Vrijedilo je živjeti i stvarati!

Na obiteljskoj svečanosti za rođendanskim stolom okupili su se svi Krstini potomci: sinovi Gojko, Ante i Miljenko, kćeri: Kata, Nediljka, Anka i Marija sa svojim obiteljima, zatim 19 unučadi, 21 praunuk te šukununuče, jednoipolgodišnji Lovre Mijolović
U atmosferi punoj ljubavi, veselja i zadovoljstva Krste Jović iz mjesta Jovići u Općini Ražanac proslavio je zaista rijedak jubilej, sto godina života. Na obiteljskoj svečanosti za rođendanskim stolom okupili su se svi njegovi potomci, sinovi Gojko, Ante i Miljenko kćeri Kata, Nediljka, Anka i Marija sa svojim obiteljima, zatim 19 unučadi, 21 praunuk te šukununuče godinu i pol stari Lovre Mijolović. Čestitku barba Anti došli su također iskazati i ražanački župnik don Damir Juričin, predstavnik Općine Ražanac vijećnik Božo Čolak te brojni rođaci, prijatelji i znanci.
Krste je rođen u obitelji oca Ivana i majke Grgice rođ. Čolak kao najstarije dijete od njih sedam 1. ožujka 1910. godine. Sa svojom pokojnom suprugom Marijom rođ. Jović, koja je preminula 2007. godine u 94. godini života, vjenčao se u ražanačkoj župnoj crkvi Gospe od Ružarija. Danas živi sa sinom Antom koji mu je desna ruka. On uglavnom uz povremenu pomoć brata Miljenka i njegove supruge skrbi o svome ocu. Svakodnevno mu za doručak priprema čaj s medom i malo keksa. Za ručak je na meniju obavezno riba lešo i riblja juha i to šest dana u tjednu, dok se samo jedan dan jede meso. Za večeru se pojede samo jogurt.
Barba Krste unatoč dubokoj starosti još je vitalan, dobro pokretljiv i izvrsnog je zdravlja. Nedostaju mu tri zuba. Malo mu je oslabio sluh, ali zato mu je vid kao u mladića tako da čita i to najviše Bibliju, i gleda televiziju bez problema. Svakog jutra sam se brije, a kad treba i sam se ošiša jer je u mladosti ispekao zanat samoukog frizera. Dnevno uzima dvije tablete i to jednu za želudac, a drugu za poboljšanje željeza u krvi.
– Nikad u životu nisam bio nešto teže bolestan. U životu sam se bavio raznim poslovima. U svojim sam mlađim danima 19 godina radio u državnim poduzećima. Ostatak radnog vijeka proveo sam baveći se poljoprivredom, vinogradarstvom, ribolovom i pčelarstvom. Pored ostalog ja i moja pokojna žena i ovdje okupljena naša djeca obrađivali smo 8.000 panja vinove loze. Imali smo u životu mnogo teških dana, poglavito kad su djeca bila malena. Ali više lijepih i nezaboravnih trenutaka, zahvaljujući u prvom redu, skladu, ljubavi, kršćanskom pristupu braku i vjeri u Boga i uz njegov zagovor uspjeli smo u životu. Vrijedilo je živjeti i stvarati kad vidim ovako brojne naše potomke okupljene ovdje u mom i njihovom domu. Sretan sam zbog proslave rođendana, kazao nam je sav veseo, radostan i ozarenog te sretnog lica barba Krste. Upitali smo ga u čemu leži tajna njegove dugovječnosti na što nam je odgovorio.
– Od kada pamtim sebe s nikim se nisam svadio i nekome rekao ružnu riječ. Živjeti se mora skromno, jer u siromaštvu, a ne kako neki misle u izobilju i bogatstvu, je veselje, radost i zadovoljstvo. Treba obavezno paziti na prehranu, živjeti mirno i staloženo i ne se sekirati. Bogu se mora moliti jer bez njegove pomoći nema ništa. Naši su stari govorili da ni list ne pada s grane bez Boga.
Inače, prije blagovanja za rođendanskim stolom upriličena je kratka molitva tijekom koje je župnik don Damir Juričin barba Krstu pričestio i te ga je sa svima okupljenima blagoslovio. Svoga pradjeda dodatno su također razveselili s pripremljenim mu recitacijama i pjesmama njegovi praunuci Niko i Stipe Žagar, Ivan Gruban i Valeri Žagar. Na kraju rastajući se barba Krsti i njegovim najbližima obećali smo ponovni povratak u njihov topli dom istog dana naredne godine, naravno uz uvjet da svi skupa poživimo u zdravlju sreći i veselju.