Moje želje ne poklapaju se sa situacijom u Hrvatskoj

Slika korisnika admin
ladapetrovski2
Lada Petrovski: U Ljubljani sam pohađala radionicu koju su vodili Mala Kline, plesačica i koreografinja i Max Cuccaro, kazališni i filmski redatelj

Povoda za razgovor s Ladom Petrovski, plesačicom suvremenog plesa i kćeri voditeljice Zadarskog plesnog ansambla Sanje Petrovski, bilo je nekoliko. Od svršetka studija na akademiji suvremnog plesa u Salzburgu, preko nastupa s autorskom izvedbom ("Medium") na ovogdišnjem Zadru snova, do pohađanja radionica u Ljubljani poznate koreografinje i plesačice Male Kline.

U subotu ste se vratili iz Ljubljane?

- U Ljubljani sam pohađala radionicu koju su vodili Mala Kline, plesačica i koreografinja i Max Cuccaro, kazališni i filmski redatelj, te učitelj glume. Radionice su trajale deset dana, od 17. do 27. kolovoza. Na radionice sam pozvana tako da su Mala i Max, čitajući životopise plesača i plesačica pristigle zajedno s prijavnicama, po svom nahođenju odabrali ljude s kojima žele raditi. Te radionice održane su u sklopu festivala suvremenog kazališta Mladi Levi. Radili smo svakog dana do iznemoglosti, od 9 sati ujutro do 23 sata navečer. Najzad je ispalo da smo radili predstavu, a ne radionicu. Predstava se zvala "Looking for Andy", a radi se o tzv. "site specific" predstavi. Izvedena je u Strugarni u starom i napuštenom željezničkom hangaru.

Diplomirala suvremeni ples

Inače, velika mi je čast bila raditi s Malom Kline. Surađivali smo na mom diplomskom radu tijekom svršetka mog studija u svibnju. Žena uistinu spada u vrh svjetskog suvremonog plesa i s njom bih radila doslovce bilo što. Što se tiče same radionice, radilo se na svim elementima suvremenog plesa, od glume, fizičkog teatra do plesa.

Ovoga ljeta ste i diplomirali suvremeni ples u Salzburgu?

- Da, na Experimantal academy of dance u Salzburgu sam 28. lipnja ove godine uspješno obranila svoj diplomski rad i diplomirala suvremeni ples. Experimantal academy of dance u Salzburgu je 1993. godine kao privatnu akademiju osnovala Susan Quinn s namjerom da jednog dana izraste u centar suvremenog plesa i plesne umjetnosti. Danas je ona uz akademije u Amsteradamu i Bruxellesu jedina takvog tipa u Europi. Na studij sam otišla 2005. godine. Nakon audicije odmah su me uvrstili na drugu razinu, tako da sam umjesto predviđene četiri studirala tri godine. Studiranje suvremenog plesa u Salzburgu za mene je bilo vrlo naporno, ali sadržajem neprocijenjivo bogato. Recimo, jedan radni dan započinjao je ustajenjem rano ujutro, satovima joge, suvremenog plesa i baleta da bi poslijepodne uslijedili satovi anatomije, improvizacije, kontakt improvizacije, teatra, povijesti plesa, obrada repertoara iz drugih predstava, partneringa. Potom bi do 22 sata navečer uslijedile probe za predstave. Frenkventnost profesora na akademiji je velika. Mijenjali su se, odlazili i dolazili svaka dva do tri tjedna. Nije bilo niti jedne tehnike po kojoj se "bralo" tri godine već smo na akademiji proučili usitinu sve elemente koje u sebi suvremeni ples sadrži. Najzad, suvremeni ples i jest takav da od plesača i koreografa traži razvijanje vlastite tehnike, vlastitog izričaja. Uostalom, to i jest njegova osnovna karakteristika, a mislim da sam to na akdemiji i naučila. Studij mi je bio tim naporniji jer nisam imala stipendiju. Ne znam, valjda tamo svi imaju stipendije osim Hrvata. Dio troškova studiranja snosili su moji starci, a dio sam zarađivala sama, radom uz studij. Radila sam na akademiji, gdje sam predavala večernje satove za ljude izvan akademije, zatim sam bila odgovorna za odlazak i dolazak profesora, čak sam jednu godinu otvarala i zaključavala akademiju. Čistila sam i kuće, što su radili i brojni moji drugi kolege studenti. Sa mnom je studirala Petra Hrašćanec iz Zadra, a iz Hrvatske nas je bilo još petero.

Profesori, učitelji, mentori...?

- Tijekom studija sam surađivala s nizom inozemnih koreografa, slušala njihova predavanja i pohađala satove. Puno sam naučila od Mateja Kajžara (Slovenija), Salve Sanchis (Španjolska, Belgija), Teda Stoffera (SAD), Libby Farr (SAD, Belgija, Njemačka), Anne Mcray (Australija), Zune Kozankove (Slovačka).

Oduvijek sam u plesu

Nekako najviše pamtim Salvu Sanchis i Mateja Kejžara. Tehničke satove radili smo također s nizom plesača i koreografa renomiranih na međunarodnoj sceni suvremenog plesa.

Spomenuli ste diplomski rad. Kako izgleda diplomski rad na studiju suvremenog plesa?

- Najprije je trebalo kontaktirati koreografa po želji. Naravno, nekoga s kime imaš želju raditi. Potom je trebalo ustanoviti želi li on/ona ili ima li vremena raditi s tobom. Ja sam odabrala Malu Kline i imala sreću da je pristala raditi sa mnom. Odabrale smo dio iz njezine predstave "Debut". Našle smo se u Ljubljani, gdje smo zajedno radile pet dana, a zatim sam se ja vratila u Salzburg, gdje sam radila sama još mjesec dana. Na kraju sam diplomirala. Diplomski solo ples se izvodi pred komisijom profesora, roditeljima i ostalim studentima, dok je za ostale ljude izvan akdemije diplomski nastup zatvoren.

Kako ste se počeli baviti sa suvremenim plesom? Odakle afinitet? Kako su tekli počeci?

- Vjerojatno svi oni koji iole poznaju scenu suvremenog plesa u Hrvatskoj ili u Zadru pretpostavljaju da me je sa suvremenim plesom povezala majka Sanja. Tako je i bilo. Oduvijek sam u plesu i ne mogu odrediti trenutak kada sam odlučila njime se baviti. Kao dijete mama me vodila na probe i predstave. Tamo me čuvala. Čitavo djetinjstvo provela sam u dvorani u staroj Glazbenoj školi, gdje je moja mama vodila probe sa Zadarskim plesnim ansamblom.

Zajednički uradak

Nakon završene srednje škole išla sam u Zagreb i tamo polazila otvorene satove suvremenog plesa. Većinom u podmladku zagrebačkog Studija za suvremeni ples, a nekoliko i u Eksceni, grupi suvremenog plesa. Nakon godine provedene u Zagrebu, otišla sam na audiciju za akademiju.

Na Zadru snova nastupili ste s vlastitom predstavom "Medium"?

- "Medium" je zajednički uradak Martine Nevistić i mene. Osim autorstva i izvedbe Martina i ja potpisujemo koreografiju našeg prvog zajedničkog projekta. Zajedno smo studirale suvremeni ples u Salzburgu, a ujedno smo bile i cimerice. U lipnju ove godine obje smo diplomirale. Tada je i nastala ideja da započnemo nešto raditi zajedno. Na ovoj predstavi radile smo otprilike tri mjeseca, a zajednički nam je rad bio vrlo inspirativan. Jedna drugoj bile smo korektorica, kritičarka, ali i podrška. Predstavom i njenom izvedbom na Zadru snova više sam nego zadovoljna. Kritike su bile vrlo pozitivne. Došla nas je gledati Maja Đurinović, poznata kritičarka suvremenog plesa, i bila je, kaže, oduševljena viđenim. Već smo dobile neku ponudu da predstavu odigramo i u Zagrebu, a onda ćemo dalje vidjeti. Poslat ćemo snimku izvedbe i nadati se pozivu na festivale.

Budućnost?

- Moje želje i ono što se trenutno u Hrvatskoj, na polju suvremenog plesa nudi, nažalost se, ne poklapaju. Htjela bih nastaviti tempom ustaljenim na akademiji, a to je puno rada, puno novih lica, kolega i suradnika. Mislim da treba biti aktivan, ići na audicije i radionice. Tek kada skupim znanja i iskustva vratila bih se i radila u Hrvatskoj.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno