Željana Gardijan

Iako se donedavno teško moglo zamisliti da HDZ u Vladu primi HNS čiji je donedavni čelnik Vrdoljak često bio ljeviji trubač od SDP-a, to se upravo dogodilo, a premijer Plenković je postigao i to da se ova „nezamisliva" koalicija već proglašava posve prirodnom jer  takve stranke zajedno obnašaju vlast i u drugim zemljama. No, zaboravlja se kako u tim drugim zemljama politika nije toliko „gacala" u ideološkom glibu, dugo i duboko kao u Hrvatskoj. 

Lokalni izbori razotkrili su kako dišu građani, ali i kako dišu stranke, tko koga guši i ruši te otvorili ponor nagađanja o političkim paktovima za saborsku većinu kojom se sve ovo vrijeme iza kulisa, u tišini, bavi premijer Plenković, a HDZ-ovci se zagonetno nabacuju izjavama kako većine ima ili kako će je sigurno biti. Ako i ne bude, Plenković samouvjereno ističe kako je spreman na prijevremene izbore. Kako i ne bi, kada je, ako se izuzme zagrebački fijasko Prgometa, HDZ polučio uspjeh.

To što je ministar financija Marić preživio „rešetanje" u Saboru i što je Jandroković jedva izabran za predsjednika Sabora, nakon što je Božo Petrov prisiljen odstupio pa otišao puniti baterije u Metković, kao i to što Plenković smiruje političke turbulencije pojašnjavajući što je Brkić točno htio reći o nacionalnim manjinama - ne znači da je političkoj konfuziji kraj.

Sva ekonomska, financijska, pravna i politička umijeća, pa kako prošaputa potpredsjednica Vlade Martina Dalić, i sveti Ante, upregnuli su se u spašavanje Todorićevog carstva, a sam „car" izbjegava sudar s javnošću ili, pak, sudar sa stvarnošću, za što ga je prozvala, ni manje ni više, nego predsjednica države. Prigodno, preduskrsno, kada se lijepo prisjetiti sirotinje, humanosti i kršćanskih vrijednosti.