PRIKAZ Dijalektološko djelo namijenjeno stručnjacima, ali i benkovačkom puku

Protekloga tjedna u zadarskom Ogranku Matice hrvatske  javnosti je predstavljen „Rječnik novoštokavske ikavice benkovačkog  kraja“ autora braće Alojza i Eduarda Pavlovića. Obojica su rodom iz Korlata, mjesta na pola puta od Smilčića do Benkovca. Alojz je završio studij  brodogradnje i kibernetike, a Eduard Medicinski fakultet u Zagrebu i studij likovnih umjetnosti u Rijeci. Upravo promovirani Rječnik veoma je  obimno dijalektološko djelo, ima 670 stranica koje je ispunilo oko 13 tisuća osnovnih riječi – glavnih natuknica i rječničkih članaka.

Korisni izvor spoznaja
Ovo golemo leksikografsko djelo zauzima centralno mjesto u jednom  od najvećih hrvatskih dijalekata i bit će izvanredno korisno kao izvor  spoznaje ne samo za jezikoslovce nego i za druge znanstvenike, kako je  na predstavljanju Rječnika istaknuo sveučilišni profesor dr. Josip Lisac,  jedan od vodećih hrvatskih dijalektologa.
Drugi prikazivač djela dvojice braće Pavlović, dijalektologinja dr. sc.  Vesna Jakić-Cestarić, u svojem je osvrtu na Rječnik i uz njega bogat govor  u tekstovima, rekla kako autori vrlo dobro predstavljaju novoštokavski  ikavski govor benkovačkoga kraja.
Ovakva ocjena ovo dvoje hrvatskih dijalektologa služi na čast Alojzu i  Eduardu Pavlović, tim više što oni po stručnom pozivu nisu lingvisti, ali  su se odlučili uhvatiti u koštac s tim poslovima, kao autohtoni izvornici  lokalnoga govora, na kojim su poslovima mukotrpno radili i sakupljali  građu punih deset godina.
U posljednje vrijeme, a nadasve nakon Domovinskoga rata, pitaju se  autori, da li danas standardi  jezik postupno gubi snagu kulturnoga prestiža, simbol obrazovanosti i urbanosti – pripadnost višem i kulturnijem  društvenom sloju. Tada su se standardni jezik i kultura smatrali neodvojivima. Danas se pak postavlja pitanje hoće li ta kultura i standardi jezici  preživjeti ili će se utopiti u globalističku kulturu i multikulturnost, te  nestati. Zato je opravdano vraćanje idiomu kao nečemu materinskom. U  posljednje se vrijeme prorijedio govor novoštokavske ikavice izmiješane  s arhaičnom, predkačićevskom ikavicom  na području benkovačkog kraja, ali i šire. Seoski živalj se smanjuje, nedavni nemili progoni, iseljavanje  preko granica, starija populacija umire…

Priložena zemljopisna karta
Ovaj Rječnik namijenjen je, kako lingvistima i drugim stručnjacima,  tako i puku benkovačkog kraja, pa u knjizi možemo naći  razne toponime, nazive za biljke i životinje, antroponime – imena i prezimena, nadimaka, nazive iz običaja, kulture, igara, nazive oružja i njegovih sklopova,  nazive iz lovstva itd. Upisani su gotov svi talijanizmi, grecizmi, turcizmi,  germanizmi i drugi izmi. Uzmimo za primjer samo prezime Alavanja  (što potječe od turske riječi u značenju «neuljudna osoba») ili Atlija (konjanik) itd.
Rječniku je priložena i zemljopisna karta benkovačkog područja u  izradbi Tome Marelića sa zadarskoga Sveučilišta, a autori donose i kraći  opis 28 naselja od (abecednim redom navedeni) Benkovca do Zapužana.  Za sva mjesta navedeni su glavni podaci – naziv, povijesne crtice, naseljenost, vjerska opredijeljenost i slično. Na kraju, Rječnik braće Pavlović donosi i nekoliko kraćih literarnih zapisa na govoru novoštokavske  ikavice benkovačkoga kraja.