Davor Lončar, tvorac poličničkog čuda

Od gotovo neugledne sredine bez izlaza na more stvorio je jednu od najperspektivnijih općina u Hrvatskoj. Za njega jednostavno kažu “naš načelnik” ili “naš Davor”, a to je najbolje priznanje koje može dobiti jedan čelnik male sredine gdje “svi sve znaju” i gdje se svaki potez gleda kroz posebno povećalo

Davor Lončar, kandidat HDZ-a za načelnika Općine Poličnik, dobio je u prvom krugu lokalnih, prvih neposrednih izbora potporu od nevjerojatnih 95,2 posto birača. Glasački listić s njegovim imenom zaokružili su hadezeovci, haespeovci, haeselesovci, haesesovci, esdepeovci, žene i muškarci, mladi i stari, vjernici i oni koji rijetko ili nikako ne zalaze, ne u crkvu već u crkveni dvor. Gotovo plebiscitarnu podršku zaslužio je samozatajnim, samoprijekornim radom te rezultatima koji su itekako vidljivi na svakom koraku. Štoviše, općinski žitelji visoko cijene i korektan i ljudski odnos pravog “domaćeg čovika” prema svima koji od njega zatraže pomoć ili savjet.
Četvrti mandat
Davoru je to već četvrti mandat. Načelnikom je postao 1995. godine i to s mjesta prvog predsjednika Općinskog vijeća, časne dužnosti koju je započeo obnašati 13. travnja 1993. godine i uspostave Općine Poličnik. Članom HDZ-a postao je među prvim u sadašnjoj Zadarskoj županiji, još u mjesecu rujnu daleke 1989. godine, stranke koja je prije dva tjedna s njim na čelu osvojila gotovo nevjerojatnih 87,1 posto glasova te u izbornoj konkurenciji s HSP-om i HSLS-om osvojila čak 12 od 13 vijećničkih mandata u Općinskom vijeću.
Nakon što je preuzeo “kormilo” općine prije punih 14 godina preporodio je svih 10 općinskih naselja (Lovinac, Rupalj, Suhovare, Visočane, Ninski Dračevac, Briševo, Murvica, Murvica Gornja, Poličnik Gornji, Poličnik).
Od gotovo neugledne sredine bez izlaza na more stvorio je jednu od najperspektivnijih općina u Hrvatskoj. Za njega jednostavno kažu “naš načelnik” ili “naš Davor”, a to je najbolje priznanje koje može dobiti jedan čelnik male sredine gdje “svi sve znaju” i gdje se svaki potez gleda kroz posebno povećalo.
– Dobio sam golemu podršku na izborima i to povjerenje svojim radom moji suradnici i ja moramo opravdati. Trebat će još jednom dobro zasukati rukave, govori Davor kojeg je 1995. godine dolaskom u načelničku fotelju dočekao proračun od 980.000 kuna. Danas je općinski proračun nevjerojatnih 35 milijuna kuna, i ne samo to. Dok većini gradova i općina, kao i onom državnom prijete strmoglavi padovi i negativni rebalansi proračuna, općina na čelu s Davorom osebujnim “dalmatinskim dišpetom” prkosi recesijskom vremenu i globalnoj krizi.
Ulagač godine
Među prvim točkama dnevnog reda novog saziva Općinskog vijeća bit će rebalans proračuna. Sa 35 proračun ćemo povećati na 40 milijuna kuna, kaže Davor dok se zahvaljuje članovima Općinskog poglavarstva, Općinskog vijeća, suradnicima i svekolikom općinskom biračkom tijelu na izuzetnoj potpori, podršci i povjerenju.
No, Davor Lončar nije samo načelnik, vjernik, kršćanin i katolik, dragovoljac Domovinskog rata, sportaš od glave do pete ili dobitnik prestižnog priznanja “Ulagača godine 2008.” u Hrvatskoj; njegovo ime simbol je i za otvaranje novih radnih mjesta, gospodarske, poduzetničke i stambene zone, vodovodizaciju, sportsku dvoranu, dječje vrtiće, društvene domove, spomen-obilježja, mrtvačnice, sportska i dječja igrališta, nadvožnjake, asfaltiranje, nogostupe, vanjsku rasvjetu, poljoprivredne poticaje, učeničke potpore, studentske stipendije i božićnice, božićne i uskrsne košarice za sve potrebite, društvenu, socijalnu, sakralnu, kulturno-sportsku i svekoliku skrb.
Uzorni obiteljski čovjek Davor Lončar, inženjer prometa, čovjek je iz naroda koji pritom s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu posjeduje i dva važna certifikata iz programa usavršavanja: diplomu za “Korporativno upravljanje za članove nadzornih odbora i upravnih vijeća” i diplomu za “Cjeloživotno obrazovanje, lokalno i regionalno upravljanje”.
– Izuzetno sam zahvalan na potpori svojoj obitelji, supruzi i troje djece. Potpori i razumijevanju bez kojih jednostavno ne bih mogao. Hvala im što me trpe ovakvog. Velika hvala i mojim rano preminulim roditeljima, ali i mojoj rodbini i prijateljima, u jednom će dahu Davor.
 I bazen, i bazen
Koliko je zapravo velik čovjek, dobričina i poštenjačina, svi to znaju, mogli smo se još jednom uvjeriti ove subote od 7.30 sati, preko marende pa sve do ručka iz “kužine” Davorove supruge Rade koja je uz žuticu “ka grom” posluživala domaće delicije, za prste polizati. Prvo smo se zajedno s njim i njegovim sinom Lovrom rano ujutro vozili na traktoru, u vinograd sa oko 600 čokota vinove loze na “škropljenje” u tzv. Lončarevo polje između Poličnika Gornjeg i Lovinca. Kao pravi Poličanac ima crne i bijele sorte grožđa, jer znaju se običaji: zimi se pije crno vino, a ljeti za vrijeme žega bijelo vino.
– Zbog lakšeg rada i obrađivanja vinograda izvadio sam svaki drugi red loze stare gotovo 40 godina. Za dobro domaće vino tajne nema, dobivamo odgovor sa smiješkom. Sve je vrlo jednostavno, kaže načelnik. Od dobre sirovine lako je proizvesti i dobro vino pridržavajući se vinarske i podrumarske struke, ali i stoljetne obiteljske tradicije. Gotovo sve poslove u vinogradarstvu obavljam sam ili mi pomaže moja obitelj.
Obišli smo i obližnji maslinik sa oko 170 stabala, starih i novih maslina, a potom i njivu površine oko 4.000 metara četvornih uz Jadransku magistralu, na pola puta između Poličnika Gornjeg i Poličnika, na kojoj je pored bazena sa oko 1.500 metara kubičnih vode posađeno 2.500 sadnica “čatruna, cata i pamidora” (lubenica, dinja i rajčica) te krumpira.
Poslova u poljodjelstvu je preko glave bez obzira na vrućinu i žegu. Davor subotom ustaje prije svitanja i radi do žege, zatim odmor pa ponovno u polje do mraka. Radnim danom, kad uhvati malo predaha od načelničkog posla, Davor je svako kasno poslijepodne u svom vinogradu, masliniku ili u polju.
– Životni san mi je u ovom novom mandatu zajedno sa suradnicima izgraditi općinski dom i dom za stare i nemoćne te uspostaviti stambene zone za mlade obitelji, zaključuje Davor dok njegova djeca dovikuju: “i bazen, i bazen”.
Štoviše, ni bazen nije nemoguća misija kad se zna da bi za nekoliko godina s potpunom uspostavom gospodarskih i poduzetničkih zona općinski proračun mogao i probiti magični “plafon” od 100 milijuna kuna.