Bez euforije

Mogu reći da sada igračima sigurno nije lako. Čak i ova, po meni, prenapuhana atmosfera i svi ti bombastični novinski natpisi nisu dobri. Poveznica između tih i ovog finala je činjenica da smo mi tada, a i ova momčad sada, poprilično limitirani u odnosu na Cibonu
Emilio Kovačić bio je član Zadra kada se pisala povijest ovog kluba. U vremenu kada je košarka bila poprilično nisko, baš je sezona 1997./98. bila ona koja je vratila košarku na velika vrata u “Grad košarke” i nakon toga je su ponovo Zadrani počeli živiti s košarkom. Kovačić je bio član te generacije. Zajedno s Geraldom Lewisom, Jurom Ružićem, Josipom Vrankovićem… Trener je isto kao i sada bio Danijel Jusup. Iako u legendarnom finalu koje se odigralo te sezone Zadar nije uzeo titulu, Kovačić zna kako je igrati finale s Cibonom.
– Mogu reći da sada igračima sigurno nije lako. Čak i ova, po meni, prenapuhana atmosfera i svi ti bombastični novinski natpisi nisu dobri. Ipak je ova momčad, na žalost, u većem dijelu sezone igrala pred jako malo gledatelja – objasnio je Kovačić, koji vjeruje da je Cibona i dalje favorit.
– Ne smijemo zaboraviti da je Cibona jača momčad od Zadra. I dalje je jača, unatoč porazu i ukoliko misli doći do pobjede Zadar mora igrati na granici svojih mogućnosti.
Prva utakmica je pokazala da je Cibona ranjiva?
– Sigurno. Ta prva utakmica je bila čudno, djelomično netipična. Bilo je puno grešaka, promašenih otvorenih šuteva i sigurno je oba dvije momčadi mogu odigrati bolje. U svakom slučaju pobjeda Zadra bila je apsolutno zaslužena.
Kako se igrači Zadra moraju ponašati u današnjem dvoboju?
– U svakom slučaju ne smiju dopustiti da ih euforija ponese. Moraju ostati čvrsto na zemlji. Jer u ovom gradu raspoloženje ljudi se mijenja s jednim porazom i svi ovi ljudi koji će danas doći na utakmicu, ukoliko Zadar izgubi, neće više dolaziti. Ova utakmica se može usporediti s domaćom utakmicom protiv Hemofarma, kada je to Zadranima bili biti ili ne biti što se tiče Final foura NLB lige. I baš tu su Zadrani pali na psihološkom planu. Danas svaki igrač mora ostati hladan, ne misliti na prvu pobjedu, već samo na zadatke koje mora odraditi u ovoj utakmici. I nama tada se znalo događati da se izgubimo. Tako smo u četvrtoj utakmici finala 1998./99. godine trice gađali 23:0. Baš zato svi igrači danas moraju biti potpuno koncentrirani. Poveznica između tih i ovog finala je činjenica da smo mi tada, a i ova momčad sada poprilično limitirani u odnosu na Cibonu.