Naši riboprerađivači sele u BiH i na Kosovo

Slika korisnika martinazd
SRDELA UBLAŽILA LOŠE ULOVE INĆUNA
Dio ribarskih tvrtki radnike traži i izvan granica „Lijepe naše“, a novost je da dio tvornica polako priprema i preseljenje proizvodnih pogona izvan RH. Firma Žuvela posjeduje proizvodni pogon u Stolcu u Bosni i Hercegovini, pogon u BiH otvorila je i firma Olasagasti iz splitskog zaleđa, a jedan od najvećih hrvatskih riboprerađivača Conex trade kreće u gradnju nove tvornice za preradu ribe na Kosovu u blizini Prištine
DVOJBE OKO LOVOSTAJA - Više ribolovnih dana u veljači znači manje dana u prosincu kada se lovi veća, vrijednija i tržištu interesantnija riba
Za nama je još jedna ribarska godina i vrijeme da napravimo inventuru događanja u ribarskoj 2018.
Ako se prisjetimo 2018. kao glavni problem istaknut je nedostatak radne snage. U 2019. taj problem je dodatno eskalirao i zbog njega je većina tvornica značajno promijenila planove razvoja u nadolazećim godinama. Visoko intenzivna proizvodnja sa većim brojem radnika polako postaje prošlost.

Proizvodni pogoni izvan  granica RH

Roboti i automatizacija su riječi koje se sve češće čuju. Ipak kod pojedinih oblika prerade, osobito male plave ribe, teško je naći barem približno adekvatnu zamjenu za vrijedne i pedantne ruke naših djelatnica.
Dio ribarskih tvrtki radnike traži i izvan granica „Lijepe naše“, a novost je da dio tvornica polako priprema i preseljenje proizvodnih pogona izvan RH. Uz firmu Žuvela, koja već duži niz godina posjeduje proizvodni pogon u Stolcu u Bosni i Hercegovini, nedavno je pogon u BiH otvorila i firma Olasagasti iz splitskog zaleđa. Korak dalje se priprema firma Conex trade, jedan od najvećih domaćih riboprerađivača. U namjeri da tržištu ponudi finalni proizvod, krenuli su u pripremu gradnje nove tvornice za preradu ribe na Kosovu u blizini Prištine.

Prerada, mariniranje i pakiranje svježe ribe

U namjeri da prilagode svoj proizvodni program (novonastaloj tržišnoj situaciji) većina riboprerađivača polako mijenja svoj način poslovanja i radi ili pokušava napraviti iskorak prema finalnom proizvodu. Cilj je dati maksimalnu dodanu vrijednost proizvodu koji se prerađuje. 
Dio njih kreće u finalizaciju slanog ili mariniranog programa, a dio se okreće pakiranju smrznute ili svježe ribe. U domaćim trgovačkim centrima „svježi“ asortiman još nije jače zaživio, ali već broj riboprerađivača se priprema za jači plasman svježe i „svježe odmrznute“ ribe na domaće tržište. 
Tome će pridonijeti i hvale vrijedna propagandna akcija HGK-a „Riba Hrvatske - jedi što vrijedi“ gdje se potiče konzumacija domaće ribe. Izgleda da napokon dolazi vrijeme da domaći potrošači počnu jače konzumirati domaću ribu, ali i da domaći riboprerađivači pojačaju ponudu ribljih prerađevina namijenjenih domaćem tržištu. Bez jakog domaćeg/regionalnog tržišta nema ni jakog ribarskog sektora – tu je sigurno budućnost!

Kakva je bila ulovna 2019!?

Počelo je sa lovostajima na malu plavu ribu tijekom siječnja i veljače. Hvale vrijedna obustava ribolova u vrijeme kad je inače smanjen broj ribolovnih dana uslijed lošeg vremena i kada se lovi mala riba, vrlo slabe tjelesne kondiciji (npr. mršava srdela, sa oko 2% masnoće) koja tržištu nije interesantna.

Upitna nadoknada za lovostaje  

Spomenimo odmah najavu vraćanja 5 ulovnih dana u veljači. Mjera za koju mislim da nije dobra za naš sektor. Riba koja se lovi tijekom veljače je tržištu neinteresantna i nju tvornice i uzgajivači „na muku otkupljuju i prodaju“. Razumijem da interesi svih ribara u sektoru nisu isti i da nemaju svi isto tržište, ali po meni znatno veću korist će sektor imati ako tijekom veljače ostane – u luci. 
Dok su zadnjih godina za lovostaje bila osigurana sredstva iz ribarstvenog fonda sa kojim se ribarima nadoknađivao lovostaj, u ovoj godini su ta sredstva upitna. Za nadati se da će Vlada i resorno Ministarstvo naći sredstva da nadoknadi lovostaje ribarima. Sigurno da bi dio ribara najradije lovio tijekom siječnja i veljače (osobito ako nema naknade za lovostaj), ali više ribolovnih dana u veljači znači manje dana u prosincu kada se lovi veća, vrijednija i tržišnu interesantnija riba. Kada bi se gledao samo ekonomski aspekt i kondicija ribe, opravdan bi bio lovostaj od početak siječnja do kraja ožujka i onda ribolov u preostalom dijelu godine - kada se lovi masnija i znatno kvalitetnija riba. Iako bi ta mjera bila ekonomski opravdana, biološki je nedostatna jer na taj način ne štitimo inćune u vrijeme mrijesta.

Tražila se srdela više

Da se vratimo nazad na godinu na izmaku. U veljači, krajem lovostaja osjećali smo „glad“ za srdelom, ali i tržišnu potpuno nezainteresiranost za inćunom. Zbog navedenog dio pogona je čak odustao od prerade inćuna, a dio krenuo u neizvjesnost prerade dijelom čak i za nepoznatog kupca. 
Srećom, tražila se srdela više, te su brojni IQFovi (te tvornice konzervi i farme tuna) „sa veseljem“ dočekali svaku ulovljenu srdelu. Tvornice su dio ribara usmjerile prema miješanoj ribi ili srdeli, tako da je ulov inćuna tijekom ožujka i travnja bio mršav.

Slabiji ulov inćuna  

Nakon svibanjskog lovostaja kada se dio flote preselio na uspješni ulov tuna, krenuo je nešto jači ulov inćuna.  Nešto jači nego u proljetnim mjesecima, ali u usporedbi s prošlim godina - slab. Spomenimo da se od ove godine, plivaricama koje su lovile tune, do 01.08. zabranio lov male plave ribe. Lovio se relativno veliki inćun pecature 46-55 kom/kg. Na južnom Jadranu i 41-45 kom/kg. 
Na prste možemo nabrojati ulove inćuna pecature preko 60 kom/kg. Razlog tome, možemo tražiti u dugom hladnom razdoblju, pa naglom podizanju temperature mora u svega par dana. Kretanje planktona i samim time i jata inćuna je u direktnoj ovisnosti o temperaturi mora. 
S jedne strane „toplina“ je kasnila (osjetilo se i na kašnjenju ulova srdele, osobiti veće) i možemo pretpostaviti da je vrlo(pre)brzo podizanje temperature  more onemogućilo malom inćunu da napuni naš dio Jadrana (u biti nisu došla jata manjeg planktona pa samim tim ni manji inćun). 

Porast cijena mariniranog i smrznutog inćuna

Jasno to je samo jedna od mogućih teorija, ali je činjenica da je i na svim ostalim lovištima zabilježen vrlo slab ulov inćuna. Ukupan ulov inćuna u 2019. će iznositi svega oko 8 000 tona što je jaki pad u odnosu prethodne godine u kojima se lovilo i do 14 000 tona inćuna. Uslijed slabih ulova već je sredinom srpnja počela „glad“ za inćunom i u jesen su nas dočekala nikad praznija skladišta smrznutog inćuna za mariniranje te slanog inćuna. To je rezultiralo i porastom cijene mariniranog i smrznutog inćuna, kojeg praktički nema bez obzira na cijenu. Slijedeće godine nas definitivno očekuje porast potražnje za inćunima – osobito manjim pecaturama.
Ne trebamo ni spominjati da se posolilo nikad manje inćuna i da su skladišta slane ribe (osobiti manje, jeftinije) gotovo svima prazna.

Srdela spašavala ulov plave ribe  

Kad je već podbacio inćun, srdela je izvukla ulovnu 2019. Ulovi nisu bili osobito izdašni, a krajem studenog počela se loviti i manja srdela pecature oko 50 kom/kg.  Ulov su i kasnili, ali su ipak bili kontinuirani. Sredinom jeseni se na našem području lovila veća srdele pecature povremeno i ispod 40 kom/kg. Možemo procijeniti da se ove godine lovio nešto veći inćun nego prošlih godina, a veličina ulovljene srdele je u prosjeku pala za oko 5 „brojeva“. U momentu pisanja ovog članka ulov je još trajao, ali možemo procijeniti da će ukupan ulov srdele biti nešto veći nego prošlih godina (zbog manjeg ulova inćuna), a ukupan ulov male plave ribe će se (ako nestabilne vremenske prilike ne pokvare plan ribarima) zaustaviti na oko 60.000t. 

Zadarska županija bez kapitalnih investicija

Istaknimo, da su se ulaganja u preradu srdele ostvarena tijekom zadnjih 8-10 godina u potpunosti opravdala i domaće ribarstvo je postalo ključna baza visokokvalitetne srdele u EU. Investicije u 2019. Dok smo zadnjih godina imali velike investicijske cikluse (ponajprije u preradi male plave ribe) u 2019. u Zadarskoj županiji nije realizirana ni jedna kapitalna ribarska investicija. Čak i izvan Zadarske županije ne bilježimo veće investicija u preradi ribe. Spomenimo investiciju tvrtke Samsara u poslovnoj zoni Čaporice kod Trilja, vrijednu oko 3 000 000 EUR. Radi se o pogonu koji je ponajprije orijentiran distribuciji gotovih proizvoda i ribe usmjeren prema turističkom  sektoru, gdje tvrtka Samsara bilježi značajne rezultate.

Nastavak rasta Marikomerca 

U Zadarskoj županiji istaknimo početak vrlo značajne investicije tvrtke Marikomerc iz Poličnika – poslovne zone Grabi. Tvrtka Marikomerc je jedan od najznačajnih distributera smrznute ribe na priobalnom području i sa novom investicijom želi nastaviti godine velikog raste ove tvrtke. Iako u našoj Županiji riboprerađivače ponajprije gledamo kroz ulov srdela i inćuna, brojke i prihodi koje ostvaraje Marikomerc nadilazi brojne značajno poznatijih ribarskih tvrtki. Marikomerc je trenutačno jedino, ali vrlo značajno „riblje gradilište u Županiji“. U slijedećoj godini se ne očekuje veće kapitalne investicije u preradi plave ribe. Nekoliko pogona će ići na manje adaptacije ili dogradnju.

Cromarisova „investicija svih investicija“

Ali Cromaris sprema „investiciju svih investicija“ u preradi ribe u Zadarskoj županiji! U zadarskom ribarstvu to će biti najveća investicija od osnutke RH. Na razini države, jedina veća investicija je ona, uistinu kapitalna, Sardine iz Postira. Cromaris namjerava značajno proširiti svoj riboprerađivački pogon u Gaženici, koji je postao nedostatan za snažan rast koji tvrtka ostvaruje. 
Kako je najavljeno tvrtka u slijedećih 3-4 godine namjerava udvostručiti plasman uzgojene ribe na tržište. Cromaris i danas, već posjeduje uistinu impresivno automatiziran pogon za preradu bijele ribe i uzgoja. Novi pogon će  predstavljati sam vrh riboprerađivačke industrije u EU. Zadrani uistinu moraju biti ponosni na Cromaris koji postaje najjača tvrtka u Županiji.
 
 
Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)