Lijek u noći punog mjeseca

Slika korisnika valentinam
TV SVEKRVA

DIVNE PUTOPISNE SPOZNAJE

Na HRT-u uistinu čovjek može pogledati dobre dokumentarce, zabaviti se i naučiti nešto. Ovaj put je na programu bio Surinam, najmanja nezavisna država u Južnoj Americi. Tu je kao neki tip, rastafarijanac, koji se bavi liječenjem biljem, a u isto vrijeme je aktivist za očuvanje prirode, domoljub, humanist i da sada ne nabrajam dalje što sve ne. Ide on tako po toj zemlji koja ima samo jednu normalnu cestu, a koja ide paralelno s morskom obalom, tako da se slobodno može putovati i brodom, a onda mu nešto padne na pamet pa sjedne u avion i zaleti se na krajnji jug gdje je već granični rub Amazonske džungle. On ide razgovarati s tamošnjim šamanima, narodnim liječnicima i tako kao bolje upoznaje svoju zemlju i običaje.

A u stvari su sve to neviđena prenemaganja. Cijelo vrijeme, od svih aktera ovoga filma, slušamo priče o tome kako je jako važno sačuvati tradicionalni način života, othrvati se /hm. Kako lijep izraz „othrvati se“. Bolje zvuči nego „otsrbati se“. He, he.../ modernizaciji, o tome kako su moderne novotarije štetne za narod i zemlju... U isto vrijeme, od prve do zadnje minute, od stanovnika glavnog grada pa sve do pripadnika najzabitijih plemena, svi nose na ruci digitalne satove. Isključivo samo digitalne. U selima s divljim plemenima, pola urođenika hoda s nekom krpicom oko pojasa, dok druga polovina nosi traperice i majice dugih rukava na kojima piše „North Carolina“, „Brooklin“ i da ne nabrajam dalje. A najbolja je ta priča s liječenjem. Otiđu deset kilometara u džunglu, naberu nekih travuljina i potope u hladnu /hladnu !?/ vodu i onda se poljevaju po glavinama. I taman pomisliš da nešto znaju o prirodnom liječenju, a vrač kaže sljedeće: -„ovaj lijek treba uzimati u noći punog mjeseca, ali isključivo ako u blizini nema žena koje imaju menstruaciju“. –„E, ovakva mi je medicina neophodna u životu“ – rekoh sam sebi, ugasih ovaj loš dokumentarac, i odoh u kuhinju progutati šaku tableta za tlak i kolesterol.

FILMSKA UMJETNOST ZA KRAJNJE „STRUČNJAKE“

Poznato je da na našim televizijama, osim nešto na HRT-u, i nema nekih umjetnički vrjednijih filmova. Godinama me to nervira, ali to je tako, narod nazadan više voli američke akcijske budaleštine i nesmješne komedije i što ja tu sada mogu. Ipak, ovo što sam doživio ovih dana, uvjerilo me da je ponekad za mozak ugodnije pogledati „Sam u kući“ nego artističke filmove koji graniče sa zdravim razumom, a jedan takav nam je prikazan prije dva tjedna, da bi ga sada dva puta reprizirali. Radi se o meksičkom filmu /u kooperaciji s još deset zemalja/ u kojem pratimo nekog Meksikanca koji radi za nekog mafijaša i ima grižnju savjesti. On ima onako tipično latinoamerički profil koji malo baca na Indijance i iznimno je ružan i grozno građen.

Umjetnost ovoga filma se sastoji valjda u tome da nam svako malo prikažu njegovo odvratno potpuno golo debelo tijelo, s eksplicitno snimljenim spolnim organom, što je prizor koji jamačno tjera na povraćanje. Sam film počinje tako da gledamo kako ga oralno zadovoljava neka žena, a takve se scene pojavljuju sve do kraja filma. Dijaloga skoro da i nema, a ako ih i ima, jako je teško shvatiti što je umjetnik htio reći. Upravo je nevjerojatno da uz toliko dobrih filmova kakvima obiluje latinoamerička kinematografija, moramo gledati ovo degutantno prenemaganje, moralni i estetski promašaj, zbog kojega bi se Hrvatska televizija ipak trebala ispričati svojim gledateljima.

BETTY I NJEZINE DIJAGNOZE

Mrzim serije u kojima se radnja odvija u bolničkom okruženju, a te traume su počele još davno s „Bolnicom na kraju grada“, nastavile se s „Klinikom Švarcvald“, a završile s gomilom američkih serija u kojima mladi i ljubazni doktori trče po hitnim prijemima i nesebično pomažu bolesnim ljudima ne pitajući ni za dopunsko osiguranje ni za pršutić i bocu viskija /moš' mislit/. Nova serija je njemačka, a zove se „Betty i njezine dijagnoze“, a radi se o bolničarki Betty koja je divna dobra, a ne namješta samo krevete, vadi krv, radi klistire i pere nepokretne pacijente, već stigne i u rasprave s doktorima oko dijagnoza i načina liječenja. Sve to zvuči toliko zabavno i nestvarno, da moram pogledati bar jednu epizodu. Komedije nikada dosta.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.8 (4 glasova)