Četvrt je stoljeća od akcije Bljesak u zapadnoj Slavoniji: ‘Rečeno nam je da imamo samo 48 sati da sve završimo’

Četvrt stoljeća već je proteklo od Bljeska, danas će se u Okučanima, koliko to dopuštaju okolnosti epidemije koronavirusa, obilježiti 25. obljetnica ove važne oslobodilačke akcije. Hrvatska vojska je početkom svibnja 1995. pokazala da je spremna silom slomiti separatističku tvorevinu Republiku Srpsku Krajinu i vratiti pod državni suverenitet i preostali teritorij.
Razgovarali smo ovim povodom s dva sudionika Bljeska, predsjednikom Udruge specijalne policije Zoranom Marasom i predsjednikom HVIDRA-e Josipom Đakićem.
Maras je tada bio na mjestu pomoćnika zapovjednika specijalne policije Policijske uprave bjelovarske.
– Mislim da je među našim snagama bilo 80 posto pripadnika policije. Zato nam je bitno da se uvijek naglasi da je Bljesak bio vojno-policijska akcija. Pratili smo razvoj situacije, srpske paravojne formacije neprestano su napadale automobile koji su prolazili autocestom, promet je zbog toga nerijetko bio zaustavljen i znali smo da ćemo morati krenuti u oslobađanje tog dijela zapadne Slavonije.
Mirovne snage UN-a nisu mogle osigurati nesmetan promet. Značajno je da smo mi još krajem 1991., akcijama Otkos 10, Orkan i Orada, u kojima smo oslobodili Lipik, brojna sela i komunikaciju Pakrac – Požega, stvorili vojne pretpostavke za Bljesak, rekao nam je Maras.
Njega je 1. svibnja 1995. zapala dužnost da zapovijeda hrvatskim postrojbama na pravcu Gornje Kričke – Trnakovac.
 
Čisto kao suza
– Sjećam se da nam je rečeno da sve moramo završiti u roku od samo 48 sati, jer da su nam UN i međunarodna zajednica toliko dali. Vjerujem da smo imali njihovo odobrenje za Bljesak. I uspjeli smo. Neću reći da nam je to, u odnosu na 1991., bio izlet, bilo bi to neprimjereno, ali sasvim je to za nas bila drukčija situacija nego četiri godine ranije.
U međuvremenu smo jako napredovali i organizacijski i u ratnoj tehnici. U prva 24 sata je zapravo bilo sve odlučeno. Nakon što smo zauzeli sve strateške točke, potom smo njihovim snagama dopustili da krenu prema Okučanima i zatim za BiH, mostom preko Save.
Oni su bili svjesni da bi bili izgubljeni da smo im presjekli komunikaciju za Bosnu. Pomoći Banjolučkog korpusa, koncentriranog na druga bojišta, nisu se mogli nadati i nisu imali izbora osim predaje ili povlačenja. Našli su se u za njih izrazito nepovoljnom položaju, a mi smo bili visoko motivirani, ukratko nam je Maras opisao svoje sudjelovanje u Bljesku.
Bila je to, kaže, akcija čista kao suza.
– Nikakvi se repovi ne vuku za Bljeskom. Možda je bilo nekih pojedinačnih slučajeva, jer naši su ljudi bili jako emotivni, ali nikakvog sustavnog kršenja ratnih konvencija nije bilo. Znam da Srbi tvrde da su naši zrakoplovi granatirali kolonu vojske i civila koja se kretala prema BiH, ali činjenica je da Haag nije nikoga optužio za Bljesak, zaključuje Maras.
No, sa srpske strane je bilo optuženih. Nekadašnji predsjednik Republike Srpske Krajine Mile Martić još služi zatvorsku kaznu od 35 godina, jer ga je Haški sud osudio, između ostalog, i zbog naredbe da se u znak odmazde za Bljesak raketira Zagreb, prilikom čega je poginulo sedam civila.
Velike žrtve
Đakić je u Bljesku bio zapovjednik Prve satnije 81. samostalne gardijske bojne iz Virovitice.
– Nastupali smo na pravcu Cernička Šagovina – Smrtić – Ratkovci – Okučani. Bila je to zaista briljantna akcija, za koju smo se spremali mjesec, dva dana. Nakon topničke pripreme, koja je trajala možda sat vremena, moja je bojna 1. svibnja prošla kroz prvu neprijateljsku liniju, razbili smo ih na bunkerima i rovovima koje su izgradili i nastala je bježanija.
Prekinute su im bile veze, pomoć nisu mogli očekivati i već do kraja dana stigli do Ratkovaca. Sutradan smo ušli u Okučane. Ukupno smo u bojni imali pet mrtvih i četrdesetak ranjenih branitelja.
Kasnije mi je general Mladen Kruljac, čija je Treća gardijska brigada s druge strane išla prema Okučanima, pričao kako su se, zahvaljujući nama, oni bez ranjenih naprosto na tenkovima dovezli u centar Okučana, prisjeća se Đakić.
Njega je 3. svibnja čekala još jedna zadaća.
– Približno pet tisuća srpskih vojnika i civila ostalo je na Omanovcu i mi smo treći dan Bljeska na njih napravili helikopterski desant. Okružili smo ih i ubrzo su se predali, nisu imali kuda, ističe saborski zastupnik HDZ-a.
Tijekom Bljeska je, nažalost, život izgubio pilot Rudolf Perešin, koji je u listopadu 1991. sa svojim MIG-om pobjegao iz JNA. Oborila ga je protuzračna obrana bosanskih Srba.
Ne ustašizaciji Domovinskog rata
Ovih se dana, unatoč fokusiranosti društva na epidemiju koronavirusa, obnavlja rasprava o karakteru Domovinskog rata, odnosno postrojbe HOS-a koja je aktivno u njemu sudjelovala.
Započelo je to izjavom predsjednika Zorana Milanovića da bi spomen-ploču pripadnicima HOS-a poginulim na području zapadne Slavonije, s natpisom »Za dom spremni«, trebalo baciti. Zoran Maras je u kontekstu toga osjetio potrebu nešto reći.
– Kao predsjednik Udruge specijalne policije poručujem da nećemo dopustiti ni ustašizaciju Domovinskog rata, kao ni rehabilitaciju komunističkog antifašizma, naglašava Maras.