ROMAN O RAZARANJU ZADRA U LISTOPADU 1991. GODINE

Prilazeći temi rata ne kao tematskom pitanju iz naše bliže povijesti ili čak osobne tragične sudbine, on oblikuje priču o ljudskom duhu i duši. On govori o sebi kao o gradu od krvi i mesa, oblikujući dvadeset i četiri sata napada u dvadeset i četiri sjajne perle, koje stegnute u zajedničku ogrlicu zrcale svu tragiku ljudskoga straha
Davno je broj objavljenih knjiga književnika i slikara Tomislava Marijana Bilosnića premašio njegov životni broj godina (rođen 1947.). Najnovije njegovo književno djelo, roman o neprijateljskom razaranju Zadra s 5. na 6. listopada 1991. godine, sedamdeset i osma (78) je njegova tiskana knjiga po redu. Uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, knjigu je tiskao najagilniji zadarski izdavač – Udruga 3000 godina Za dar, inače nakladnik Bilosnićevih izdanja. Zanimljivo je ovdje spomenuti i to da je ovaj roman uvršten u Program kulturnog razvitka RH, pa je u tome smislu autoru i dodijeljena potpora (stipendija) Ministarstva kulture za poticanje književnog stvaralaštva. Roman o zadarskom sudbonosnom danu tijekom Domovinskog rata, na više od dvjesto i dvadeset stranica, napisan je 2006.godine, a tiskan je ove 2008. godine. Kao recenzenti ovog djela potpisuju se ugledni profesori sa Sveučilišta u Zadru, dr. Tihomil Maštrović, inače ravnatelj Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, i dr. Vanda Babić, dok je oprema i naslovnica rad samog autora.
 Dr. Vanda Babić u svojoj recenziji kaže sljedeće: «Roman Tomislava Marijana Bilosnića naslovljen Listopad na suptilan i posve neuobičajen način pristupa problematici Domovinskoga rata. Smještajući radnju romana u samo jedan dan, odnosno 24 sata i to na dan 5. i 6. listopada 1991. godine kada je Zadar proživio najveće napade agresora, on pred nas iznosi svoj intimni dnevnik iz sata u sat. Prilazeći temi rata ne kao tematskom pitanju iz naše bliže povijesti ili čak osobne tragične sudbine, on oblikuje priču o ljudskom duhu i duši. On govori o sebi kao o gradu od krvi i mesa, oblikujući dvadeset i četiri sata napada u dvadeset i četiri sjajne perle, koje stegnute u zajedničku ogrlicu zrcale svu tragiku ljudskoga straha. Autor se usmjeruje na svoj goli život, na svoje misli i postupke, promatrajući samo uzak krug ljudi i stvari koje ga okružuju. Svaki novi doživljaj ili postupak u njemu budi misli o postanku i opstanku svijeta, on te banalne i ružne situacije oplemenjuje mitološkim velom ljudske opstojnosti, fenomenima koji čovjeka čine čovjekom.
 Uz glavnoga junaka pratimo i sudbinu lika vojnika koji se pojavljuje samo povremeno. Premda su obojica na istoj strani, oni predstavljaju i oštru suprotnost – čovjeka koji ne sudjeluje izravno u borbi i koji se ne može obraniti, čija je jedina sudbina smrt i vojnika koji upravo toj smrti na krvavom polju od kada znamo za postojanje ljudskoga roda gleda izravno u oči.
 Isprepleten nizom suptilnih i intimnih scena duha, usmjeren samo prema osjećaju čovjeka koji ostaje zaprepašten pred stravom rata i razaranja ovaj nam roman nudi mnogo više od vrijednoga svjedočanstva iz Domovinskog rata. Nasušno je ovoj problematici prići s gledišta lirika koji je stravu uništenja gledao oči u oči, stoga je ovaj roman prinos hrvatskoj književnosti za nove generacije da bi danas mogli reći – Ne ponovilo se nikad više!»