Preslica kao radost i terapija

Slika korisnika admin
Velimir BRKIĆ

Nije tako davno da se kilogram vune po našim selima plaćao kao suho zlato. Puno odjevnih predmeta iz vune se proizvodilo, međutim, pred najezdom jeftinije industrijske konfekcije, došlo je gotovo sasvim do odbacivanja ove korisne prirodne sirovine. Ipak uvijek postoje svijetli primjeri.

- U sklopu organiziranih oblika radne terapije i organiziranog provođenja slobodnog vremena u Domu za odrasle Zemunik vrlo je aktivna radionica za obradu vune, rekla je ravnateljica Nataša Petrušić.

Radionica se provodi na način da uzgajivači ovaca u ljetnim mjesecima kada ošišaju ovce ustanovi doniraju nekoliko desetina kilograma vune.

- Štićenici ustanove, koji imaju ranije stečena znanja o obradi vune, vunu operu, osuše, očiste, razvuku, 'gargašaju' opredu, te pletu 'nazupke i bičve' s tradicionalnim uzorkom Ravnih kotara 'četverokukom', naglasila je ravnateljica.

Stočarstvom se ne tako davno seljak hranio, oblačio, pokrivao i zarađivao novac. Meso je služilo za prehranu, vuna za odjeću, a koža za obuću.

- Predenje i pletenje je moj život. Puno hvala svima koji u Dom donesu vunu, da se imamo čime zabaviti. Ovo mi je zadovoljstvo i ispunjenje života u Domu, a i zaradi se nešto, govori 83-godišnja Eva Šuša, kaže, rodom iz Gorice udana u Vranu i 11 godina u zemuničkom Domu. 

Danas su ovi zanati gotovo iščezli. Tek žene u radionici Doma za odrasle u Zemuniku i radionice za filcanje vune u Benkovcu u okviru KUD-a Branimir ili ponekih vjernih čuvarica narodnih običaja poput Peke Zekić iz Popovića, ikone Benkovačkog sajma i drugih društvenih događaja u Ravnim kotarima i Bukovici, čuvaju ovaj stari zanat od zaborava.

- Ima ona narodna 'veselo srce kudilju prede', veselo će Eva Šuša te povede pjesmu "Pošla cura na prelo, izgubila vreteno..."

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno