Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

BRAĆA I SUIGRAČI “Čekamo Natka i s njim idemo na Premijer ligu”

01.02.2021. 14:14


Srednji vanjski Matija Merhar (1994.) dodaje Tončiju Merharu (1999.) na desnom vanjskom, a ovaj prebacuje na desno krilo za Tiziana Merhara (1996.). Jedna je to od opcija za napad rukometaša Zadra 1954. Još kada bi mrežu pogodio Natko Merhar (1991., lijevo krilo) otac Sandy bio bi…
– Najsretniji čovjek na svijetu – kaže Sandy Merhar (1969.) čija trojica sinova igraju za momčad iz Mocira. Četvrti, i najstariji, Natko posljednjih se sezona skrasio u Njemačkoj gdje igra u trećoj ligi, a uz rukomet ima i posao. U međuvremenu Natko se oženio Martinom Bilaver, također rukometašicom, s kojom ima dvoje djece.
– Želio bih doživjeti utakmicu da sva četvorica zaigraju za Zadar na jednoj utakmici. Nakon toga se mogu ostaviti rukometa.
A što na sve to kaže »prozvani« trojac?
Matija: Znamo za tu tatinu želju i mogla bi se ostvariti vrlo brzo. Možda već sljedeće sezone. Natku je dobro u Njemačkoj, ali…
Tonči: Kaže da ima previše sunca (smijeh).
Tiziano: Nema tamo ni sunca ni kave uz more ni onoga »di si, oćemo napraviti đir«.
Matija: Natko, ako ovo čitaš, vrati se doma…
Tada se Tončiju negdje u memoriji pojavila jedna utakmica za koju »osnovano sumnja« da su sva četvorica bila u zapisniku.
Tonči: Mislim da smo igrali protiv Kozale, ali ja nisam ulazio u igru.
Tiziano: Nisam ni ja jer sam već tada praktično bio igrač Splita.
Matija: Tata bi želio da sva četvorica budemo zajedno na parketu…


Rani početak
I tako smo počeli razgovor s braćom Merhar koji dolaze iz obitelji u kojoj je rukomet više od sporta. Pa i od tradicije. Rukomet je…
Tonči: Ljubav.
Ta ljubav, dakako, nije došla samo tako. Sandy nam približava najrukometniju zadarsku obitelj dio koje su i braća Tonči i Josip Valčić, nekadašnji reprezentativci, a danas zaposlenici PPD Zagreba. Tonči je i svjetski prvak s Hrvatskom iz Portugala 2003.
Sandy: Moj otac Natko, po kojem je i moj najstariji sin dobio ime, bavio se rukometom, i kao igrač i kao klupski dužnosnik. Rukometaš je bio i njegov brat, a moj stric Joško. Treći brat Marijan nije bio rukometaš, ali jest njegov sin Marin. Njihova sestra, odnosno moja tetka Jelica je majka naših rukometaša Tončija i Josipa Valčića. Jeličina kći Davorka se udala za Alda Rogića i njihov sin Jakov je aktivni rukometaš. Dalibor Skočić, nekadašnji vratar Zadra, je oženio moju sestru Mariju, a njihov sin Bruno bio je rukometni golman.
Teško je Sandyja pratiti sa svim imenima. Čovjek se pita jesu li Merhari, Valčići, Rogići, Skočići uopće imali »pravo« na neki drugi sport.
Tonči: Imali smo, naravno. Ja sam trenirao vaterpolo i dobro mi je išlo. Ipak, presudila je ljubav prema rukometu. Počeo sam u prvom razredu Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje kod Dražena Adžića koji nam je bio profesor tjelesnog.
Tiziano: U našoj obitelji svi znamo za rukomet i to nam je prvi sportski »pick«. Bez obzira na to uvijek smo mogli pokušati nešto drugo. Mene je u rukometu dosta guralo to što sam ljevak, a zna se da od sedam igrača u prvoj postavi u rukometu bi dvojica trebali biti ljevaci. Tata je rekao: »livaja si, pokušaj s rukometom«. I tako sam i ja otišao u rukomet kad sam počeo ići u školu. Nisam imao visinu za desnog vanjskog pa sam se smjestio na desnom krilu. Kroz mlađe uzraste me vodio trener Miroslav Čačić kojem zahvaljujem na velikom trudu i zalaganju oko svih nas koji smo trenirali.
Matija: Tiziano i ja smo imali problem jer u klubu nije bilo naše generacije budući da smo dosta rano počeli. Trenirao sam s četiri-pet godina starijom djecom. Koliko je to bio nedostatak toliko mi je pomoglo jer kada su počeli dolaziti moji vršnjaci ja sam već tehnički dosta napredovao. Jako puno je sa mnom radio Roko Paleka, koji je pravi fanatik za treninge. Kada je bila prilika radili smo i individualno i Paleka je ostavio veliki trag u mom rukometnom odrastanju. A kad smo kod drugih sportova imao sam izlet od dva tjedna u nogomet, a ljeti sam trenirao vaterpolo.


Zagreb, Split
Najmlađi Tonči (rođen je 9. lipnja, baš kao i rođak Tonči po kojem je i dobio ime), upisao je menadžment na Sveučilištu u Zadru i jedini od braće nije odlazio iz matičnog kluba.
Matija: Dobivao sam pozive za mlade reprezentacije i kada sam završio treći razred srednje škole 2012. godine prihvatio sam ponudu PPD Zagreba. Preselio sam u Zagreb, igrao za njihovu drugu momčad i tamo završio srednju školu. Ta je generacija bila prvak Hrvatske, a neki su postali reprezentativci. Tu su bili Luka Šebetić, Lovro Jotić, Lovro Mihić, Josip Jurić Grgić, ima i nekoliko vratara koji su sada u SEHA i Premijer ligi.
Tiziano: Nakon srednje škole sam se preselio u Split na studij. Igrao sam dvije sezone za Split koji je u tom razdoblju počeo padati do toga da su danas u Drugoj ligi. Imao sam i ozljedu ključne kosti koja se dosta zakomplicirala i u vremenu kada sam više nego ikada želio igrati morao sam pauzirati. Dobio sam i sina Nou, tako sam rukomet malo stavio po strani. Problem su bile i smjene na poslu jer sam radio kao konobar pa nisam mogao biti redovan na treninzima.
Matija: Ja sam u dva navrata imao teže ozljede. Kad je počela druga sezona u Zagrebu ozlijedio sam rame i vratio sam se kući na oporavak. Tako boravak u Zagrebu nije ispao kako smo se nadali. Nije mi išlo na ruku ni to što se od nas tražio brzi napredak, a iz Prve lige se ne može tako lako ući u Premijer ligu ili igrati Ligu prvaka. Možda je trebalo više strpljenja jer Zagreb je imao najbolju generaciju u Hrvatskoj. Kasnije je klub vraćao neke igrače, a neki su i u reprezentaciji. Druga ozljeda se dogodila 2017. kada mi je puknuo prednji križni ligament koljena. Te sezone smo i ispali iz Prve lige u koju smo se vratili prošlo ljeto.
Tiziano: Događaji su se u životu polagano posložili. Prošle godine sam se oženio za suprugu Anđelu s kojom očekujem dijete. I dalje sam konobar, ali ne više u kafiću nego u restoranu koji radi do pet sati popodne tako da mogu redovno trenirati. Poklopilo se sve to i s ulaskom Zadra iz Druge u Prvu ligu i svi smo dobili još više motiva za rad.




Nino Jerak
Tonči kao najmlađi ima najkraću karijeru pa se malo primirio u ovom dijelu razgovora.
Tonči: Stariji imaju prednost.
A tko ima prednost na terenu?
Tonči: Tu se podređujemo momčadi i zamislima trenera Kreše Marakovića. Nas trojica se dobro slažemo jer smo već nekoliko sezona zajedno, a neke akcije »uigravamo« i doma dok razmišljamo o sljedećoj utakmici. HRS ima snimke svih utakmica na kojima se upoznajemo s protivnicima. Gledamo koje su im mane, a dobro je znati i gdje su najopasniji. Danas je to tako, treba se što bolje pripremiti za svakog protivnika.
Matija kao srednji vanjski organizira igru, baš kao što je to godinama činio njegov prethodnik na tom mjestu Nino Jerak.
Matija: Jerak je najveći kapetan u povijesti Zadra, legenda kluba. Sretni smo da je ostao u klubu raditi s djecom. Jako puno razgovaramo nakon svake utakmice i rado poslušam njegove savjete. Jerak je cijelog sebe uložio u rukomet i malo je takvih igrača. Budući da rastom i težinom ne mogu konkurirati nekim drugim vanjskim igračima, nastojim što više toga odraditi u tehničko-taktičkom dijelu u kojem Jerakov savjet jako dobro dođe.
Krenuo je Matija i u trenerske vode pa tako ove sezone radi s generacijom igrača do 17 godina koja je trenutačno druga u Dalmaciji.
Matija: To je dogovor s Upravom kluba koja nastoji igrače uključivati u rad s mlađim uzrastima. Imam B licencu s kojom mogu raditi pa sam odlučio pokušati. S obzirom na financijsku situaciju ne možemo dovoditi igrače sa strane nego se usmjeriti prema našoj djeci. I u tom dijelu mi Jerak dosta pomaže budući da i on vodi jedan uzrast.


Djece ima, seniora nema
Zadarski rukomet dijeli sudbinu ostalih sportova u gradu. Djece koja treniraju ima, ali većina brzo prestaje te do seniora rijetki ostanu u rukometu.
Tiziano: U toj situaciji najvažnije je imati pravu atmosferu koja onda ekipu može povesti prema dobrom rezultatu. Oni koji osjete da bi mogli nešto više, kao sada Goti Maričić, ili ranije neki igrači iz 2000. godišta odu u jače sredine i vide kako će se tamo snaći. Ako uspiju odlično, ako ne, uvijek nam se mogu vratiti.
Tonči: Dobro je što smo se nakon tri godine Druge lige ove sezone vratili u Prvu. Imali smo solidnu polusezonu, u sredini smo tablice, a kada bismo na proljeće dobili i nekoga iz gornjeg dijela bilo bi još bolje.
Matija: Zadar po bazi djece koju ima može igrati Premijer ligu. Ali to ne ide bez jakog sponzora. Međutim, i tu se stvari mogu promijeniti jer i ova kriza u kojoj živimo neće trajati unedogled.
Tonči: Kada bi se pojavila mogućnost povratka nekih naših igrača koji su po drugim klubovima u Premijer i Prvoj ligi tko zna gdje bi nam bio kraj.
Četiri brata Merhar sa Zadrom u Premijer ligi. Logična je to želja naših sugovornika pa nije bilo druge nego zaključiti:
– Natko, ajde doma!
 


Ploviti se mora
Rukomet nije jedina poveznica Merhara. Naime, Sandy, inače kapetan na jahti, na more je povukao sve sinove.
Tonči: Malo-pomalo svi postajemo mornari na jahtama i plovimo s njime. Tata je počeo na jedrilicama, a prije 17 godine je prešao na jahte i počeo nas učiti tom poslu.
Matija: Ljeti imamo dosta posla, zimi naravno manje, ali to nam je izvor prihoda jer u rukometu nema novca.
Tiziano: Trenutačno polažem ispite koji su potrebni za posao na jahtama. I mene to privlači. Ne smijemo zaboraviti Natka. I on se time bavi kad je u Zadru.
Matija: Tati ide odlično u ovom poslu. Općenito, čega god se uhvati bude uspješan u tome. S našom majkom Marinom podigao je nas četvoricu braće i voljeli bismo jedan dan biti kao on.
Tonči: Tata je dugo godina bio tehniko u klubu i pratio je svaki naš trening i utakmicu. Sada je došla nova, mlada Uprava pa su se dužnosti u klubu malo presložile i više nije na klupi, ali na njegovu podršku uvijek možemo računati.
 


Bronce iz 2011. godine
Tiziano se može pohvaliti da ima i medalju s Prvenstva Hrvatske. Na završnici za mlađe kadete 2011. godine, koja je odigrana u Biogradu i Benkovcu, Zadar 1954 je osvojio treće mjesto. U dvoboju za broncu Zadrani su svladali CO Zagreb s 18:17. U polufinalu je momčad koju je vodio Miroslav Čačić zaustavila Moslavina koja je pobijedila 22:20. U najboljih sedam izabrana su dva igrača Zadra, lijevi vanjski Ivan Arbanas i vratar Mate Perić.
Za mlađe kadete Zadra (igrači rođeni 1996. i mlađi) na PH nastupili su: Ivan Malčić, Dino Bukva, Ivan Arbanas, Danijel Rotim, Tiziano Merhar, Stipan Zrilić, Mate Perić, Luka Perić, Hrvoje Marinović, Krševan Grdović, Lucijan Travica, David Končurat, Toni Erlić, Niko Čubrić, Jakov Rogić. Trener: Miroslav Čačić. Pomoćni trener: Frane Kardum.
Nije to jedina medalja s nacionalnog prvenstva Merharovih budući da je Natko iste godine s Bjelovarom bio treći u Premijer ligi.