima i nogama... Zapalili sve što bi moglo  izazvati sjećanje. Ili bolje reći što bi na njih moglo baciti prokletstvo. Jer  Patrijarh im onaj "veliki" što blagoslovi oružje njihovo reče kako katolika s tog prostora nestati mora.

Četvrtak, Svibanj 9, 2019 14:00

Ljudi s periferije Zadra beznačajni doseljenici iz godine 1726. došavši  iz junačkih granica kršćanstva, grubi od borbi s opstankom svojim uhvatiše se obnove starog Lazareta. Nitko se više i ne sjeća u četvrti Arbanasa tog mukotrpnog posla. Ne znam sve podrobnosti te njihove pustolovine. Samo znam da je jezik kojim se sporazumjevahu, bio stran i  nekako čudan domicilnom stanovništvu. Kad ih budem saznao nadopuniti ću ovu priču.

Utorak, Travanj 30, 2019 14:34

Zvuči nevjerojatno. Gotovo nezamislivo. Neizvedivo. Da ljudi s periferija  Dalmacije. I njenih gradova. Uglavnom oni što trliš, briškulu i ćakulu  obožavali jesu. Koje resila je ona njima tako znana odvažnost. Da će ti  momci otići na međe hrvatskih bojišnica i ondje postati legendom.  Povijest će opisati sudbinu njihovu na način, kako nitko neće u  potpunosti zapasati sve njihove pustolovine. Oko 1991. njima je, toj  mladosti dvadeset, dvadeset dvije godine.

Utorak, Travanj 23, 2019 14:55

U Mjestu onome koje nastalo je po zagovoru Vladarice Neba, kasnije  i  Loreta. Kažu uz pomoć Nadbiskupa onog koga Zmajević su zvali. Bokeljana što hrvatsko sjemenište u Zadru utemelji. Godine one u Gospodina 1727. Uz more tamo podno Preparandije stoji Zdenac Fontana...  Izvor vode mjesta Onoga. „Fonte Hoc in vitreo Ludit nunc Candida  Nais in QvoLucebat AMARA Privs.

Utorak, Travanj 16, 2019 17:29

Rekoše jučer da se Jasenovac s Blajburgom usporediti ne može. Kao  da ljudi nemaju iste kože. Kao da krv svima ista nije. Valjda crvena.  Teško da ću znati. Meni je pustili nisu... Mene je na grudima stiskala  mati, kad su nas u okno rudnika slovenskoga utjerali... Ona se pitala ne  radi li se o šali. Bila sam jedno dijete od dvjesto, kažu, tristo tisuća Hrvata.. koje ubili su nakon rata. Ustvari imaju pravo doista Jasenovac i  Blajburg nisu isto. Ovih naših jama ne zna se broj...

Utorak, Travanj 9, 2019 19:15

1903 Nestali... Govorio je, sjedeći na kamenu koji sličio je na ostatak  nekog oltara. Suton se spuštao na Forum. Poema je svuda naokolo,  Njegov glas prolazio je postrojenim redovima sinova Oluje... Kao maestral rivom što prati šetača onako nakratko, a onda.. stiša se.. utihne…  Nestane. Poema je odasvud okolo. Poema jednog vremena. Nestala u  vjetru.. ko pero laka odnešena, galeba nemirna.. slobodnjaka. Kao i sve  što nosi u našim životima vrijeme.

Stranice