Uzgoj tuna postao front

Pod okriljem noći otvorena su vrata kaveza na farmi Kali Tune, ali tune nisu pobjegle, jer bi se teško snašle u potrazi za hranom na otvorenom moru. Odgovornost su preuzeli zasad anonimni članovi, grupe Animal Liberation Front, najavljujući novi pokušaj

Među mnoštvom informacija o vremenskim nepogodama što su kontinuirano pristizala iz zemlje i svijeta, na našim stranicama zapažen prostor dali smo jednoj domaćoj temi sasvim drugačije tematike. Ona je zanimljiva, posebno za nas s uzmorskih prostora, za ljude koji poznaju i cijene važnost ribarskog gospodarstva. Na farmi Kali Tune, smještenoj s vanjske strane otoka Ugljana, počinjena je sabotaža. Teško je naći neki drugi izraz kojim bi se okarakterizirao takav čin.
Pod okriljem noći nepoznati je počinitelj otvorio kaveze i na njima prerezao konope. Namjera je bila jasna, otvoriti ribi izlaz u slobodno more. Usprkos otvaranju kaveza tune su ostale u njima, tako da tvrtka nije imala veće štete, osim uništenih konopa. Poznavateljima riba i njihova ponašanja to je razumljivo. Riba u kavezu, ne samo tuna, drugačije se ponaša nego divlja, ona koja se slobodno kreće otvorenim morem. Ta je riba prisiljena tražiti hranu, tune naprosto jure za malom plavom ribom. Minule godine naslušali smo se priča o tunama i njihovu masovnom prisustvu u Jadranskom moru, te štetama što su ih pričinjavale ribarima.
Hrana sama dolazi
Riba iz kaveza teško se snalazi na slobodi, ona ne zna tražiti hranu, jer je navikla na redovne obroke što ih dobiva svakog dana u isto vrijeme. U više navrata slušao sam priče ljudi s ribljih farmi. Događalo se da riba pobjegne iz kaveza, najčešće zbog njegova oštećenja uzrokovanog raznim razlozima. Pobjegla riba, počinjena šteta! Ali, u pravilu ta se riba vraćala, dolazila do kaveza u vrijeme hranjenja. Točni su ti lubeni kao sat, pričao mi je djelatnik s kaveza. Oni ne znaju tražiti hranu, loviti druge ribe, njima hrana dolazi s površine. Dugo im ostaje taj instinkt, za snalaženje u prirodi treba im vremena, orijentirati se znaju i lako se vraćaju do kaveza. I ne samo to.
Čak i divlja riba naučila se na takav način prehrane. U vrijeme hranjenja oko kaveza se skupljaju deseci tuna. Dođu, najedu se i otplivaju, priča mi ronilac koji je godinama radio na farmama tuna, pratio njihovo hranjenje i svakodnevno provjeravao stanje kaveza. Dolaze tune, a dolaze i druge ribe, bugve bezbrižno plivaju u kavezima, njih tuna ne jede. Zna tuna što je dobro, a što nije. Isto se događa i oko kaveza s bijelom ribom, u vrijeme hranjenja dolaze lubeni i ostale vrste. Znaju da će se sigurno najesti. Ponašanje ribe zanemarili su oni koji su otvorili kaveze, očito su mislili – sad će tune jurnuti na slobodu…
Vlasnici Kali Tune prijavili su incident policiji, podnijeli prijavu protiv nepoznatog počinitelja. On se, međutim, ubrzo sam javio. Na internetu se oglasila međunarodna udruga ALF – Animal Liberation Front. Udruga za zaštitu životinja, znalci ističu, izrazito radikalna. Pohvalili su se što su napravili, naveli datum – noću 27. siječnja. Njihov opis događaja podudarao se s onime što je zatečeno na farmi. Još su dodali da su lanjskog ljeta isto napravili na Malti, da su tune pobjegle, te da je uzgajivač imao stotinjak tisuća eura štete.
Sramotna industrija
Poslali su i poruku da će pojačati svoje napore protiv “sramotne i nemilosrdne industrije. Neće stati dok svaki kavez ne bude prazan”. Pohvalili se jesu i – zaprijetili, ali su ostali anonimni. Velika hrabrost. Ni prvi, ni zadnji što su se digli protiv te ribarstvene djelatnosti, nekad izuzetno unosne, a i danas neusporedivo profitabilnije od samog ribolova. Uzgajivači tuna, kojih smo nekad imali sedam, a danas su ostala dva, naslušali su se povika i izražavanja nezadovoljstva i na domaćim prostorima. Bilo je mnogo povika da farme u velikoj mjeri i nepovratno zagađuju morski okoliš. Prije desetak godina čak je u Zadru organizirano savjetovanje s tom temom. U zaključcima je istaknuto da “Hrvatska ima jedinstvene potencijale za snažan razvitak marikulture i bila bi neoprostiva pogreška ne koristiti ih u tom smjeru”. Zaključeno je, također, da je kavezni uzgoj ribe, uključujući i tov tune u Jadranu, pod uvjetom da je stručno planiran i vođen, ekološki prihvatljiv, ekonomski opravdan i društveno poželjan.
Nekome, međutim, smeta. Taj “netko” očito nije došao iz daleka svijeta otvarati kaveze na farmi u Pašmanskom kanalu.
Što manje štete za prirodu
Spomenuta udruga za zaštitu životinja, osim tuna, zacijelo štiti i ostale životinje, morske i kopnene. I podlanica je prelijepa riba, jedna od najljepših u svjetskim morima, luben također, a njih je na našim farmama puno više nego tuna. Što bi to trebalo značiti? Da li očekivati napade i na ostale morske farme, možda sutra i na kopnene. Njih je neusporedivo više i u njima mnoštvo životinja, prvenstveno domaćih, čije meso svakodnevno konzumiramo. Što uopće jesti..? Da li postati vegetarijanac? Štetu prirodi, ako ćemo tako razmišljati, nanosimo i konzumiranjem biljne hrane. I među tim plodovima mnogo je ljepote i plemenitosti. Znači, na isti način i nju bi trebalo zaštititi.
Pamtim davni razgovor s jednim našim istaknutim i međunarodno priznatim znanstvenikom. Profesionalno je usmjeren upravo na zaštitu mora, ali je u razmišljanjima realan, živi u stvarnosti. Prepričati ću što je rekao prije mnogo godina, a što volim često ponavljati.
Svakodnevna čovjekova aktivnost nanosi štetu prirodi, razvoj još veću. To je, međutim, neminovnost, život i razvoj naprosto ne možemo zaustaviti. Pritom treba nastojati da prirodi nanosimo što manju štetu, u tome je ključna uloga nas znanstvenika, govorio je taj cijenjeni znanstvenik. Razumnije razmišljanje nisam čuo ni prije, ni poslije tog razgovora. Spominjem usput, zapaženo izlaganje imao je on i na zadarskom skupu o kaveznom uzgoju ribe i utjecaju na okoliš.

Od 5.000 na 3.600 tona

Uzgoj tuna, zadovoljimo aktiviste iz udruge ALF, posljednjih je godina u silaznoj putanji, u nas i na čitavom Sredozemlju. Svake godine lovi se manje tuna, još manje ulazi ih u kaveze. Razlog tome su velike restrikcije što ih nameće ICCAT – međunarodna organizacija za zaštitu plavoperajne atlantske tune. Adekvatno tome manji je i godišnji izlov iz kaveza. Dobro, taj dio poslovanja s tunama nije lijep, ali to je život, gospodarsko poslovanje i proizvodnja hrane. Brojke o ovosezonskom izlovu još nisu objavljene. Kali Tuna, kako saznajemo, isporučio je u Japan 1.680 tona. Značajno manje nego prijašnjih godina kad se ukupan hrvatski izvoz približavao brojki od 5.000 tona. U 2010. godini hrvatski ulov tuna iznosio je 388, a tov u kavezima oko 3.600 tona. Svake sljedeće godine brojke će biti manje.