Vanda Babić: Zoranić mora postati zadarski brand

Slika korisnika admin
vanda_babic
Sebastian GOVORČIN
Dr. sc. Vanda Babić dobitnica Srebrne povelje Matice hrvatske za priređivanje poeme i knjige Berta Krešimira Balabanića «Radovan i Ljudmila»

Dr. sc. Vanda Babić, sveučilišna profesorica, predsjednica Vijeća za kulturu Zadarske županije i dopredsjednica Proslave 500. obljetnice  rođenja Petra Zoranića, dobitnica je Srebrne povelje Matice hrvatske za priređivanje  poeme i knjige Berta Krešimira Balabanića «Radovan i  Ljudmila.»

Ovim povodom razgovarali  smo s dr. Babić o tomu, ali i o  godini Petra Zoranića te događajima koji su prethodili i  koji će se tek odigrati na zadarskom prostoru.

* Dobili ste vrlo vrijednu  nagradu, je li Vas iznenadila?

- Središnjica Matice hrvatske svake godine nagrađuje  najbolje knjige i autore njezinih ogranaka. Tako je Ogranak Matice hrvatske Zadar   dobio dvije zlatne povelje,  dok je Srebrnu povelju dobila  Matica hrvatska Novalja. Ujedno povelje dobiju i autori  knjiga. Zlatnu povelju je dobio naš uvaženi povjesničar  prof. dr. Šime Peričić.

Mene je nagrada ugodno  iznenadila, ne zbog značenja  same nagrade već zbog vrijednosti i značenja Balabanićeva djela i njegove poeme.  To znači da je njegovo djelo  prepoznato kao nova vrijednost u usmeno književnom  stvaralaštvu. Njegova poema  «Radovan i Ljudmila» po  mnogim ocjenama spada u  red najljepših poema hrvatske  književnosti.

Osim Matice hrvatske Novalja koja je nakladnik i mene  koja sam priredila knjigu, Povelju je dobila i obitelj Balabanić koja u njegovoj rodnoj  kući čuva još nekoliko autorovih vrijednih djela za hrvatsku tradicijsku baštinu.

Osim toga na samoj knjizi  radio je cijeli tim stručnjaka  koji su zaslužni za njezin ovako visok plasman u ocjenjivanju. Rekla bih da nagrade  ne bi bilo da nije bilo mudrog  urednika Nikole Crnkovića,  zlatne ruke ak. slikarice Branke Šćetković, vrijednog Ivana  Galića koji je temeljito i stručno izradio rječnik i kazala, te  na kraju i same obitelji Balabanić, koja je čuvajući očevu  pisanu ostavštinu zaslužna što  je mi danas baštinimo. I kad  tomu pridodamo nakladnika i  pomoć grada Novalje mislim  da nagrada pripada svima nama.

Zoranić treba biti  brend

* Predajete hrvatsku usmenu baštinu i teoriju usmeno književnih oblika. Kakvo je stanje očuvanjem hrvatske tradicijske baštine?

- Započela sam s hrvatskom  književnošću Boke kotorske  te s hrvatskom baštinom koja  se tamo nalazi. Kao Bokeljka  posebno sam se zauzela da  upravo ta velika pokretna i  nepokretna hrvatska baština  na čelu s čovjekom, Bokeljom,  Hrvatom bude zaštićena, sačuvana i njegovana. Tužno je  gledati svoju povijest i svoje  ljude kako nestaju samo zato  jer je trenutak odredio političku granicu. Iako smo svjedoci da je sistem vrijednosti  svugdje pa tako i kod nas  potpuno izokrenut, nije teško  zaključiti da ono temeljno,  ono što nam gradi budućnost,  u ovom trenutku malo kome  zanimljivo. Upravo zato me je  nagrada za Balabanićevog  «Radovana i Ljudmilu» podigla i dala mi snage za dalje. S  obzirom da je ova poema na  neki način Romeo i Julija na  hrvatski način s domoljubnom  te povijesnom potkom života  iz Zvonimirovih vremena, držim da će malo koga ostaviti  ravnodušnim. Uz to upravo  završavam još dvije knjige Balabanićevih djela, Vilu Hrvaticu i Duhovnu oporuku, čime  ćemo zaokružiti njegov rad  trilogijom. Sljedeća godina je  100. obljetnica Balabanićevog  rođenja te ćemo uz prigodnu  proslavu, Radovana postavit  na scenu uz pomoć glumaca  Kazališta lutaka i Hrvatske  kazalištne kuće iz Zadra te  ćemo oživjeti viteške igre koje  je Balabanić do detalja opisao  u svojoj poemi. Uz grad Novalju, gdje bi bila premijera  predstave s obzirom na povijesni lokalitet opisan  u poemi, u proslavi bi trebala sudjelovati Zadarska županija i  općina Kolan.

* Zoranićevu godinu dakle  nastavljate Balabanićevom?

- Možda, na neki način. No,  to samo dokazuje koliko vrijedne hrvatske baštine ima u  Zadarskoj županiji. To je cijela lepeza šarolikih hrvatskih  običaja od mjesta do mjesta,  sačuvana skoro pa u izvornu  obliku. To je ono što nedostaje  Europi. Čistoća osjećaja. Jednostavnost života. Iskonska  vezanost uz Boga i prirodu.  Mi to sve imamo. Samo trebamo znati put kojim ćemo i  na koji ćemo način sve to  predstaviti europskom kulturnom krugu.

Sa Zoranićem smo, unatoč  tomu što nismo ušli u proračune, učinili dosta u širenju  hrvatske riječi, jezika i kulture. No, ne dovoljno. Zoranić  je trebao biti «brand». Morao  je izlaziti iz svake šalice, viriti  iz svake ulice. Držić u Dubrovniku živi sa svojim sugrađanima iako ne postoji njegov sačuvani lik, a mi imamo  sve, ali nažalost neki ljudi nisu  znali prepoznati njegovu ne  samo znanstvenu, već kulturnu i turističku vrijednost.

Zamišljeni program je tekao i teče prema rasporedu.  Sada će, 18. srpnja, HKK Zadar i Zadarski plesni ansambl  izvesti multimedijalni projekt  «Planine». Potom očekujemo  izvedbu «Planina» naših glumaca kazališta lutaka, a od  rujna do prosinca spremamo  vrlo zanimljiv program. No,  nije cilj proslava sama za sebe.  Cilj je upravo ono što sam  gore navela. U ovom trenutku  ponuditi svoju izvornu vrednotu i to na takav način da te  ona predstavlja u svoj svojoj  punini i ljepoti. Što bolje može predstaviti vrijednost hrvatskog jezika i hrvatske književnosti od Zoranićeva «Bašćinca»? U Planinama čitate  prošlost zaodjenutu u sadašnjost, čitate opomenu kao bi  ta prošlost ostala iza a kako bi  sadašnjost osigurala sigurnu i  mirnu budućnost za hrvatskog  čovjeka i njegovu kulturu. Pa  mi danas radimo za ono što će  se dogoditi tek sljedećih desetljeća.

Zoranić u Rimu

* Što Vam se čini najvažnijim od događanja u Veneciji, Zadru, Ninu, Zagrebu...?

- Bili smo na Držićevu grobu u Veneciji 2. svibnja i tu se  Vila Hrvatica poklonila Držiću i na zoranićevski način,  hrvatskim jezikom zavapila  Bazilikom Sv. Petra i Pavla:  «Ovod je svuzučna slava». U  Zadru i Ninu Zoran i Vila  Hrvatica izveli su dio Perivoja  od Slave. Također su nastupili  na predstavljanju drugog broja «Nove diplomacije», pred  brojnim visokim uzvanicima  i  diplomatima u Klovićevim  dvorima, ali i ovdje u Zadru.  Moram posebno istaknuti tih  dvoje glumaca, Gabrijelu  Meštrović Maštruko i Zlatka  Koštu, ali i još jednom naglasiti kako je vrlo važno obnoviti predstavu «Planine».  Osim toga meni najljepši i  osobno najdraži prilog ove  proslave je prigodna omotnica s markicom  i žigom koja  je izdana baš u prigodi 500.  obljetnice rođenja Petra Zoranića. Još se obilježava i 100.  pjevačkog zbora koje nosi Zoranićevo ime te je i to uzveličalo obje manifestacije. U  Zagrebu je još 2. lipnja  Nacionalna i Sveučilišna knjižnica na doista lijep način dala  svoj doprinos obilježavanju  rođenja ovog velikog renesansog pisca.

* Planovi za dalje?

- Imamo dosta poziva da u  nekim sredinama obilježimo  500. obljetnicu Zoranićeva rođenja. Primjerice, Rim, možda Sarajevo, koliko znam Osijek se već ponudio, Trst i još  neke sredine koje je najbolje  spomenuti kada sve bude dogovoreno. Uz to u Znanstvenoj knjižnici imamo velika događanja, predavanje prof. dr.  Bratulića, predstavljanja novih i vrijednih književnih priloga o Zoraniću te izložbu  knjiga o Petru Zoraniću.

* Jeste li zadovoljni medijskom pokrivenošću, organizacijom, ulogom županijskih i gradskih vlasti?

- U načelu medijsku pokrivenost pružili su nam u  najpotpunijem obliku, u prvom redu Novi radio, te Zadarski list i Televizija Vox, koji  su i naši medijski pokrovitelji.  Ne bih rekla da smo posebno  bili zanimljiva tema drugim  dnevnim i tjednim listovima.  Vijesti iz kulture su u tiskovinama zamijenjeni vijestima iz nekulture kao nečemu  što je «in» i što puni blagajnu  njihovih publikacija.

«Nova diplomacija» je  mlad, ali vrlo kvalitetan časopis koji na svoji stranicama  predstavlja hrvatsku kulturu  europskim i svjetskim veleposlanstvima i mislim da nam  je taj put za sada najbolji način  da pokažemo ono s čime se  možemo ponositi i dičiti. Samo na taj način svaki turist  koji dolazi u naše krajeve može znati da osim Zadra postoji  i zadarska okolica koju treba  posjetiti, upoznati i u krajnoj  liniji pronaći ono nešto što će  ponijeti sa sobom u kraj iz  kojeg dolazi. Uz to Županija i  Grada Zadar ulažu velike napore u očuvanju i vrednovanju  hrvatske kulture i tradicije te  su u ovom projektu osim  Sveučilišta odigrali bitnu ulogu. Posebno je grad Nin uložio  napore u ovaj projekt koji  zasigurno neće trajati samo  ovu godinu. Zoranić živi s nama,  mi samo moramo učiniti  da ga ljudi na ulicama Zadra i  Nina prepoznaju!

* I na kraju završavate sa  Zoranićevom godinom, započinjete s proslavom Balabanića. Nije li sve to naporno uz  obveze nastave i rada sa studentima.

- Istina, ponekad se zapitam  što mi sve to treba. Moji studenti dosta vremena provode  na terenskoj nastavi upoznavajući sve ono o čemu sam  vam pričala. Organizacija terenske nastave je veliki napor.  Ali, očigledno postoji nešto  što mi daje snagu za dalje.  Možda vjera u Boga, možda  molitva sv. Leopoldu ili Gospin zagovor, ali u svakom  slučaju ljubav prema čovjeku  koji je stvorio svoju kulturu i  koji je s ponosom čuva i dijeli  s drugima.

____________________________________________

Nova vrijednost u suvremenom  usmenom stvaralaštvu

Suvremena hrvatska usmena i pisana pučka književnost  obogaćena je novom poemom Radovan i Ljudmila  Kolanjca   Alberta (Berta) Krešimira Balabanića (1909.-1987.) koju je priredila dr. sc. Vanda Babić.

Balabanićev spjev temelji se na legendi koja se stoljećima  prenosila s naraštaja na naraštaj o Radovanu sinu hrvatskog  kralja Zvonimira i majke Jelene zvane Lijepa iz ugarskoga  kraljevskoga roda Arpadovića. Po legendi mladi kraljević se  liječio na Pagu, gdje se je zaljubio u mladu pastiricu Ljudmilu, ali  je mlad umro i ona za njim te su oboje pokopani jedno pored  drugog na otoku Pagu. Pjesnik Berto Krešimir Balabanić je svu  svoju ljubav, znanje i umjeće utkao u ovaj spjev koji se sa  znatiželjom čita i uživa u ljepoti deseterca.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno