U Miljenka Jergovića prazno nebo

Slika korisnika asaric
MOŽDANI UDAR
Autor: 
Mi smo gosti na gozbi koju priređuje smrt
Pixabay
Ilustracija

Umro je glumac kojega je volio Martin Scorsese, Ray Liotta«, kaže mi jutros u knjižnici, provirivši na vrata, Antonija iz knjižnice u školi. »Bijaše mlad«, doda Antonija. Mlad? Kada te smrt uzme, više nisi ni mlad, ni star, jednostavno jesi. Kada netko umre, onda se smrt promatra iz pozicije te osobe.

Mi smo gosti na gozbi koju priređuje smrt.

Dakle Ray Liotta: kod velikih filmskih redatelja, a Martin je taj, veliki su i glumice i glumci. Silno inteligentna Sharon Stone, predivne je uloge ostvarila kod Scorsesea (Casino), i Paula Verhovena (Basic instinct). Kod velikih, umjetnici su veliki, kod malih, umjetnici su malecki. Uz velike ljude i ti si velika, veliki, kod malih ljudi kao da ne postojiš.

Veliki ljudi uključuju različitosti, mali ljudi isključuju drugačije i različito. Velike se ljude prepoznaje po otvorenom licu, po gledanju u oči, po ugodnom tonu kada te sretnu, po čudesnom osmijehu u prvom pogledu. Kod velikih ljudi, velika je duša, inteligentni su, jer se i onda kada ne shvaćaju, ne odbacuju, nego pitaju. Veliki su ljudi dobri i plemeniti. Po njima zemlja protočnije diše, životinje ih se ne boje, ptičice ne prestaju ćurlikati. Kada oni hitaju prirodom.

Oni u ljudima oživljuju dobrotu, plemenitost i otvorenost novomu i drugačijemu.

U divnoj priči učiteljica iz zbirke priča i novela Trojica za Kartal u izdanju Bodonija, Miljenko Jergović kaže o učiteljici: »Njezina su nebesa bila pusta…«

Pusta nebesa su pobjeda smrti, smrt je kraj. »Nebo: od toga treba početi«, kaže Wislawa Szymborska. Nebo se iz neba prelijeva u nebo. Gdje god da jesi, u nebu si!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)