Svi mladi imaju jednako pravo sudjelovanja i slobodnog izražavanja

Upravo su se dosadašnje inicijative i programi pokazali slabim po pitanju aktivnog angažmana mladih u programu raznih tijela i udruga jer su formirani po restriktivnom modelu participacije u koje se vrlo brzo uvuče bauk „elitizma”, a sistem selekcije predstavnika sa sobom vuče sumnju u političke manipulacije zbog prisustva predstavnika mladeži raznih političkih stranaka
S obzirom na to da se već neko vrijeme u zadarskom javnom prostoru glasno razmišlja o važnosti realizacije centra za mlade, ne bi bilo zgorega baciti pogled u budućnost upravljanja prostora jer se upravo taj element može pokazati odlučnim za daljnji razvoj kulturno-društvenih aktivnosti mladih u gradu. Iako je realizacija samog koncepta još uvijek u fazi projektne dokumentacije, smatram bitnim na prikladan način popratiti i opisati potencijalne modele upravljanja, bez obzira u kojem će se vremenskom razdoblju navedeni projekt u potpunosti realizirati. Stoga, svrha ovog teksta je ponuditi kritički osvrt na u javnom diskursu uvriježene modele upravljanja i posljedicama koje mogu imati kada su u pitanju prostori ovakvog tipa, te pokušaj da se ponude alternativna rješenja s ciljem boljeg i funkcionalnijeg rada centra. S obzirom na sve gore navedeno upravljački modeli će se sagledati iz perspektive njihovog utjecaja na razvijanje kritičke svijesti kod mladih, povećanje participacijskih praksi te razvijanje političke pismenosti i građanske kulture.
Centar za mlade – rasadnik demokracije
Problem pri osmišljavanju programa i inicijativa koje su okrenute mladima i njihovim potrebama često znaju u sebi imati uključene mehanizme paternalističkog pristupa mladima, pristupa koji umjesto da osigura prostor za samostalne odluke, u pravilu servira gotove okvire svedene na tradicionalne i anakrone ideološke formate. U takvom društvenom i kulturnom okružju entuzijazam oko sudjelovanja u radu centra, te sudjelovanja u životu zajednice, može se vrlo brzo ugasiti dovodeći u pitanje i samu svrhovitost centra ukoliko bi se iz njega isključila mogućnost ravnomjernog sudjelovanja zainteresiranih sudionika. Zbog višestrukih širih institucionalnih, društveno-kulturnih preobrazbi kroz koje hrvatsko društvo prolazi umnožavaju se kulturne prakse i identiteti te bi se dosadašnje monopolističke pozicije tzv. dominantnih identiteta trebali početi promišljati kao isključivo ravnopravni dijelovi znatno kompleksnijeg kulturnog mozaika. Ukoliko centar privuče onu vrstu organizacijskih i udrugovnih razlika koja je inače specifična za projekte ovakvog tipa, važno je voditi računa o transparentnosti i ravnomjernoj zastupljenosti različitih kulturnih perspektiva na način da se izbjegnu hegemonijske pozicije i nametanje isključivo jednog ideološko-kulturnog obrasca na račun drugih. Naime, centar za mlade ne smije služiti samo kao skladišni prostor kulturnih inicijativa i organizacija, već i kao prostor vježbanja demokratskih procedura i građanske kulture. U tom smislu, od iznimne je važnosti izbjegavati birokratizaciju donošenja odluka oko strategija i planova razvoja prostora, kao i hijerarhizaciju upravljanja, bilo da je ona nametnuta sa strane gradskih vlasti ili udruga i organizacija koje smatraju da imaju prioritet pri upravljanju i odlučivanju.
Osigurajmo mladima kulturnu autonomiju
Nisu rijetke situacije u kojima se dominantne kulturne perspektive pokušavaju nametnuti kao kriterij za razlučivanje „dobrih” programa od „loših”, izbjegavajući pritom ocjenjivati društveno-kulturni doprinos programa, a orijentirajući se prvenstveno na ideološko neslaganje ili ideološku perspektivu najbolje izraženu kroz sintagmu „ja/mi znamo što je za mlade najbolje”. Opet, pozivajući se na Nacionalni program djelovanja za mlade (NPDZM), važnost kulturne autonomije mladih je upravo u tome što im se treba osigurati prostor za „kritičko preispitivanje tradicionalnih kulturnih obrazaca i naslijeđa kao dio svojega identiteta i stvaranjem novih obrazaca i estetike kreirajući prostor za vlastito prepoznavanje i djelovanje.” Osiguravanje relativne autonomije u radu udruga, kao i mogućnosti da pravo na korištenje prostorom imaju i one udruge koje se u tradicionalističkom diskursu smatraju „alternativnima” predstavlja bitan korak ka uvažavanju različitosti i izgradnji društvenih resursa gdje se na kulturnu diferencijaciju ne gleda kao na nešto što se treba „tolerirati”, već se ide s idejom jednakog prava sudjelovanja i slobodnog izražavanja. Proizvod ovako uređenih odnosa unutar centra trebao bi rezultirati rastom povjerenja među udrugama i osnaživanju kohezije civilnih udruga pa samim tim i civilnog društva. Proces uključivanja mladih u demokratske procedure i prakse odlučivanja predstavlja iznimno bitan element onoga što se danas podrazumijeva pod politički osviještenim i aktivnim građaninom/građankom. Važnost percepcije mladih kao značajnih sudionika u društvu treba osnaživati što ranije kako bi se smanjili utjecaji političke bezvoljnosti i ravnodušnosti, tj. onoga što se smatra „klasičnim” boljkama mladih u suvremenom društvu.
Bez političke manipulacije
Upravljački model centra za mlade koji će inzistirati na horizontalnom modelu odlučivanja i potpunoj transparentnosti prilikom donošenja tih istih odluka ima mogućnost dulje zadržati mlade u radu centra te jednako tako pojačati njihov doprinos kroz aktivni angažman volontiranja ili kreiranja programa. Upravo su se dosadašnje inicijative i programi pokazali slabim po pitanju aktivnog angažmana mladih u programu raznih tijela i udruga jer su formirani po restriktivnom modelu participacije u koje se vrlo brzo uvuče bauk „elitizma”, a sistem selekcije predstavnika sa sobom vuče sumnju u političke manipulacije zbog prisustva predstavnika mladeži raznih političkih stranaka.
Omogućivanje konteksta u kojem su do krajnosti smanjene mogućnosti političke manipulacije i birokratizirane oligarhije uvjetovane strogom hijerarhijom u donošenju odluka otvara potencijal i za intenzivnije uključivanje mladih, pogotovo onih marginaliziranih kulturnih identiteta, mijenjajući im tako percepciju kao nepoželjnih ili neprilagođenih „autsajdera”, povećavajući istovremeno njihov doprinos lokalnoj zajednici. Dakle, centar može poslužiti kao vrlo snažan socijalizacijski agens koji će mlade usmjeravati prema aktivnom i konstruktivnom radu s ciljem doprinosa radu lokalne zajednice ukoliko se bude uvažavala i štitila kulturna autonomija, sa inzistiranjem na uključivanje u procese odlučivanja centra i mogućnost samostalne artikulacije vlastitih potreba i želja. Vrijedi napomenuti kako se upravo kroz ovakve prakse odlučivanja pomaže u građenju političke pismenosti i građanske kulture. Format koji više odgovara klasičnoj političkoj i administrativnoj hijerarhiji, s utegom paternalističkog i tradicionalističkog načina gledanja na mlade u društvu, od centra za mlade će umjesto poligona kulturne kreativnosti i društvenog aktivizma napraviti još jedan izgubljeni prostorni izvor s velikim potencijalima za vladavinu konformnosti i mediokritetstva.