Preminuo Aleksandar Stipčević, čovjek koji je zadužio Zadar

Slika korisnika admin
Autor: 
aleksandar stipcevic_2
Sebastian GOVORČIN

 Upravo sam primila tužnu vijest: u Zagrebu je preminuo moj najdraži profesor, po školovanju arheolog i povjesničar, a po struci kojom se čitav radni vijek bavio najveći bibliotekar u Hrvata, i puno šire.

Počeo se polako gasiti prošle godine nakon smrti svoga prijatelja Zadranina Pavla Galića, umirovljenog djelatnika Znanstvene knjižnice i našeg vrsnog stručnjaka iz bibliotekarstva. Duboko ga je pogodila smrt prijatelja s kojim je mogao razgovarati o svemu: o struci, o Zadru, zadarskim Arbanasima, zajedničkim poznanicima... Povezivale su ih niti koje nam na prvi pogled nisu bile vidljive: postale su vidljive tek nakon Galićeve smrti.

Aleksandar Stipčević - arheolog, bibliolog, bibliograf, albanolog, knjižničar i esejist rođen je u Arbanasima 10. listopada 1930. U Zadru je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta 1954. godine diplomirao je arheologiju.

Godine 1977. na Filozofskom fakultetu u Zadru doktorirao je tezom »Religiozni simbolizam u Ilira«. Kraće vrijeme radio je u Arheološkom muzeju u Zadru i u Institutu za historijske nauke u Zadru, a godine 1957. prelazi u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu na mjesto načelnika Odjela za tiskane knjige. Godine 1974. preuzima dužnost ravnatelja Knjižnice JAZU (danas HAZU), a potkraj 1983. prelazi u tadašnji Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, gdje preuzima dužnost glavnog urednika Hrvatskoga biografskog leksikona.

Bogata karijera

U studenom 1987., nakon izlaska iz tiska drugog sveska spomenutog leksikona, prelazi na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek za informacijske znanosti: Katedru za bibliotekarstvo, gdje predaje »Povijest knjige i knjižnica«, »Bibliografiju« i »Sociologiju knjige i knjižnica«. U veljači 1978. stječe zvanje bibliotekarskoga savjetnika, a iste mu godine JAZU priznaje zvanje znanstvenoga savjetnika s područja povijesnih znanosti. Godine 1990. izabran je u zvanje znanstvenoga savjetnika s područja informacijskih znanosti. Od 1970-1973., u svojstvu višeg predavača, kao vanjski suradnik, predaje »Uvod u arheologiju« na Filozofskom fakultetu u Prištini. Potkraj 1971. izabran je za predavača za predmet »Uvod u povijest knjige i knjižnica« na poslijediplomskom studiju bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1978. izabran je za honorarnog izvanrednog profesora na novoosnovanoj katedri za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a godine 1987. izabran je za redovitoga profesora na istom fakultetu. Umirovljen je 1997. godine.

Od 1987-1996. bio je šef Katedre za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti, a od 1992-1995. pročelnik je Odsjeka za informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U knjižničarskim organizacijama obnašao je niz odgovornih dužnosti: od 1967. do 1973. predsjednik je Hrvatskoga bibliotekarskog društva, a od 1967-1969. potpredsjednik je Saveza bibliotekara Jugoslavije.

Od 1992-1997. obnaša dužnost predsjednika Savjeta (kasnije Vijeća) za knjižnice Republike Hrvatske. U razdoblju od 1993-1996. član je Odbora za ljudska prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica i manjina Zastupničkoga doma Državnoga sabora Republike Hrvatske.

Od 1973. do 1999. član je izdavačkog odbora edicije »Annual Bibliography of the History of the Printed Books and Libraries«, koja izlazi u Den Haagu. Godine 1968. pokreće izdavačku djelatnost Hrvatskoga bibliotekarskog društva. Glavni je urednik društvenih izdanja Hrvatskoga bibliotekarskog društva sve do 1984. Stručni je urednik u izdanjima Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« (drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije, Hrvatski biografski leksikon, Hrvatska enciklopedija).

Od 1983. član je (izvan radnog sastava) Akademije nauka i umetnosti Kosova, a od 2001. inozemni član (Socio straniero) Accademia Marchigiana di Scienze, Lettere ed Arti u Anconi. Član je i Hrvatskog centra PEN-a od 1985., kao i Hrvatskog arheološkog društva od 1966. te Matice hrvatske od 1962.

Knjige o Arbanasima

Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i svijetu. Bio je na studijskim putovanjima i stipendijama u Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Koreji, Jordanu, Turskoj, Danskoj, Albaniji i mnogim drugim zemljama.

Bavi se umjetnošću i religijom starih Ilira, bibliografijom, općom i nacionalnom poviješću knjiga i knjižnica, napose pitanjima cenzure i općenito sudbinom knjige u društvu. Napisao je prvu sintezu o umjetnosti Ilira i sintezu o Ilirima koja je dosada doživjela devet izdanja na četiri jezika (hrvatski, engleski, albanski i talijanski). Pisao je mnoge radove i knjige o zadarskim Arbanasima. Objavio je više od dvjesto znanstvenih i stručnih radova na hrvatskom, talijanskom, albanskom, engleskom te francuskom jeziku, i to u nacionalnim i međunarodnim publikacijama. Posljednjih godina najviše piše o povijesti hrvatske knjige i hrvatskih knjižnica.

Među ostalim, napisao je i Socijalnu povijest knjige u Hrvata (u tri sveska, 2004-2008.). Usudila bih se reći da je ovo kapitalno djelo hrvatske pisane kulture. Prepoznala je to i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nagradivši ovo djelo na svojoj svečanoj sjednici 29. travnja ove godine kao knjigu 2008. godine. Tri knjige okupljene pod zajedničkim naslovom »Socijalna povijest knjige u Hrvata«, koje je objavila Školska knjiga, donijele su povjesničaru svjetske i hrvatske knjige, arheologu, knjižničaru i ilirologu Aleksandru Stipčeviću nagradu HAZU iz područja filoloških znanosti.

Njemu u čast izašle su čak dvije spomenice. Prvu je pod naslovom Izazovi pisane baštine u povodu 75. obljetnice profesorova života 2005. godine izdao Filozofski fakultet u Osijeku. Drugu pod naslovom Aleksandru Stipčeviću s poštovanjem u izdanju Zavoda za informacijske studije FFZG imali smo priliku predstaviti u Znanstvenoj knjižnici.

Pored toga, doživio je čast da je njemu posvećen kompletan broj časopisa Dardania sacra koji izlazi u Prištini.

Za svoj je rad dobio brojna priznanja: godine 1983. dobio je Kukuljevićevu povelju za rad u knjižničarskoj struci, a 1998. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Nagradu grada Zagreba dobio je 2004. te iste godine i Nagradu grada Zadra za životno djelo. Zlatni orden »Naim Frasheri«, koju mu je predao tadašnji predsjednik Republike Albanije Rexhep Meidani »za doprinos osvjetljavanju povijesti Ilira«, primio je 2001. godine. 2006. godine primio je Povelju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao priznanje za najviše zasluge i postignute rezultate u teorijskom i praktičnom radu u promicanju informacijskih znanosti i knjižničarstva. U veljači 2015. u Zagrebu mu je za njegove znanstvene zasluge i nacionalni doprinos dodijeljeno priznanje "Skenderbeg", koju predsjednik Albanije Bujar Nishani dodjeljuje najpoznatijim Albancima i albanskim prijateljima, za veliki doprinos u promoviranju albanske kulture i unapređenju albanske države u svijetu.

Ima osoba koje rade samo za jedan ljudski život. Aleksandar Stipčević jedan je od rijetkih čije djelo ispunjava više života. Je li tome uzrok samo to što je „rođen u košuljici"? Iako se nije bavio arheologijom na arheološkim nalazištima, bavio se istraživanjima u knjižnicama i arhivima, među knjigama.

A tko knjige poštuje, knjigama je i poštovan!

Hvala našem profesoru na svemu što je učinio za bibliotekarsku struku, zadarske Arbanase, albanologiju, Zadar. Počivao u miru Božjem!

Ispraćaj našeg dragog profesora bit će u srijedu, 2. rujna u 10,50sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Milenka Bukvić

Predsjednica Matice Zadrana

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno