Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Stranke u Zadru se prestrašile snažnog HDZ-a

Autor: Nives Rogoznica

28.02.2010. 23:00
Stranke u Zadru se prestrašile snažnog HDZ-a

Foto: Filip BRALA



HDZ u Zadru je do maksimuma iskoristio svoje sudjelovanje u vlasti na državnoj razini i stavio pod kontrolu lokalnu vlast i lokalne projekte i postigao visoku moć privlačnosti za pojedince. To možda više govori o slabosti drugih stranaka nego što govori o HDZ-u i bilo bi vrlo važno da druge stranke razmisle o svom pozicioniranju
HNS u Zadru obilježava 20 godina, no to je 20 godina u opoziciji, i u razgovoru s današnjim čelnicima može se čuti mišljenje kako su se neki bivši HNS-ovci koji su stranku napustili, poput Zvonimira Vrančića, Damira Mišlova i željka Predovana, umorili od godina opozicije, osobito s obzirom na činjenicu što HDZ u Zadru ostaje na vlasti pretvarajući na svakim ovim izborima oponente u partnere. Je li, dakle, u Zadru parlamentarna demokracija, utemeljena na utakmici među strankama, izgubila smisao?
– Nije izgubila smisao, ali je istina da su se ove sve druge stranke malo poplašile od tako snažnog HDZ-a, a da je HDZ u Zadru do maksimuma iskoristio svoje sudjelovanje u vlasti na državnoj razini i stavio pod kontrolu lokalnu vlast i lokalne projekte i postigao visoku moć privlačnosti za pojedince, i da su se na taj način održali tako dugo na vlasti. To možda više govori o slabosti drugih stranaka nego što govori o HDZ-u i bilo bi vrlo važno da druge stranke razmisle o svom pozicioniranju. Jedna je stvar nedopustiva, a to je da se financiranje lokalnih projekata direktno veže na stranačku pripadnost lokalne vlasti, pa ako ste HDZ onda može, ako niste onda ne može. Mi smo na vratima EU, mi moramo redefinirati odlučivanje unutar našeg proračuna po istim kriterijima po kojima se dodjeljuju sredstva iz europskih fondova – čvrsti kriteriji, vanjsko vrednovanje i financiranje temeljem toga, a ne temeljem toga gdje je meni neki moj HDZ-ovac.
Problem referenduma – nepostojeći birači
Kada se izvještava o pregovorima Vlade i opozicije o ustavnim promjenama, govori se o dvostrukom pravu glasa manjina, smanjenju broja birača potrebnih za uspjeh referenduma u ulasku u EU i glasovanju dijaspore, pri čemu u samom tekstu predloženog novog Ustava nema, primjerice, spominjanja modaliteta po kojem će dijaspora glasovati. Nezapažene ostaju promjene koje tiču Hrvatske narodne banke koja više ne bi trebala biti odgovorna Hrvatskom saboru, nego mu samo podnositi izvještaj ili niz prava koja stječu građani EU, od prava biranja i kandidiranja, do prava na primjenu pravnih normi zemalja EU u slučaju da im se sudi. S obzirom da je očito da se pregovori Vlade i opozicije odnose i na izmjenu zakona, koliko će zakona zapravo trebati mijenjati?
– Ovisno o tome što se dogovorimo, trebat će mijenjati i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Zakon o izboru Predsjednika Republike. Neke smo već obećali mijenjati, ovo oko Hrvatske narodne banke je sastavni dio pregovaračkog stajališta koje smo obavili pod pretpostavkom i uz uzajamno razumijevanje između Hrvatske i Europske komisije, zatim zakone o izborima za tijela lokalne i regionalne samouprave, s obzorom na činjenicu da će građani EU s prebivalištem u Hrvatskoj moći u svojim jedinicama lokalne samouprave glasovati za načelnike, gradonačelnike i župane. Morat ćemo mijenjati i regulativu vezano uz činjenicu da će se građani EU moći zapošljavati u jedinicama lokalne samouprave. Nitko nije protiv toga, to samo treba obaviti. Sporne teme su vezanu za referendum, a to jest vezano uz EU. Prvi prijedlog koji je formalno došao od strane Vlade, a „de facto” od HDZ-a, je bio vrlo neobičan, ali je ukazivao na jedna problem na kojeg mi godinama ukazujemo, a HDZ je smatrao da ne postoji. No, kad se došlo na temu Europske unije, pokazalo se da svi uviđaju da postoji pa i oni, a to je problem glasovanja dijaspore, odnosno problem glasovanja onog što „de facto” nije dijaspora, a to su Hrvati u BiH. Mi u ovom trenutku u Ustavu imamo dva članka koja se odnose na referendum. Jedan, u kojem stoji tko sve može raspisati referendum; Sabor, Predsjednik, 10 posto građana upisanih u popis birača, i na tom je referendumu uvjet da iziđe 50 posto plus jedan birač i većinom glasova se donosi odluka. Ali imamo i drugi referendum koji se odnosi na udruživanje i razdruživanje RH, gdje je kriterij puno stroži i mora pozitivno glasovati 50 posto plus jedan od svih upisanih u popis birača u RH. Za raspravu je pitanje je li ulazak Hrvatske u EU poduhvat na kojeg se primjenjuje ova odredbe o referendumu. Koji se god se kriterij primjenjuje, to je težak poduhvat, ali ako se primjenjuju ovaj drugi je nedostižan. Jedan od razloga je i taj što imamo apsolutno lažne popise birača u kojem postoji između 400.000 i 900.000 nepostojećih ljudi.
Znači li to da je Vladi lakše smanjiti kriterije uspješnosti referenduma nego riješiti pitanje netočnosti popisa birača?
– Sigurno je lakše, ali nije bolje. Osim toga, svaka promjena Ustava zahtjeva dvije trećine glasova u Saboru, a dvije trećine ni HDZ ni SDP jedni bez drugih ne mogu skupiti i prolazi samo konsenzus. Međutim, ono što je HDZ predložio u prvoj varijanti jest da se na referendumu se izjašnjavaju svi državljani RH s pravom glasa, ali da se broje samo glasovi „pali” u RH.
Čemu bi trebali služit glasovi postignuti izvan RH, ako se neće brojiti?
– To je bila jedna vrsta zaobilaznog priznanja da imamo problem, a taj problem su neuređeni popisi birača i problem s glasovanjem dijaspore, odnosno hrvatskih državljana koji trajno žive u BiH.
Pat pozicija
Dugoročno gledano, radi li pravo Hrvata u BiH da glasuju u dvije države, protiv učvršćivanja BiH kao države tri konstitutivna naroda?
– Mislim da to ima puno više negativnih, nego pozitivnih posljedica. Sama činjenica da su Hrvati u BiH demografski prepolovljeni je dokaz da ta politika ne valja. Naravno da je jedan dio toga rezultat rata, ali ne sve. Od rata je prošlo dugo, a ljudi odlaze i hrvatski korpus se smanjuje. Bez Hrvata nema BiH, a bez stabilne BiH nema stabilne regije, tako da je to ozbiljna tema, na samo za BiH, nego za cijelu regiju, pa tako i za nas. Istina je da je hrvatska politika na različite načine eksploatirala Hrvate u BiH za unutrašnje političke potrebe Hrvatske pa i kroz pravo glasa na hrvatskim izborima. Od toga Hrvati u BiH nemaju ništa, ali je za unutrašnje političke potrebe korišteno od sredine 90-ih kad je došla u pitanje apsolutna prevlast HDZ-a. U međuvremenu se pokazalo pa i na ovim predsjedničkim izborima, da to više nisu nužno glasovi HDZ-a, ali se isto tako pokazalo da Hrvatska nužno mora mijenjati politiku prema BiH i Hrvatima u BiH, koja se za sada svodi na netransparentno slanje novca i glasovanje. Nema ni jednog prekograničnog europskog projekta između Hrvatske i BiH, nikakvih projekata okrenutih budućnosti od koristi za tamošnje građane. Vraćajući se na pitanje referenduma, u međuvremenu je Vlada odustala od ovog svog prijedloga da se broje glasovi samo u RH i prijedlog je da se ukine taj prag, da se definira referendum na kojem treba dobiti većinu glasova izašlih. To je, po mom mišljenju, razumno rješenje, ali ako smo već uočili taj problem, onda je očito da taj problem važi i kod izbora za Hrvatski sabor. Pred nama je posao dovršavanja hrvatske države gdje HNS smatra da je pogrešno glasovanje na hrvatskim izborima ljudi koji ne žive po zakonima koje taj parlament donosi i ne financiraju tu državu kroz plaćanje poreza. Budući da je potrebo postići konsenzus, mi smo spremni prihvatiti kompromis da se glasuje u BiH, ali da umjesto varijabilne, bude fiksna kvota – ne više od jednog ili dvoje zastupnika, zato što treba minimalizirati opasnost da glasovi iz BiH promjene rezultat izbora u Hrvatskoj. U ovom trenutku smo u pat poziciji. Oproba je stava da treba dogovoriti fiksnu kvotu i odrediti da se glasuje samo u konzularnim i diplomatskim predstavništvima. Pozicija nije s tim suglasna. Međutim, Ustava nema bez tog dogovora i dogovor će se morati postići.
Ukoliko se snižavaju kriteriji koji određuju uspješnost referenduma, je li logično, a s obzirom da još nismo imali ni jedan referendum za kojeg su građani skupljali potpise, da se spusti i kriterij potrebnih potpisa?
– Postoji mogućnost da se smanji postotak ili da se uvede fiksni broj. Postotak je problem zbog nerealnih popisa birača, zbog toga što morate skupiti 10 posto od 4,5 milijuna, a nas nema 4,5 milijuna birača. Kad bi uredili popisi birača i to na 3,5 ili 3,8 milijuna, u tom bi se slučaju i taj apsolutni broj koji potreban za pokretanje referenduma smanjio. Ja mislim da se može razgovarati i o tome da taj broj bude između 200.000 i 300.000 potpisa. Nisam za to da se pretjerano liberalizira mogućnost izlaska na referendum. Mi imamo predstavničku vladavinu. Ima razloga zašto postoji predstavnička vladavina, jer je ona otpornija na populističke udare različitih vrsta, na igranje s kolektivnim emocijama, i vidimo u slovenskom slučaju kako je taj niski prag za referendum kontraproduktivan za funkcioniranje predstavničke vlasti. Nisam prijatelj toga da svako malo tko god se sjeti ide na referendum, ali možda možemo definirati teme o kojima se može ići na referendum.
Birači više ne podnose bahatost
Jadranka Kosor obraća se građanima sa socijalno osjetljivije pozicije nego što je to činio Ivo Sanader, a predsjednik Josipović na izborima je pobijedio promovirajući teme koje se generalno smatraju temama ljevice. Hoće li se, po vama, sljedeći izbori dobivati na, uvjetno rečeno, „lijevu retoriku” i dovodi li to stranke Kastavske skupine; SDP, HNS i IDS pred problem prezentiranja svoje različitosti biračima na parlamentarnim izborima?
– Što se tiče Jadranke Kosor, njezin glavni doprinos i HDZ-u, pa i rejtingu svoje stranke i njezinom osobnom je način. Ono što hrvatski birači više ne podnose je bahatost, način koji je kod nas dugo bio dominantan. Može se činiti da je to samo na pojavnoj razini, ali po mom mišljenju način je jedan od dvije ključne komponente svake politike; način i sadržaj. Ako su nešto pokazali ovi predsjednički izbori, onda su pokazali da je Hrvatska spremna za politiku utemeljenu na znaju. Mi smo vrlo dugo imali politiku utemeljenu na kolektivnim emocijama, na populističkom pristupu, na fabrikaciji vanjskog neprijatelja, nekad davno i unutrašnjeg neprijatelja, na strahu, na žestini. Mislim da se sljedeći izbori dobivaju na politici utemeljenoj na znanju, odnosno na tome koga će građani prepoznati da ima instrumentarij da nas izvuče iz krize i pozicionira kao pristojnu zemlju, a dijelom i na frustraciji postojećom situacijom i Vladom.
Gdje je kastavska skupina stigla s rješavanjem problema HSU koji s HNS-om hoće koaliciju, ali je manje izvjesna njihova sklonost koaliciji s SDP-om, tim više to HSU na lokalnim razinama, kakva je Zadar, ima uspostavljene koalicije s HDZ-om?
– Na lokalnim razinama ima najrazličitijih situacija. Istina je da mi razgovaramo s HSU. HSU je stranka koja je vjerojatno izgubila najviše glasova na parlamentarnim izborima. Oni su, s obzirom na raspršenost, s otprilike 100.000 glasova dobili jednog zastupnika. Za usporedbu, IDS je s 38.000 glasova dobio tri. Mi se ne trebamo previše hvaliti, jer smo zbog te raspršenosti izgubili dosta glasova koje smo mogli realizirati. U tom smislu je HSU je samo doprinos projektu. Što se tiče kastavske skupine, složili smo se da idemo zajedno, ali još ništa nismo potpisali. Dva puta sam inzistirala da se predizborno formira koalicija i samo iz razlog što to nismo učinili izgubili smo izbore. Svatko ima pravo jednom napraviti pogrešku, ali dvaput je po mom mišljenju malo sumnjivo, a triput je nedopustivo. Riskirati da se ponovno zemlja ostavi jednom timu koji je pokazao da nema sposobnost osmisliti kako zemlju početi izvlačiti iz krize i to nakon faze koja je bila i gora od nesposobnosti, u kojoj je bila strašno velika razina korupcije i lopovluka, više nije amo pitanje političke taktike nas i SDP-a, nego pitanje političke odgovornosti. Ljudi koji su se odlučili baviti politikom moraju biti u stanju pozicionirati se tako da preuzmu vođenje zemlje od jednog tima koji ju je doveo do 310.000 nezaposlenih.
Je li to argument za kojeg procjenjujete da će presuditi kod HSU-a?
– Što se HSU-a tiče, za sada se oni ne izjašnjavaju o većoj koaliciji, nego dogovaraju to s nama. Ja mislim da je to korisno, da ih treba imati, jer to samo doprinosi, a ništa ne odnosi. Ako uspijemo sve finalizirati, mislim da će se oni i u toj široj koaliciji naći.


Čačić – kandidat “kastavske skupine” za potpredsjednika Vlade?


HNS se nije odrekao Radimira Čačića nakon nesreće u Mađarskoj, no je li HNS zbog toga ostao amputiran za mogućnost predlaganja Čačića kao koalicijskog premijera ili tzv., dvogodišnje premijera o čemu se razgovaralo u pregovorima Čačić-Račan pred parlamentarne izbore 2007.?
– U situaciji u kojoj idemo na izbore u predizbornoj koaliciji pa i tada kad smo predlagali koaliciju SDP- u, mora se poštivati snaga koalicijskih partnera. Ako idemo u predizbornoj koaliciji, a sva je prilika da ćemo ići, poštivat će se snaga koalicijskih partnera.
HNS neće tražiti dvogodišnju izmjenu premijera?
– To HNS nikad nije ni tražio, to su bile nekakve priče, ali to nije bio naš stranački zahtjev. Ali, naravno, da HNS ima kandidata za potpredsjednika Vlade, zamjenika premijera za gospodarstvo. Naš kandidat će u toj situaciji sigurno biti Čačić. Malo je preozbiljna situacija da bismo se mogli odreći ljudi koji u tom pogledu nešto znaju. Malo je ljudi koji bilo što znaju u politici, a u gospodarstvu pogotovo. Hoću, međutim, naglasiti da se, ni jednom riječju, unutar stranaka kastavske nije spominjala nikakva podjela bilo kakvih funkcija, zaduženja, kvota na listama u izbornim jedinicama, a kamoli buduće sastavljanje Vlade. Ovo je moja procjena odnosa unutra koalicije i pozicije HNS-a, ali se ni jednom riječju ništa od toga nije spominjalo, što može biti i kritika jer bi možda bilo i pametnije da smo počeli i malo operativnije razgovarati.




 


Nelikvidnost 30 milijardi


Iz HNS-a se ne prestaje upozoravati na neodrživost proračuna i upućivati kritike Vladi zbog načina upravljanja ekonomijom u krizi, a svakodnevno vijesti pune održani ili najavljeni štrajkovi i prosvjedi. Trebamo li očekivati da nam se dogodi Grčka?
– Grčka je posebna situacija, jer je u eurozoni pa je to dodatni problem. Mi u tom pogledu imamo mogućnost voditi vlastitu monetarnu politiku, ali čeka nas još teža gospodarska situacija od one u kojoj jesmo. Imamo 309.000 ili 310.000 nezaposlenih i u toj situaciji pristup u kojem se štedi, a ne zarađuje, u kojem se porezi povećavaju umjesto da se smanjuju je pogrešan. Država je dužna 10 milijardi, a to se uvijek množi s tri, pa je dakle nelikvidnost 30 milijardi. Svaki poslodavac državi plaća još jednu plaću koju plaća za svakog zaposlenog. Dok je bio direktor Hrvatske udruge poslodavaca, Popijač nije prestajao na to upozoravati, a otkad je ministar nije prstom maknuo da bi to promijenio. Apsurdna je situacija da se osnovao Jamstveni fond, a da nema sankcija za državu. Garanciji fond je bio HNS-ov originalni prijedlog, ali samo u kombinaciji uvođenja sankcija za državu ako ne plaća. I danas je protuzakonito da država ne plaća, država je po zakonu dužna platiti u roku od 60 dana, ali ako ne plati – nikom ništa. HNS je uputio u saborsku proceduru, ali nikako da doše na raspravu Izmjene i dopune Zakona o javnoj nabavi prema kojem bi se zabranila daljnja javna nabava dok se ne plate postojeći dugovi i na taj način počeo razbijati lanac nelikvidnosti.


 


Osmisliti politiku za otoke


Prošle godine je, u trenutku osnivanja, HNS-ov Dalmatinski savez za otoke najavio je kako će preko svojih zastupnika u Saboru tražiti izmjene i dopune Zakona o područjima od posebne državne skrbi kako bi pod ta područja potpali i otoci, no zbog regionalizacije kakvu traži EU, izmjenama tog zakon pristupilo se s restriktivne pozicije. Je li sudbina depopulacije hrvatskih otoka zacementirana ulaskom u EU?
– Naša sadašnja situacija, što se tiče područja od posebne državne skrbi, se dosta dobro, iznad 80 posto, poklapa sa situacijom kakva će biti nakon ulaska u EU. Međutim, otoci jesu u drukčijoj poziciji i to je situacija u kojoj trebamo osmisliti posebnu politiku za otoke. To je tema koju mi moramo posebno otvoriti i pripremiti za ulazak u Uniju i koja se može riješiti i projektima regionalnog razvoja. Otoci ulaze u specifične regije i regionalne projekte koji možda imaju i najveći potencijal što se tiče dobivanja sredstva iz EU. Ruralni razvoj, podizanje kvalitete života na selu, zaštita okoliša, to su projekti u kojima za otoke leži pozitivna perspektiva.


 


“Tako mi Bog pomogao” – nevažno pojačavanje rituala


’97. godine je u Zakon o izboru Predsjednika Republike, u sadržaj prisege ušla rečenica „Tako mi Bog pomogao”, a istodobno većina demokratskih država ima propisani tekst prisege u kojoj je rečenica analogna ovoj opcionalna za osobu koja prisegu polaže. Osjećate li se, s obzirom da često ističete potrebu poštivanja građanskih prava i sloboda, pozvanom da u Saboru predložite izmjenu tog zakona kako bi priziv božanske pomoći postao opcionalan ili to prepuštate Zoranu Milanoviću?
– Rečenica u zakonu definirana naknadno, nakon što ju je Tuđman upotrijebio. Iskreno, meni se to čini kao jedna vrsta osmišljavanja rituala čemu su sklone nove države. Ja ne smislim da je to nekakav atak na sekularnost države. Mislim da je sekularnost vlasti i države važna, Ustavom je garantirana i apsolutno ju treba štiti, ali ovo mi se više čini kao pojačavanje rituala, a ne kao stvarni atak na sekularnost države. Zato nisam ništa oko toga pokrenula.
Ali ostavlja građanina koji postaje Predsjednik Republike bez izbora.
– Kad budemo malo sigurniji u to da imamo državu i da imamo institucije, vjerojatno će nam biti lakše otvoriti izbor da to čovjek kaže ili ne kaže.
Dakle, prerano je za diranje Boga u prisezi?
– Možda i jesmo već dovoljno sigurni, ali nije mi se činilo da je to jedna od stvari visoko na listi prioriteta. Čini mi se nekako nevažnim.