Hrvatska neodlučna, nuklearka – da ili ne

Idući tjedan Zadar će, u organizaciji Hrvatskog nuklearnog društva i Međunarodne agencije za atomsku energiju, ugostiti deveti po redu međunarodni skup na temu nuklearnih opcija u malim i srednjim državama, na kojem će se okupljenima u uvodnoj riječi obratiti i netko od nadležnih iz Ministarstva gospodarstva. Bit će to prilika da hrvatska javnost izravno čuje kakvi su planovi države kad je eventualna gradnja nuklearke u pitanju.
Kako je 2009. godine određeno Energetskom strategijom Hrvatske, ove godine Hrvatski sabor treba donijeti konačnu odluku o tome hoće li se, ili neće, nuklearka u Hrvatskoj graditi. Iako vremena za odugovlačenje više nema, takva se odluka, sudeći po odgovoru Ministarstva gospodarstva našem listu, još neće donositi, niti je pripremljena. Država je svjesna činjenice da bez gradnje nuklearke neće moći zadovoljiti zadane ciljeve smanjenja emisija CO2, Kukuriku koalicija se još prije izbora izjasnila protiv gradnje, no konačna će se odluka o tome ipak i dalje, u rukavicama, odgađati.
Kako stoji u Energetskoj strategiji, do sada je odluka o nuklearki već trebala biti pripremljena za odlučivanje u Saboru. Nuklearna se opcija, stoji u tom dokumentu, ne može isključiti, to bi bilo rizično, s obzirom na ovisnost Hrvatske o uvozu energije (50 posto), sve veću potrošnju, i zadane ciljeve udjela obnovljivih izvora u potrošnji. “Niža proizvodna cijena iz nuklearke će omogućiti izgradnju elektrana na obnovljive izvore. Ako izostane izgradnja nuklearke, prodajna cijena za krajnje kupce bit će visoka”, stoji u Stategiji koja je, međutim, pisana prije događanja u Japanu, i prije negoli je Europa počela razmišljati o zatvaranju postojećih nuklearki.
Na pitanje pripremaju li dokument na temelju kojeg će Sabor ove godine donositi konačnu odluku o gradnji, iz Ministarstva gospodarstva, međutim, izravno ne odgovaraju. Makar Energetska strategija izravno kaže kako odluka ove godine mora biti donesena, poručuju da nuklearni energetski program, kojeg strategija spominje, ne znači apriori izgradnju elektrane, već “nužne aktivnosti koje se tiču života Hrvatske u blizini NE Krško u Sloveniji i NE Paks u Mađarskoj”.
Hrvatska možda nije dovoljno bogata za gradnju nuklearke, kažu stručnjaci, ali nije dovoljno bogata ni za, još skuplje, obnovljive izvore.