Sa Slovencima u Haag!

Problem granice sa Slovenijom trebao bi se rješavati na način da se to pitanje zamrzne, i ukoliko se ne može riješiti danas, da se njegovo rješenje odgodi za deset, dvanaest godina, i pokuša tada riješiti u drukčijoj atmosferi, predlaže potpredsjednik HSLS-a Stanko Zrilić
Blokiranje pregovaračkog procesa ulaska Hrvatske u Europsku uniju i inicijative slovenske desnice koja želi referendum u kojem bi se građani Slovenije izjašnjavali u članstvu Hrvatske u NATO savezu postigla je rijetko viđeni nacionalni konsenzus, ali samo u stavu kako se spor oko granice sa Slovenijom treba rješavati pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Relativni konsenzus na vrhu preslikan je i na lokalnoj razini. Kad je, međutim, u pitanju ocjenjivane razloga koji su doveli do eskalacije spora s prvim europskim susjedom, promišljanja o politici Sanaderovih vlada, kao i potezima koje je vukla koalicijska vlade Ivice Račana bitno su različita. Dodvoravali se EU i SAD-u, zanemarili susjeda?
Ne čekajući hoće li Slovenci prihvatiti inicijativu izlaska na referendum, HSP je pokrenuo potpisivanje peticije u kojoj od Vlade traže ono što najavljuje i sama – rješenje spora pred Međunarodnim sudom pravde.
Popustljiva vanjska politika
– Naša vanjska politika izrazito je popustljiva i zastupanje stavova naših vlada često je samo farsa. Nažalost, nisam uvjeren da se isto neće ponoviti i u slučaju “čvrstog” stava prema kojem Vlada Republike Hrvatske inzistira na pravorijeku Međunarodnog suda pravde u Haagu. Naposljetku, HSP-a je oporbena stranka i nije u mogućnosti izravno utjecati na donošenje odluka na razini Vlade, zato smo i pristupili provedbi peticije. Svjesni smo činjenice da peticije nisu obvezujuće Vladi, ali radi odgovornosti prema našem hrvatskom čovjeku dužni smo našu javnost senzibilizirati i ukazati Vladi na potrebu štićenja hrvatskih nacionalnih interesa, pojašnjava motive svoje stranke predsjednik županijskog HSP Đani Bunja navodeći kako smatra da bi arbitraža na čelu s Ahtisarijem i Badinterom, kakvu žele Slovenci, podrazumijevala kompromis odnosno ustupanje dijelova hrvatskog teritorija,
– Na to nitko nema pravo jer su mnogi životi naših ljudi položeni za hrvatski državni teritorij. Uvjeren sam da su argumenti na našoj strani i to naši prijatelji Slovenci dobro znaju, ističe Bunja.
– Treba inzistirati na sudskom rješenju spora, već i stoga što komisija na čelu s Ahtisarijem i Badinterom ne može riješiti pitanje granica, niti za to ima mandat, već samo može davati prijedloge rješenja, navodi predsjednik županijskog HNS-a i bivši saborski zastupnik Željko Kurtov.
Kurtov ocjenjuje kako se ne treba bojati da bi se aktualna eskalacija graničnog spora sa Slovenijom mogla preslikati i na slučajeve otvorenih pitanja granica sa Srbijom, BiH ili Crnom Gorom, ocjenjujući kako razloge slovenskog današnjeg stava treba tražiti u njihovoj unutarnjoj političkoj situaciji, ali i prisjetiti se slučaja Ljubljanske banke.
Odgađanje usporava reforme
– Propust ove Vlade jest što je naša vanjska politika bila usmjerena samo prema Bruxellesu, zanemarujući Sloveniju. Hrvatska vanjska politika se samo dodvorava EU i SAD-u, i da nije bilo predsjednika Mesića, njegove politike i njegovih savjetnika, ne bismo ušli ni u Vijeće sigurnosti UN-a, smatra Kurtov, dodajući kako će nas aktualna situacija natjerati da “bolje razmislimo o tome što dobivamo ulaskom u EU, u koju ne ulazimo zbog Europe, nego zbog sebe.”
– Dvije su vrste štete od odstupanja od najavljenog datuma ulaska u NATO i od usporavanja procesa završetka pregovora za ulazak u EU; prva je ta što se hrvatski građani obeshrabruju i što se stvara loša atmosfera, a druga ta što svako odgađanja zapravo usporava provođenje reformi koje su u našem interesu, čime se zapravo usporava put Hrvatske ka uređenoj i za građane funkcionalnoj i ugodnoj državi, ocjenjuje Kurtov.
Potpredsjednik županijskog HDZ-a Željko Lončar i HSP-ovac Bunja složit će se u stavu kako pitanje granice treba riješiti pred Međunarodnim sudom pravde, ali i u onom kako je sporazum Drnovšek-Račan otegotna okolnost za Hrvatsku. Bunja ga ocjenjuje kao “očito dovoljan razlog da Slovenci nastave s pritiskom na Hrvatsku jer su poučeni iskustvima iz naše vanjske politike uvjereni da će Hrvatska naposljetku popustiti njihovim zahtjevima”, te se pri tom boji kako bi hrvatska popustljivost prema Sloveniji mogla biti putokaz i ostalim državama nastalim raspadom bivše države.
– Mislim da je Hrvatskoj taj takozvani paraf od strane tadašnjeg premijera Račana donio komplikacije, jer bez tog bi papira Hrvatskoj sigurno bilo lakše. Do tada je važilo apsolutno načelo Badinterove komisije utvrđeno prilikom raspada bivše Jugoslavije (povlačenje državnih granica na granicama nekadašnjih republika op.a), navodi Lončar dodajući, ipak,  kako vjeruje da će kod službene Ljubljane “prevladati razum.”
– Hrvatsku vanjsku politiku, ni trenutne koalicijske Vlade pod vodstvom HDZ-a, a niti prethodne pod vodstvom SDP-a, nije moguće ocijeniti učinkovitom u rješavanju sporova sa susjednim državama nastalih raspadom bivše državne zajednice, ocjenjuje Bunja.
Jednako kao i HDZ-ovac Lončar, i SDP-ov kandidat za župana Zadarske županije Duško Vidov, podsjetit će na to kako je na hrvatskoj strani Konvencija UN-a o pravu mora koje su potpisnice i Slovenija i Hrvatska. No, izuzev konsenzusa oko traženja granične pravde u Haagu, pogledi dvojice političkih oponenata dijametralno su suprotni kada je riječ o ocjeni vanjskopolitičkog djelovanja vlada u ovom tisućljeću.
Sve vlade krive
– Podnošenjem zahtjeva za pristupanje EU premijer Račan je otvorio proces neophodnih reformi i usklađivanja zakona u Hrvatskoj sa pravnom stečevinom EU. Dolaskom na vlast, Sanader svu vanjsku politiku usmjerava na EU i NATO. Međutim, u Hrvatskoj ne provodi reforme u ključnim segmentima društva poput pravosuđa, javne uprave, javne nabave, korupcija se razvija iz afere u aferu i tako punih pet posljednjih godina. Nije riječ ni o kakvom ehu politike koalicijske vlade ili popustljivosti već o neprovođenju reformi u hrvatskom društvu.
Mi se HDZ-ovom politikom neprovođenja reformi dovodimo u vremenski škripac ulaska u EU zbog izbora za Europski parlament i procedure oko punopravnog članstva, a Slovenija, postavivši svoj strateški cilj o izlasku na otvoreno more, vrši blokadu pregovora i ucjenjuje, jer smo im svojim izgubljenim vremenom, pet godina, dali mogućnost da nas ucjenjuju. Zamislite da smo u ovakvoj situaciji bili lani 2008. godine, a mogli smo, da smo na vrijeme vršili reforme, provodili mjerila i otvarali poglavlja. Naša pozicija bila bi sasvim drukčija, jer Sloveniji ova situacija dugoročno ne odgovara, jer ih dovodi u položaj države koja ne surađuje što druge države EU ne prihvaćaju olako, s obzirom na probleme s Irskom i neprihvaćanje Lisabonskog sporazuma i budućnosti EU, kazuje Vidov, dodajući kako bi, u cilju izbjegavanja preslikavanja iskustva sa Slovenijom na rješavanja pitanja granice s drugim susjednim državama, Hrvatska trebala formirati mješovita povjerenstva.
– Problem granice sa Slovenijom trebao bi se rješavati na način da se to pitanje zamrzne, i ukoliko se ne može riješiti danas, da se njegovo rješenje odgodi za deset, dvanaest godina, i pokuša tada riješiti u drukčijoj atmosferi, predlaže potpredsjednik HSLS-a Stanko Zrilić.
– Problem granice sa Slovenijom, granice s BiH u Neumu, granice na Prevlaci ili na Dunavu nije krucijalni problem Republike Hrvatske, ali ako želimo govoriti o tome tko je kriv za neriješena pitanja granice, onda možemo reći da su za to krive ili zaslužne sve vlade do sada. Istina je da je HSLS srušio takozvani sporazum Drnovšek-Račan jer u njegovoj pripremi nije bilo transparentnosti, nije provedena javna rasprava o pitanjima iz tog sporazuma. Ja sam osobno, zajedno s Đurđom Adlešić, prohodao područje oko kojeg se Hrvatska i Slovenija spore, i svakom tko tamo dođe jasno je da je Hrvatska u pravu. Postavlja se tu, međutim, drugo pitanje; ako Hrvatska ne bi graničila s Italijom, bi li vrijedio Osimski sporazum? (Sporazum iz 1975. kojim se uređuje granica između Italije i tadašnje SFRJ), zaključuje Zrilić.