Još nisam postigla sve što sam htjela

Susret je završen kratkim osvrtima Helene Peričić na današnje vrijeme u kojem živimo i mjesto književnosti u tom vremenu. A za kraj je zaključila kako ipak nije postigla sve ono što je htjela, kako još uvijek želi mnogo toga napisati i učiniti
Nakon nedavnog gostovanja u Gradskoj kjižnici Zadar prof. dr. sc. Helena Peričić, u srijedu navečer, pojavila se na književnom susretu „Večer u knjižari” knjižare Verbum. Za gostovanje ove književnice, teatrologinje i sveučilišne profesorice tražila se stolica viška, a kako je istaknula moderatorica večeri Ines Grbić na ovom susretu okupio se i velik broj mladih studenata profesorice Peričić. Kako je u zadnje vrijeme ova svestrana Zadranka u medijima dosta eksponirana zbog svoje kandidature za intendanticu splitskog HNK, na književnoj večeri u Verbumu naglasak je bio na njezinom cjelokupnom, znanstvenom i književnom stvaralaštvu. Prvi dio susreta zaista se odnosio na stvaralaštvo profesorice Peričić te osobitosti njezinoga stila u znanstvenom i književnom diskursu. Profesorica Peričić otkrila je i koja književnost joj je najdraža iako je odmah na početku istaknula kako je jako teško izabrati između tolikog bogatstva pisane riječi.
– Ono što nudi talijanska književnost u jednom razdoblju kasnoga srednjega vijeka s Danteom Alighierijem, pa s Boccacciom u humanizmu i slično jesu autori koji nisu važni samo kao predstavnici svoga vremena, kao nevjerojatno utjecajni majstori riječi koji su zapravo važni i danas, ne samo po formalnim odlikama vlastitih književnih tekstova nego po čitavom jednom svjetonazoru, po slobodi, kreativnoj, ali i slobodi pogleda na stvari i svijet, koji su u tom smislu i na toj razini utoliko moderni da to što su živjeli stotinama godina prije nas upravo u smislu modernosti ne znači ništa, istaknula je Peričić navodeći i ostale velike svjetske književnosti čija reprezentativna djela i autore predstavlja i svojim studentima u okviru kolegija koji predaje.
Drugi dio susreta bio je ponešto neobičan te je osim publike iznenadio i samu gošću. Naime moderatorica Ines Grbić okupila je neke stare suradnike Helene Peričić s radija kada je za vrijeme rata uređivala emisiju „Usprkos”. U publici su se tako našle stare Helenine suradnice s radija Sandra Babac i Gordana Baljak, a Ines je pročitala i poruku njihova suradnika Borisa Gnjidića koji nije mogao nazočiti susretu. Također ju je na susretu pozdravila i glumica zadarskog Kazališta lutaka Anđela Ćurković Perković koja je u to vrijeme igrala u predstavi nastaloj po dramatizaciji Heleninih tekstova naziva „Kolega, rat predugo traje”. Peričić se prisjetila i tog vremena.
– U okolnostima kad smo svi hodali po žici ne znajući hoće li se sve to iznad i ispod nas srušiti tad valjda čovjek iz sebe izvuče nekakav inat i misli da to sve ima smisla. Svi mi koji smo u to vrijeme sudjelovali na radiju, pa i u kazalištu, jer predstave u to vrijeme bile su zaista spektakularne, imali smo valjda taj dalmatinski dišpet, mislili smo da nas to čini važnima i da dajemo smisla svemu oko nas i našim životima, kazala je Peričić.
Susret je završen kratkim osvrtima Helene Peričić na današnje vrijeme u kojem živimo i mjesto književnosti u tom vremenu. A za kraj je zaključila kako ipak nije postigla sve ono što je htjela, kako još uvijek želi mnogo toga napisati i učiniti, što će, ne sumnjamo, i postići te će našu književnost i teoriju književnosti obogatiti još brojnim radovima.

 ISPRAVAK

U prvoj verziji članka na portalu autorica je krivo prenijela izjavu gošće tribine prof. dr. sc. Helene Peričić, navodeći da su Dante i Boccaccio “pisci latinskih književnih djela”, što ne odgovara izrečenom na tribini. Istpičavamo se čitateljima i prof. dr. Peričić.