Živimo zajedno s razlikama

Emocionalni razvoj, osjećaj sigurnosti, doživljavanje izraza ljubavi i dobivanje priznanja najvažnije su komponente formiranja ličnosti djeteta. Što se tiče intelektualnog razvoja, između gluhe i ostale djece nema urođenih razlika. One nastaju zbog poteškoća u emocionalnom i psihosocijalnom razvoju, rekla je prof. psihologije Mila Špinderk

U organizaciji Obiteljskog centra u petak je u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar održana javna tribina na temu Identifikacija i tretman djece s oštećenjem sluha i glasogovorne komunikacije. Osim uzvanika iz struke, na tribini su sudjelovali i predstavnici Udruge osoba oštećena sluha Zadarske županije.
Okupljene je prvo pozdravio Dario Vučenović, ravnatelj Obiteljskog centra, a potom su sa tri različita aspekta predavanja održale prof. logoped Katja Friganović, mr.sc. dr. Anamarija Mrđen, neurolog i prof. psihologije Mila Špinderk.
– Čovjek je kao bio-psiho-socijalno biće ovisan o funkcioniranju svojih osjetila. Kad jedno od njih ne funkcionira, čovjek je prisiljen reorganizirati svoja osjetila. Osoba oštećena sluha se najprije oslanja na vid. Na prirodu i opseg oštećenja sluha utječu čimbenici endogenog i egzogenog podrijetla. Najuočljivija posljedica oštećenja sluha je djelomično ili potpuno nerazvijen govor, rekla je Friganović te dodala kako gluhe osobe žive u tišini, što je jedan potpuno drugačiji sustav.
Uzroci oštećenja sluha nastaju prije, za vrijeme ili poslije poroda, tijekom života.
– 60 posto uzroka oštećenja sluha nastaje u prenatalnom razdoblju, dakle od začeća do poroda, od čega je 50 posto iz genetskih razgloga, a 10 posto su stečeni uzroci. U perinatalnom razdoblju, tijekom poroda, nastaje 10 posto uzroka, a njih 30 posto su postnatalni, kazala je.
Osnovno načelo cjelovite rehabilitacije je pravovremeno otkrivanje oštećenja sluha.
– Temeljna zadaća logopeda ili defektologa je utvrđivanje funkcionalnih ostataka sluha za što je potrebno dijete podvrgnuti različitim ispitivanjima, rekla je Friganović.
Friganović je iznijela i tablicu s normalnim čujenjem i govorom po dobi dijeteta od rođenja do pete godine. Najbitnije je, zaključila je Friganović, prepoznati oštećenja što prije u čemu najveću ulogu imaju roditelji jer ipak sami najbolje poznaju svoje dijete.
Nakon toga, o anatomiji slušnog puta, neurološkim i drugim uzrocima te o kliničkoj slici predavala je dr. Mrđen.
– Postoje konduktivna i perceptivna oštećenja sluha. Konduktivno oštećenje označava manjkav prijenos zvuka u samoj pužnici, a nastaje kao poslijedica bolesti srednjeg uha ili opstrukcija, što je domena otorinolaringologije.
U našu domenu spadaju perceptivna oštećenja sluha koja nastaju zbog bolesti kohlearnog živca ili centralnih puteva, rekla je Mrđen.
Najčešće oštećenje sluha je takozvani tintus, šum u uhu, a ima ga svaka peta osoba. Metode dijagnostike su klinički pregledi, anamneza, MSCT mozga, MRL, kranija, EEG, TCD VB sliva i duplex scan karotida.
Psihologinja Špinderk je svoje predavanje započela s emocionalnim i psihosocijalnim razvojem gluhe djece.
– Emocionalni razvoj je najvažnija komponenta formiranja ličnosti djeteta. Emocionalne potrebe su osjećaj sigurnosti, doživljavanje izraza ljubavi i dobivanje priznanja, prihvaćanje. Što se tiče intelektualnog razvoja, između gluhe i ostale djece nema urođenih razlika. One nastaju zbog poteškoća u emocionalnom i psihosocijalnom razvoju, rekla je.
Špinderk ističe kako zbog nemogućnosti zadovoljavajuće komunikacije dolazi do izolacije i frustracija i kod djeteta i kod roditelja.
– U slučaju niske tolerancije na tu frustraciju dijete reagira bježanjem, povlačenjem, agresijom, laži, krađom i tako dalje. Da bi se to izbjeglo, cijela obitelj se treba prilagoditi gluhom dijetetu i prihvatiti ga, objasnila je.
Govorila je i o integraciji gluhe djece u redovne škole za koju je potrebna pripremljenost nastavnika, učenika, roditelja i i drugih sudionika u odgojno-obrazovnom sustavu, a da bi integracija bila potpuna, treba doći do zapošljavanja gluhih osoba.
Osim toga, dodaje Špiderk, u Hrvatskoj je znakovni jezik priznat, ali nije zakonski reguliran, a potrebno ga je priznati kao potpuni način komunikacije. Završila je sa značajnom porukom “Živimo zajedno s razlikama”.
Na kraju je Vučenović pozvao sve roditelje koji imaju poteškoće u prihvaćanju i integraciji njihove djece s oštećenim sluhom da se jave u Obiteljski centar. Sudionici su tribinu završili s druženjem i razgovorom uz domjenak.

 KAKO KOMUNICIRATI S GLUHIMA

Reakcije čujućih prema gluhima su strah, izbjegavanje, prezaštićivanje, otvoreno odbacivanje, izoliranje, čak i emocionalno i fizičko zlostavljanje. Umjesto toga, postoji nekoliko odrednica kako komunicirati s gluhim i nagluhim osobama.
– Ako želite nešto reći gluhoj osobi lagano je potapšajte po ramenu ili mahnite rukom.
– Lice okrenite prema izvoru svjetla.
– Gledajte osobu s kojom pričate.
– Glava neka miruje dok govorite.
– Govorite književnim jezikom.
– Ne vičite.
– Koristite kratke, jednostavne riječi i jasne rečenice.
– Govorite umjerenom brzinom.
– Pokušajte ne raditi grimase dok govorite.
– Ako vas osoba nije razumjela, napišite riječi na papir ili ih polako ponovite.
– Govor gluhe osobe nema modulacija pa zvuči neobično, grleno, pa ga je nekad teško razumjeti. Ukoliko ne razumijete, zamolite osobu da ponovi rečenicu.
Suprotno predrasudi, gluhe osobe nisu jednake, kao što nisu niti čujuće osobe, pa način komuniciranja prilagodite osobi s kojom razgovarate.