U SPLITU JEDANAEST MEDALJA BRIŠEVAČKIH MASLINARA

U briševačkom polju moglo bi se posaditi pola milijuna stabala maslina, a sada ima samo 10 tisuća. Mi se maslinarstvom bavimo iz hobija, još nismo postali profesionalci. Ipak, za dvadeset godina ljudi bi u Briševu mogli živjeti od maslina, smatra Ivo Išo Knežević
Jedanaest maslinara iz Briševa vratilo se ove godine kući sa zlatnim medaljama i diplomama za kvalitetu maslinovog ulja, koje su dobili na ovogodišnjoj međunarodnoj manifestaciji maslinara Mediterana “Maslina Split 2008.” Nado Butić, Alen Jusup, Marin Kožul, Srećko Romić, Ratko Romić, Šime Kovačević i Srećko Jurlina osvojili su zlatnu medalju za kvalitetu ekstra djevičanskog maslinovog ulja, a Ivo(Išo) Knežević, Ljubomir Malta, Elizabeta Romić i Nediljko Zrilić dobili su diplomu isto za kvalitetu ekstra djevičanskog maslinovog ulja.Podsjetimo, lani su Briševljani iz Splita donijeli ukupno 13 medalja.Sedmorici prošlogodišnjih laureata Masline ove su se godine pridružili Jusup, Kožul, Malta i Elizabeta Romić. Radi li se o čudu, fenomenu ili nečem trećemu?
Povratak u budućnost Da bi ova briševačka priča bila potpunija, zavrtimo film više od pola stoljeća unatrag. Točnije, u 1956. godinu, kada je oštra zima zahvatila cijelu Dalmaciju. Vrijeme tih zimskih mjeseci ostavilo je, podsjetimo, velikog traga na maslinama, njihovom deblu i krošnjama. Tadašnji mještani Briševa nisu znali da je maslina neuništivo drvo i da hladnoća i mraz nisu uništili njen korijen iz kojeg će se stablo ponovno pomladiti. Teška srca počeli su piliti stabla, motikama i ostalim primitivnim alatom uz najveći udio ljudske snage i volje svoje maslinike ostavljali gole. Mi smo bili siromašni seljaci, u mjestu je bilo sto obitelji i svaka je imala dvadeset stabala maslina, a tih 2 tisuće maslina nestalo je preko noći, prisjeća se danas Ratko Romić, jedan od začetnika novoga briševačkog maslinarstva. Maslina se na polja vraća sredinom osamdesetih, veći zamah događa se devedesetih. Dio mještana tada ide na front braniti svoje domove, a dio njih za inat neprijatelju kreće u podizanje maslinika da bi osammnaest godina poslije dočekali renesansu svog truda. Danas, kažu, u Briševu i okolici ima 10 tisuća stabala maslina. Na upit što ima novo, svi Briševljani uglas odgovaraju:
Maziti, a ne tući – Ništa, kod nas se nije ništa promijenilo. Ostali su, kažu, vjerni maslini i rodnom mjestu te su ponovili lanjski uspjeh, ali ove godine u jačoj konkurenciji i u pooštrenim uvjetima natjecanja.– Ove godine promijenio se sustav ocjenjivanja, podigao se prag bodova za kvalitetu ulja. Naše ulje položilo je ispit, pokazali smo da ono od prošle godine nije bila slučajnost. Neću pretjerivati kad kažem da ovo maslinovo ulje graniči s ekološkim. Dobro održavamo masline, gnojimo ih prirodnim gnojivom, nema mnogo prskanja, koristim ekotrapove, govori Srećko Romić, osvajač zlatne medalje. On je i jedan od najuspješnijih briševačkih nogometaša svih vremena.Ponovni uspjeh briševačkog maslinarstva učvrstio je samopouzdanje ljudi i daje im pogonskog goriva za ići naprijed.Već na prvi pogled na njihove maslinike vidljiv je napredak u odnosu na lanjsku godinu. Više se ne čeka kiša već se ugrađuju sustavi navodnjavanja kap na kap, masline se sve stručnije režu, koriste se moderna sredstva zaštite. Neki su počeli koristiti i strojeve za branje maslina kako bi dodatno olakšali posao i smanjili udio fizičkog rada. Ipak, kod stare garde tu je još uvijek prisutan otpor, jer drže da “maslinu ne treba tući strojem, već maziti rukama”. Ipak, u svakom potezu savjetovali su se sa strukom.
Dragocjeni savjeti stručnjaka – Savjetnici Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, posebno Gordana Dragun, uvijek su nam bili na raspolaganju i pomogli nam savjetima na našem putu. Pomogli su od izbora sadnice, razvoja masline, prvih berbi, prerade ploda i skladištenja ulja, kaže Srećko Jurlina.Za uspjeh zahvaljuju i Željku Vrsaljku, vlasniku uljare “Nadin” u kojoj su ove i prošle godine vršili preradu svojih maslina.Svaki razgovor o dobivenim medaljama i priznanjima Ivo Knežević brzo skreće na posebnosti Briševa, rubnog područja na kojem masline uspijevaju, što ulju daje posebnu kvalitetu. Knežević kaže kako su medalje i priznanja dobri, ali želi da se čuje za brand (robnu marku, znamku, op. autora) Briševa i nezaustavljiv je u toj svojoj ideji.– Na ovom prostoru moglo bi se posaditi pola milijuna stabala maslina, a sad ima samo 10 tisuća. Mi se sada maslinarstvom bavimo iz hobija, još nismo postali profesionalci. Ipak za dvadeset godina ljudi bi u Briševu mogli živjeti od maslina, s oduševljenjem i entuzijazmom govori Knežević, ali se iznenada vraća u grubu realnost:
Išini strahovi i nade – Naravno, to će se dogoditi ako ljudi ne prodaju svoju zemlju strancima, Talijanima i drugima, kao što su već počeli prodavati, otkriva Ive Knežević, nekadašnji uspješni nogometaš, sada profesor u mirovini, uspješni poduzetnik i maslinar kojega u Briševu svi zovu Išo.Išo očito zna što govori, a tko su onda briševački maslinari? Radi li se o posljednjim Mohikancima koji bezuspješno nastoje zaustaviti plimu betonizacije, urbanizacije koja ide prema njihovom selu. Ili su pak jedna jezgra budućnosti koja nudi alternativu gradskom životu – živjeti od svog rada, obrađujući svoj vrt. Vrijeme će pokazati tko će pobijediti u ovoj borbi, želja za očuvanjem djedovine ili mogućnost brze i lake zarade njenom rasprodajom. Dotle junaci današnjeg doba kreću u drugi korak razvoja svog maslinarstva. Prvi je napravljen, kvaliteta je tu i to je neosporno. Sada slijedi teži posao, zaploviti na slobodnom tržištu i zaraditi od prodaje žutog zlata.
Udruga pa zadruga – Planiramo osnovati zadrugu, ali prvo ćemo krenuti s udrugom. Sve je već spremljeno, statut napravljen i treba održati samo osnivačku skupštinu. Nakon udruge doći će i zadruga, a onda i brža prodaja ulja, kaže Nado Butić.Ipak, na tom putu trebat će pomoć, a valjda će Općina Poličnik na čelu s načelnikom Davorom Lončarom vidjeti želju ovih ljudi za uspjehom. Do sada ih je općinsko vodstvo uvijek pomagalo i za očekivati je da će tako biti u budućnosti.Put Ratka Romića Najdalje od svih maslinara u Briševu otišao je Ratko Romić. Po dosadašnjim zlatnim medaljama i priznanjima za kakvoću ulja on pripada među 100 najuspješnijih maslinara Hrvatske. Svoje ulje stavio je već u bocu, a od iduće godine kreće na put za dobivanje certifikata za eko maslinovo ulje.– Ja svoje masline držim kao da proizvodim eko ulje, ali još uvijek nisam krenuo u cijelu proceduru. Radi se o skupoj investiciji, godišnje treba uložiti i do 12 tisuća kuna za sve analize. Moje masline su mlade i do sada nije bilo dovoljno prinosa, tako da se nije isplatilo ići u dobivanje certifikata, kaže Romić, koji pod maslinama ima dva hektara zemlje.
 
Nagrađena 52 maslinara iz Zadarske županije Na 4. međunarodnoj manifestaciji maslinara Mediterana “Maslina Split 2008” sudjelovalo je više od 500 maslinara koji su prijavili 1.026 uzoraka ulja. S medaljama za razne kategorije i diplomama u Zadar su se vratila pedeset i dva maslinara. Ulje Milana Salame iz Škabrnje proglašeno je pobjedničkim.Ulje Andrije Pešića iz Biograda na Moru ušlo je među dvadeset najboljih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. U Nekić pto iz Biograda otišla je plaketa za aromatizirano maslinovo ulje. Nikica Žampera iz Žmana dobio je srebrnu medalju za ekološko maslinovo ulje. Darko Dujela iz Zadra srebrnu medalju za dizajn etikete, obitelj Vlatković iz Novigrada dobila je zlatnu medalju za dizajn ambalaže.Zlatnu medalju za ekstra djevičansko maslinovo ulje dobili su: Aleta d.o.o., Tomislav Baljak, Vjera Biloglav, Jerolim Bratanović, Kata Bratanović, Nado Butić, Klaudio Čurković (tri medalje), Mate Dušević, Jelena Erak, Ivan Galić, Josip Grgas, Tomislav Gulan, Petar Gurlica, Srećko Jurlina, Alan Jusup, Šime Kosor, Šime Kovačević, Marin Kožul, Toma Kutija, Dragan Lepur, Marin Matešić (dvije medalje), Zdenko Matešić, Uljara Nadin, OŠ Bartol Kašić, Milan Paleka, Zdenko Paleka, Andrija Pešić, Dragutin Pjelik, Milan Prtain, Berislav Pucar, Ljubo Rogić, Mladen Rogić, Ratko Romić, Srećko Romić, Dubravka Sambunjak, Gordana Strpić, Iva Strpić, Josipa Šoša, Živko Vidaković, Ilija Vidić, Božo Vidov, Ivica Vlatković, Krševan Vrsaljko, Mile Vrsaljko i Vinko Vrsaljko.
Milan Salama: Brao i prerađivao masline istog dana Ulje Milana Salame proglašeno je pobjedničkim na četvrtom međunarodnom susretu maslinara “Maslina Split 2008”. Milan Salama, inače umirovljeni časnik Hrvatske vojske, maslinarstvom se počeo baviti 2004. godine. Na jednom hektaru zemljišta u Škabrnji posadio je 250 stabala masline. Priča obitelji Salama tipična je ravnokotarska priča o očevima koji su pilili stabla maslina, jer u svom neznanju nisu znali da se radi o neuništivom stablu, a danas se njihovi sinovi vraćaju svetom drvu i dobivaju priznanja za svoj trud i kvalitetu ulja. Na kvalitetu pobjedničkog ulja utjecala je brza prerada maslina, odmah isti dan nakon branja.– Govorili su mi da će mi ulje biti gorko i da ništa neće valjati, a ono je proglašeno najboljim. Pravo ulje mora malo peći grlo. Ljudi nisu navikli na to i ne mogu im se sada promijeniti navike preko noći. To koriste preprodavači na crno. U tri decilitra pravog ulja uliju soje do pune litre i prodaju ga po pedeset kuna, po istoj cijeni po kojoj se ulje otkupljuje na uljarama, kaže Salama.
Rubno područje ključ kvalitete Pravovremena prerada, mikroklimatski i mikroekološki uvjeti osnovni su razlozi zbog kojih ulja iz Ravnih kotara imaju bolju kvalitetu od otočnih, kako kaže dr. sc. Anđelko Vrsaljko sa Sveučilištu u Zadru:– Stara je istina da masline na rubnim područjima prostora gdje uspijevaju daju kvalitetnija ulja, ulja s manje zasićenih masnih kiselina. To nije ništa novo, podaci o tome postoje i u državnim arhivima, ali su sada ljudi to ponovno počeli primjećivati.