Po svojoj savjesti

Nakon što se desnica razmrvila, neumorni je Bandić u drugom krugu predsjedničkih izbora počeo marljivo prikupljati njezine “mrvice” ne obazirući se na golemu prednost koju je u prvom krugu stekao njegov protukandidat i nekadašnji stranački kolega Ivo Josipović.
S Bandićeve strane to se i moglo očekivati, no ono što bi trebalo vrijeđati biračko tijelo koje misli svojom glavom jesu aktualna svrstavanja pojedinih stranaka ili sudionika utrke za Pantovčak uz jednog ili drugog kandidata te indirektan poziv “svojim” biračima da glasuju po njihovom izboru. Da bi, pak, sve bilo umotano u krhki celofan demokracije dodana je tipična politička ograda kako će birači ipak glasovati po svojoj savjesti.
Nije jasno jesu li oni koji su otpali u prvom krugu, stranke i općenito političari preispitali svoju savjest, shvatili što im je poručila većina građana Hrvatske kada nije izašla na izbore. Nije jasno niti koliko će ih sada pristupiti tome famoznom izbornom ispitu savjesti. Većina onih koji su zaobišli biračke kutije šutnjom je rekla kako im je u kontekstu redajućih afera dosta politike i političara te da na obzoru ne vide nikakvo svjetlo koje bi ih prosvijetlilo i ponukalo da glasuju.
To što se ovih dana često čuje Josipovićev poklič biračima da birajući njegov program biraju svjetlo, a ne tamu, a koja posebno iritira Bandića, ne znači da će budući predsjednik doista i moći obasjati sve one koji su zaokupljeni preživljavanjem i zabrinuti svim onim što ih čeka u gospodarski teškoj novoj godini. Rezignirana većina točno procjenjuje kako predsjednik nema “gospodarske” ovlasti te smatra da u njihovoj nevolji ne može puno pomoći. Dok kandidati uvjeravaju birače da predsjednik ipak može puno toga i dok im s usana ne silazi borba protiv korupcije, građani se pitaju zašto brojni savjesni ljudi koji su spremni o sebi pričati sve u superlativima do sada nisu poduzeli odlučne korake protiv kriminala i korupcije. Teško je vjerovati da nitko od političara ništa nije znao. Zar su oni koji su uspjeli sebi namaknuti bogatstvo doista bili nevidljivi ili toliko dovitljivi i nedodirljivi da im ni institucije, ni politika godinama nisu mogle ući u trag?
Kada se u ovakvom kontekstu sagleda neizlazak građana na izbore bolje ga se razumije, no oni koji budu htjeli promišljati “svjetlo i tamu” do drugoga kruga će ipak shvatiti da je važno da i njihov izbor bude u glasačkoj kutiji.
Oni koji ni u drugom krugu ipak neće izaći na izbore, jer nemaju svog kandidata ili su ogorčeni što su u izbore spiskani toliki milijuni, vidjet će jedino kako je “svjetlo” otvaranje afera u “tamnoj” godini koja je iza nas.
Bez obzira što se oba kandidata kunu u socijaldemokraciju, Bandić predstavlja oksimoronski rečeno, lijevu desnicu i to bi, bez obzira na naputke premijerke Kosor da se njezina stranka ne svrstava, i bez obzira što su se neki HDZ-ovci “izletjeli”, desnom biračkom tijelu trebalo biti dovoljno da glasuje za Bandića kako bi se osjećalo manje gubitnički.
Isto tako, bez obzira na Mesićevu potporu Josipoviću i njegovu kritiku Bandića, oni koji su zadovoljni što je SDP-ov kandidat pobijedio u prvom krugu, izaći će na izbore i glasovati za njega jer neće htjeti da im pobjeda pobjegne iz ruku.
Svi po svojoj savjesti!