Udžbenici povlađuju rodnim stereotipima i prešućuju stvarnost

Analiza tema koje su obrađene u udžbenicima hrvatskog jezika i književnosti za osnovnu školu pokazala je da se tema ljudskih i dječjih prava obrađuje u svega 2 % od ukupnog broja analiziranih tekstova. Muškarce se četiri puta češće definira zanimanjem kojeg obavljaju nego žene. Najbolji primjer su samo četiri zanimanja u kojima se spominju žene – glavni likovi u udžbenicima za VI. razred osnovne škole: balerina, mlinarica, pravnica i žetelica. Istovremeno se muškarci spominju se u 40 različitih zanimanja, u rasponu koji uključuje astronauta, geologa, kočijaša, kapetana broda, pastira, prometnika, putnika/avanturista, ribara, redatelja, vojnika, skladatelja, atletičara, stolara, vojskovođe, učitelja, zidara i znanstvenika
Odustajanje države od osiguravanja besplatnih udžbenika i posljedice uvjerenja središnje vlasti kako teret izvlačenja iz krize trebaju podnijeti čak i školarci ne prestaju ispunjavati i novinske stupce i minute elektronskih medija. Tjednima se javnost upoznaje, što s financijskim problemima obitelji koje, žele li opremiti školarca, moraju otkinuti od usta tog istog školarca, primjerima dosjetljivosti koja uključuje razmjenu knjiga što ju u vrijeme ljetnog raspusta organiziraju sami učenici ili senzibilne institucije, pa i primjerima socijalne osjetljivosti pojedinih općina koje obrazovanje svojih mještana vrednuju dovoljno da bi im knjige osigurali iz proračunskih sredstava. Školske knjige su, valja se prisjetiti, medijskom temom bile i početkom prošle nastavne godine. Tada još besplatne, stizale su u škole i trebalo ih je podijeliti učenicima, što su ravnatelji tražili od nastavnika, dok su sindikati upozoravali kako to nije posao učitelja i profesora. Ovaj lanjski problem danas se, onim roditeljima koji su se, prilikom narudžbe udžbenika morali obvezati da će ih preuzeti (i platiti), a koji su se u međuvremenu ipak razmjenom došli do besplatnog udžbenika za svoje dijete, danas se zacijelo čini sasvim izlišnim. Nije, stoga, nimalo začuđujuće što, u situaciji u kojoj udžbenici predstavljaju financijski problem, po strani ostaje pitanje njihova sadržaja, te se u javnosti malo polaže pozornosti na to čemu ti skupi udžbenici, osim gramatičkih, jezičnih, povijesnih, zemljopisnih ili matematičkih činjenica, poučavaju današnju generaciju učenika i kakve to vrijednosti promiču.
Muškarci, priroda, pa žene
Iako u udžbenicima kojima cilj nije samo iznošenje činjenica, već i priprema mlađih učenika za razumijevanje šireg društvenog konteksta postoje i primjeri poticanja na toleranciju različitosti, oni su još uvijek gotovo endemska iznimka koja potvrđuje pravilo stereotipnog prikazivanja muškarca i žena. osobito kad je u pitanju njihova profesionalna orijentacija. Također je vidljivo i negiranje stvarnosti u vidu preferiranja bračnog odnosa naspram ostalih oblika zajednica ili samačkog životu, te života samohranog roditelja. Osobito je alarmantna niska zastupljenost tema u kojima bi se progovaralo o ljudskim pravima.
Pravobraniteljica za ravnopravnost poslova Gordana Lukač Koritnik dala je ocjenu kako je „učinjen značajan pozitivan pomak u korištenju „rodno osjetljivog jezika”, no upozorila je i da su 74% likova u udžbenicima, prikazanih na crtežima, fotografijama i drugoj likovno-grafičkoj opremi uz tekst, muškog roda, dok su u radnim bilježnicama „ženski likovi s 12% zastupljenosti na samom začelju u postotcima manjim od postotaka u kojem su zastupljene priroda, životinje i predmeti”.
Na navedeno preferiranje muških likova upozorava se u zaključku „Analize osnovnoškolskih udžbenika hrvatskog jezika i književnosti iz rodne perspektive” koju je ožujku prošle godine objavio Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ured pravobraniteljice analizirao je sve udžbenike hrvatskog jezika i književnosti od 5. do 8. razreda koji su bili u uporabi u osnovnim školama u školskoj godini 2007./2008, a rezultati su jednako aktualnu i danas. Namjera je bila utvrditi primjenjuju li se odredbe iz Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu i Udžbeničkog standarda, te mjere Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. – 2010.
Konvencija UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, podsjeća se u uvodnom dijelu analize, obvezuje Hrvatsku, kao zemlju potpisnicu, na uklanjanje stereotipnog shvaćanja uloga muškaraca i žena revizijom udžbenika i školskih programa, te prilagođavanjem nastavnih metoda. Također se podsjeća kako je prema Zakonu o ravnopravnosti spolova sustavno obrazovanje i osvješćivanje o ravnopravnosti spolova obvezujuće osobito za obrazovne ustanove, a obrazovanje o pitanjima ravnopravnosti spolova predstavlja integralni dio sustava osnovnog, srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, kao i cjeloživotnog učenja. Podsjeća se i kako je Zakonom o udžbenicima za osnovnu i srednju školu propisano da se neće odobriti uporaba udžbenika čiji je sadržaj protivan Ustavu Republike Hrvatske i koji je neprimjeren u pogledu ljudskih i manjinskih prava, temeljnih sloboda i odnosa među spolovima te odgoju za demokratsko društvo, dok se Udžbeničkim standardom propisuje kako udžbenik treba podržavati ravnopravnost spolova na prikladan način služeći se imenicama obaju rodova, osobito u spominjanju zvanja i zanimanja, te se također navodi kako likovna rješenja u udžbeniku trebaju promicati ravnopravnost spolova, a napominje se i kako je „Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova od 2006. – 2010.” kao prioritet definirala uvođenje rodno osjetljivog obrazovanja na svim razinama.
Analizirano je 36 udžbenika i 34 radne bilježnice hrvatskog jezika i književnosti, a istraživanje se, među ostalim, bavilo i zastupljenošću muških i ženskih likova u tekstovima i likovno-grafičkoj opremi tekstova, (ne)korištenjem rodno senzitivnog jezika u uputama, zadacima i primjerima, tematikom tekstova, načinom prikazivanja muških i ženskih likova i njihovim obiteljskim stanjem.
Religija i domoljublje ispred ljudskih prava
Utvrđeno je kako je, u slučajevima kad se uz tekst u likovno-grafičkom prilogu prikazivao samo jedan lik, to u 58% odrastao muškarac, a u 17 % žena, te u 16 % dječak a u 8% djevojčica. U slučajevima gdje se prikazivalo više likova, muški likovi prevladavaju u 49%, ženski likovi u 13 % slučajeva, dok su muški i ženski likovi ravnomjerno zastupljeni u 38 % slučajeva. Nasuprot tome, rezultati analize rodne osjetljivosti jezika u popratnim tekstovima, vježbama i primjerima uz glavni tekst, mnogo su bolji, te je utvrđeno kako se u 72% slučajeva koriste rodno neutralni oblici gdje se učenicima i učenicama obraća u drugom licu jednine ili množine i zapovjednim načinom, dok se rodno osjetljivim jezikom koji se koristi i muškim i ženskim rodom koristilo u 22 % slučajeva, a rodno neosjetljiv jezik koji se koristi samo muškim rodom primijećen je u 6 % slučajeva.
Analiza tema koje su obrađene u udžbenicima pokazala je da se tema ljudskih i dječjih prava obrađuje u svega 2 % od ukupnog broja analiziranih tekstova ili brojkom u 30 od 1.940 tekstova. Jedina tema koji ima manji postotak zastupljenosti je sport koji se obrađuje u 1 % tekstova, dok se, primjerice, ratna ili religiozna tematika može pronaći u 3 posto tekstova ili njih 58, a rodoljubna u 7 % tekstova ili njih 137.
– Testova u kojima su kodirane i teme vezane uz problematiziranje moguće diskriminacije na temelju spola, vjere, nacionalnosti, imovinskog statusa, spolne orijentacije, obiteljskog ili bračnog statusa, osoba s invaliditetom i drugih različitosti pojedinaca/ki ili grupa, navodi se u analizi Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, bilo je  ukupno 29 što je svega nešto više od 1%.
Ovi testovi, može se pročitati nadalje, progovarali su o razlikama među ljudima na temelju imovinskog stanja ili o tome kako različitost ne samo da nije grijeh, već svijet čini ljepšim čitanci za peti razred OŠ „Krila riječi”, te o predrasudama prema onima slabijeg imovinskog stanja, pripadnicima/pripadnicama druge rase, neobičnim jelima, nepoznatim ljudima u udžbeniku hrvatskog jezika za šesti razred OŠ „Hrvatska jezična škrinjica 6″. No, upozorava se i na činjenicu kako tema o drukčijoj seksualnoj orijentaciji osim heteroseksualne – nema.
“Ženska” i “muška” zanimanja
– Rezultati brojčane analize muških i ženskih zanimanja pokazuju da se muškarce četiri puta češće definira zanimanjem kojeg obavljaju nego žene. 220 puta se u tekstovima spominje zanimanje muškarca (80%), 56 puta žene (20%). Zanimanja muškaraca nisu samo četiri puta brojčano nadmoćnija, već su i raznovrsnija, raspoređena po školskim spremama od najniže do najviše, dok su ženska zanimanja vrlo jednolika, stereotipna i tek s pokojom suvremenom iznimkom. Najbolji primjer su samo četiri zanimanja u kojima se spominju žene – glavni likovi u udžbenicima za VI. razred osnovne škole: balerina, mlinarica, pravnica i žetelica. Istovremeno se muškarci – glavni likovi spominju se u 40 različitih zanimanja, i to 55 puta u rasponu koji uključuje astronauta, geologa, kočijaša, kapetana broda, pastira, prometnika, putnika/avanturista, ribara, redatelja, vojnika, skladatelja, atletičara, stolara, vojskovođe, učitelja, zidara i znanstvenika, također se navodi u analizi.
Nadalje je primijećeno kako se, od ukupnog broja tekstova u kojima se spominje obiteljsko stanje likova, u 62% slučajeva radi se o obitelji s djecom, u 17 % slučajeva eksplicitno spominje bračna zajednica, dok se samohrana majka i neoženjeni muškarac spominju u 4 % tekstova, neudata žena i udovac u 3%, izvanbračna zajednica i udovica u 2 %, a samohrani otac, te razvedeni muškarac ili žena u samo 1 posto.
– U ukupno 616 primarnih obiteljskih odnosa glavnih likova, prevladava odnos jednog od roditelja sa sinovima; majka-sin (25%) i otac-sin (23%). U više od dvostruko manjem postotku na drugom mjestu je odnos roditelja i kćeri; mama-kći (10%) i otac-kći (10%). U 33% tekstova govori se o odnosu između muških članova obitelji, od čega u 70% slučajeva o odnosu otac-sin. U 13% tekstova govori se o odnosu između ženskih članica obitelji, od čega u 76% slučajeva o odnosu majka-kći. Analizirana je tematika likovno-grafičke opreme tekstova u radnim bilježnicama. Pronađeno je ukupno 1.332 slika u 34 radne bilježnice; najveći postotak prikazanih likova čine muški likovi, dok su ženski likovi (na samom začelju tablice, u postotcima manjim od postotaka u kojem su zastupljene priroda, životinje i predmeti. U novim tekstovima koji se pojavljuju samo u radnim bilježnicama definirano je ukupno 1.073 likova i tema. Muški likovi nalaze se u 263 nova teksta u radnim bilježnicama (25%), a ženski likovi u dva i pol puta manjem broju, navodi se u analizi gdje se također upozorava kako ravnopravnost spolova kao tema glavnog teksta ili popratne tekstualne opreme gotovo da i ne postoji izuzev u popratnim zadacima kojima se učenici i učenice motiviraju na razgovor, dodatni rad i razmišljanje.
Dobri i loši primjeri
Za primjer je uzeta balada “Hasangainica” u čitanci „Krila riječi 8″ gdje se navodi kako balada prikazuje „vrlo patrijarhalnu sredinu u kojoj vladaju muškarci, a žene nemaju baš nikakvih prava” te se postavlja pitanje „Ima li u tvojoj sredini takvih patrijarhalnih obitelji?” i od učenika i učenica traži da se podijele u skupine i naprave ankete kojima će istražiti mišljenje svojih vršnjaka o tome koja zajednička prava imaju majka, otac i dijete u suvremenoj obitelji. Također se izdvaja i primjer u „Hrvatskoj čitanci 7″ gdje se nakon čitanja teksta „Djevojčica iz Afganistana” učenike i učenice ce se pita: „Kako bi ti se činilo da tvoja mama mora izlaziti u grad pokrivena od glave do pete?”, te se u razgovoru o tekstu konstatira da su „ženama uskraćena gotovo sva ljudska prava”, a zadatak učenicama i učenicima je da napišu što se iz teksta može naučiti o „građanskim pravima afganistanskih žena”.
Izdvojen je i primjer teksta „Žensko pismo” u čitanci „Dveri riječi 7″, no ovdje se skreće pozornost na različitost stereotipan pristup književnicama s obzirom da, kako stoji u analizi „tekst uključuje i osvrt na obiteljski/bračni status hrvatskih književnica, što nije slučaj niti s jednim književnikom u kratkim biografijama koje stoje uz odabrane tekstove njihovih djela, što potvrđuje današnju društvenu stereotipnu praksu prema kojoj se žene u velikom broju slučajeva, za razliku od muškaraca, definiraju u odnosu na svoj obiteljski/bračni status”. U tekstu se, naime, primjećuje kako su „biografije naših književnica međusobno slične – često ostaju neudane,bez vlastitih obitelji, nedostatak obiteljskog života nadomještaju pedagoškim radom, najčešće u zvanju učiteljica, književnim se radom bave usputno, najuspješnije u malim formama i autobiografskoj građi, izrazito su dugovječne.”
Analiza izdvaja i tekst „Mama moja mamasta” u čitanci „Krila riječi 6″ u kojem se govori ljutnji dječaka na majku koja se zaposlila i o nespretnim pokušajima oca da majku zamijeni u kuhanju ručka, no u kojem glavni lik na kraju shvati da njegova majka radi važan posao vezan uz djecu s posebnim potrebama što ga učini jako ponosnim.
– Većina teksta odraz je današnjih stereotipnih shvaćanja o „muškim” i „ženskim” poslovima. Stoga je važno što se u zadacima uz glavni tekst iskoristila mogućnost da se potakne učenike i učenice da razmisle o svojoj ljutnji na roditelje kad nemaju za njih vremena i da istaknu važnost svakog člana obitelji i pokažu razumijevanje prema poslu koji obavlja.Tekst osim toga potiče učenike i učenice da potraže informacije o udrugama koje okupljaju roditelje djece s posebnim potrebama, da saznaju koji sve problemi muče takve obitelji, te kako bi se trebalo ponašati prema osobi s posebnim potrebama da ju ne povrijedimo, zaključuje se u analizi.