Novo vodstvo za svjetsku brodarsku krizu

Lenko Milin vodit će upravu koju uz njega čine i Ivica Čičmir (financije) i Joško Jurin (komercijala), a nadzirat će ih Ivan Pupovac, kao predsjednik, i Luka Kolanović, Ivica Pijaca, Nikola Košćica i Željko Belić, odreda domaće snage odgojene u Tankerskoj plovidbi – Prvi i najteži zadatak je uprave provesti najponosniji zadarski gospodarski brod kroz neveru svjetske brodarske krize
Promjene na čelu Tankerske plovidbe d.d. Zadar okončane su imenovanjem Lenka Milina novim predsjednikom uprave koju uz njega čine i Ivica Čičmir, ujedno i direktor financijskog sektora, te Joško Jurin koji preuzima mjesto voditelja komercijalnog sektora tvrtke. Sam Milin dolazi na čelo uprave s mjesta direktora tehničkog sektora tvrtke.
Ive Mustać koji je tvrtku vodio u dva mandata posljednjih osam godina odlazi u mirovinu. U mirovinu će i Dragan Gaćina, dugogodišnji direktor komercijalnog sektora i još jedan od ljudi koji su u Tankerskoj plovidbi prošli sve od kadeture do direktorskog mjesta.
Jurin koji nasljeđuje Gaćinu također je oko pet godina nakon zvanja i posla kapetana bio na čelu njihove tvrtke u Londonu u Cityju, gdje tankerska ima Alan Shipping još od 70-ih godina prošlog stoljeća, slijedeći običaj da svatko ozbiljan u brodarskom svijetu mora biti nazočan u Londonu.
Na mjesto Lenka Milina na čelo tehničkog sektora dolazi Damir Guzobad.
Ciklus promjena nakon osam godina u Tankerskoj plovidbi otpočeo je istekom mandata prethodnog Nadzornog odbora društva. Potkraj prethodne godine izabran je NO u sastavu Ivan Pupovac, ujedno i predsjednik, Luka Kolanović, Ivica Pijaca i Nikola Košćica.
Uz njih kompaniju će nadzirati i Željko Belić, kojeg je Raničko vijeće Tankerske plovidbe imenovalo predstavnikom radnika u NO-u. Mandati im je četverogodišnji, a zamijenili su NO u kojem su bili Svetko Košćica, Dragan Gaćina, Lenko Milin, Mladen Vučetić i Ivan Pupovac.
 Potom je prošlog tjedna uslijedio izbor nove uprave umjesto dotadašnje, u kojoj su uz predsjednika Ivu Mustaća bili i dr. Petar Kragić i Ivica Čičmir. Mandat nove Uprave i predsjednika teče od danas – 1. veljače 2012. godine.
Teške zadaće novog vodstva
 Zadaća djelomično izmijenjenog i pomlađenog sastava temeljnih tijela Tankerske plovidbe d.d. u prvo će vrijeme biti – nošenje s jednom od najtežih i već dugotrajnom krizom koja je od 2009. godine (štoviše od zadnjeg kvartala 2008. godine) zahvatila svjetsko brodarstvo.
Iako na smjene kriza i konjuktura u brodarstvu utječe stotine naizgled različitih svjetskih događanja (svjetskih utoliko što je to najglobaliziraniji i najkonkurentniji posao na svijetu, a Tankerska plovidba uopće ne radi s hrvatskim tržištem) temelj je u razmjerima svjetskog rasta ili pada, odnosno svjetske trgovine shodno tome, dok je drugi temeljni element raspoloživa tonaža svjetske flote. Kad je u pitanju Tankerska plovidba, sve se to prije svega odnosi na prijevoz sirove nafte, iako u dijelu odrađuju i prijevoz naftnih prerađevina, odnosno suhih tereta.
Kada svjetska ekonomija proživljava krizu, a svjetska trgovina pada, potražnja za brodskim uslugama pada, što obara cijene. U ovim je godinama taj pad izrazitiji na području Europe, odnosno Europe i Sjeverne Amerike, kao tradicionalnom tržištu Tankerske plovidbe koja najčešće vozi za najuglednije svjetske kompanije zapadnog kruga poput Exxona, Shella, OMV-a…, a manje izražen na sponama istočne i jugoistočne Azije i Oceanije, iako je Tankerska dijelom prisutna i tamo. Tom općem rasporedu krize treba dodati i Arapsko proljeće (Tankerska je, recimo, redovni prijevoznik nafte iz Libije za Trst za OMV, što je nakon dugog prekida tek nedavno obnovljeno) i neke druge incidentne situacije.
Razmjeri svjetske brodarske krize
 U premalom rastu svjetske ekonomije potrošnja nafte se smanjuje. Još izrazitije se smanjuje međunarodna trgovina, što dovodi do daljnjeg pada svjetske potrošnje nafte. Brzorastuće zemlje Azije uz to stvaraju specifične zatvorene krugove državnih poslova, brodogradnje, brodarstva i prijevoza djelomično istiskujući konkurenciju.
Općoj nevolji doprinosi veliki rast svjetske flote. Njemu je pogodovalo neuobičajeno dugo razdoblje konjukture i visokih profita u brodarstvu od 2003. do 2009. godine. Raspreme (slanja starih brodova u rezališta) gotovo da nije bilo jer se i s najgorim brodom dalo lijepo zaraditi. A svjetska brodogradilišta jedno su vrijeme bila prepuna knjiga narudžbi pa se novi brod ugovorao i sa tri godine odmaka. Onda je došla kriza i svi ti novi brodovi nagrnuli su na ionako preslabo tržište. Vozarine su stoga u pojedinim periodima 2011., spomenimo katastrofalni 11. mjesec, bile najniže gotovo u povijesti, pokrivajući jedva trećinu realnih troškova. Mnogo je brodova privezano i bez tereta, a mnoge kompanije već propale.
 Tankerska se drži i čeka konjukturu. Kako je kazao i odlazeći predsjednik uprave Ive Mustać, poduzete su mjere maksimalnog racionaliziranja troškova te donesena odluka o prodaji četiriju brodova, od čega je jedna realizirana i čeka se bolje vrijeme.
Aduti Tankerske
Aduti Tankerske trebali bi biti u specifičnom ponašanju vezanom i uz specifičan način pretvorbe vlasništva u zakladu svih zaposlenih, koji onda definira svrhu tvrtke i uprava u maksimalnom služenju održanju i razvoju tvrtke, a ne profitu. Tako znatni profiti prethodnih godina, suprotno nekim drugačije vlasnički definiranim tvrtkama, nisu služili isplatama dividendi, već prije svega gradnji novih brodova u čemu je kroz ovih osam godina izgrađeno i preuzeto 9-10 brodova, uz dva naručena u Južnoj Koreji za gradnju nakon 2013. godine. I jedan dio sredstava pospremljen je za “crne dane” u zadržanu dobit. S tim se sredstvima zadržavaju odnosi s kreditorima – bankama uz neminovno postupno trošenje. Nevolja je što su i banke sa sadašnjim odnosima u svijetu postale dio problema, a ne rješenja.
 Tankerska se, dakle, suočava s križaljkom u kojoj se ukrštaju sve svjetske silnice umnogome vezane uz odnose na koje u tvrtki ne mogu djelovati. Njihova je zadaća učiniti sve ono na što mogu djelovati i nadati se prolasku vremena svjetske recesije. Ako ga dočekaju zdravo, s pomlađenom, još uvijek velikom flotom i zadržanim ugledom u svijetu, opet ćemo pratiti blistave trenutke temeljnog gospodarskog oslonca Zadra i najmoćnijeg hrvatskog brodara. Tankerska je naspram mnogih drugih pokazala još jednu vrijednost koje u Zadru, nažalost nestaje, a to je sposobnost da iz sebe producira kadrove spremne i sposobne nositi se s najzahtjevnijim svjetskim poslom.

Tankerska i kretanje gospodarstva ZD županije

Iako je kriza svima već sam pad Tankerske plovidbe od 2009. godine i izostanak njihove dobiti od 300 i više milijuna kuna dovoljan je da ukupno gospodarstvo Zadarske županije od prosječnog dobitaša prijeđe u gubitaše. Naime, ako ne računamo OTP banku, koja se najčešće ne uzima u analize gospodarstva koje prije svega prate realni sektor, najveći profit bez Tankerske u briljantnom poslu koji odrađuje neka ovdašnja tvrtka, a to je Turisthotel, seže do 50-ak milijuna kuna.
 I u lošoj godini Tankerske plovidbe oko 50 posto svih investicija u gospodarstvu otpada na njih. Također u lošoj godini ako pod izvozom tretiramo i izvoz usluga ne tek roba, sam izvoz Tankerske plovidbe od oko 640 milijuna kuna seže nadomak 880 milijuna kuna robnog izvoza svih gospodarskih subjekata u Zadarskoj županiji.
 Sam prihod Tankerske plovidbe čini oko 11 posto prihoda gospodarskih subjekata ZD županije.
Sa 110 uposlenih na kopnu i oko 1.000 pomoraca angažiranih pod ugovorima Tankerska plovidba najveća je gospodarska tvrtka u Zadarskoj županiji.