KRUH SA SEDAM KORA Stanje sa smjenama posada daleko je od normalnog

Stara je izreka kako pomorci zarađuju kruh sa sedam kora. Dugotrajno izbivanje iz doma, daleko od obitelji i prijatelja, zatvoreni u željeznom kavezu na kojem mjesecima plove svjetskim morima, često bez pristajanja na kopno, a nerijetko i bez internetskog signala i bez utjehe videopoziva. Sve ovo stvari su s kojima pomorci i njihove obitelji žive i na što su manje – više navikli, iako se nikada u potpunosti i ne možeš naviknuti. Međutim, pravu težinu i izoliranost života i rada na moru pokazala je pandemija koronavirusa koja je u jednom trenu u potpunosti paralizirala svijet, a samim time pomorce »zarobila« na brodovima.

Zadarska županija ima oko 4.500 pomoraca
Zadarska županija ima oko 4.500 pomoraca od kojih veći dio radi u međunarodnoj plovidbi, dok manji dio plovi u nacionalnoj ili obalnoj plovidbi. Velik broj pomoraca lockdown je zatekao dok su bili na poslu – tisućama milja daleko od kuće, zatvoreni s dvadesetak kolega na brodu u nepoznatoj zemlji koja ima svoje zakone i pravila. Mnogi od njih morali su raditi duže nego što su imali potpisane ugovore, a drugi se, pak, nisu mogli ukrcati na brod jer smjene nisu bile moguće. Ukoliko je do smjene i došlo, zbog raznih kontrola u avioprijevozu i prekinutih linija, od posla do doma su putovali danima. Ipak, sada se situacija više-manje sredila te smo imali priliku razgovarati s Romanom Perićem, ITF koordinatorom Inspektorata i voditeljem ureda Sindikata pomoraca Hrvatske.
– Trenutna situacija sa smjenama pomoraca je ponešto bolja nego što je to bilo za vrijeme tzv. ˝lockdowna˝, ali je daleko od normalnog ritma smjena. Još uvijek svjedočimo, ali i radimo na velikom broju grupnih i individualnih repatrijacija pomoraca. Uglavnom nam se obraćaju pomorci koji su skupili između 7 i 11 mjeseci navigacije, ali smo imali i izoliranih primjera i preko godine. Dužina samog ugovora koji pomorac potpisuje s poslodavcem ovisi o određenoj grani pomorske industrije. Za primjer, u ‘offshore’ industriji ugovori su kraći i kreću se većinom 2-3 mjeseca, dok su u ostatku industrije uglavnom između 4-6 mjeseci. Razlozi različitosti dužine ugovora leže u karakteristikama plovidbe određene grane i stupnju zahtjevnosti ispunjavanja radnih zadaća. Odgovornost kadra je također ključan faktor. Industrija je prepoznala ove čimbenike za vrijeme normalne plovidbe i uglavnom ih je ispoštivala, međutim, nije adekvatno odgovorila na izazove vezane za smjene posada koje je nenadano donijela epidemija pa se to negativno odrazilo na pomorce koji i najvećim dijelom ispaštaju, pojasnio nam je trenutnu situaciju s pomorcima Romano Perić.

Najkritičnija područja za obavljanje smjene
Kao najkritičnija područja za obavljanje smjene pomoraca, prema slučajevima na kojima su angažirani, u prvom redu je izdvojio Daleki i Bliski istok na potezu od Kine do zemalja Arabije.
– Singapore i Hong Kong koji su poslovično slovili kao povoljni ‘hubovi’ za smjene pomoraca su se zatvorili, te postavili previsoke zahtjeve za odobravanjem smjene. Indonezija i Filipini i niz drugih država deklarativno dozvoljavaju smjene, dok su u praksi ograničenja enormna. Afrika i Južna Amerika su također problematične. Daljnji problem predstavlja i dostupnost komercijalnih letova prema Europi. Događa se da pomorci pretražuju internetske preglednike te nailaze na oprečne informacije. Dostupnost komercijalnog leta i smjene u određenoj državi postoji, ali u realnosti je ista gotovo nemoguća, pojašnjava Perić.
Dodaje kako se kao povoljna regija za iskrcaj te repatrijaciju pomoraca, osim Europe, pokazala i mala otočna država Reunion koja je omogućila repatrijacije desetina tisuća pomoraca. Kao pozitivan primjer ističe i Šri Lanku, dok su se Ujedinjeni Arapski Emirati, kao i Sjedinjene Američke Države značajno otvorili posljednjih mjeseci.
– Prema aktivnim slučajevima koje vodim, imam dojam da su iskusniji ili, ako hoćete, stariji pomorci strpljiviji u kriznim situacijama, dok su mlađi pomorci agilniji u potraživanju svojih prava i iskrcaja s broda. Možda takav dojam leži u činjenici da su mlađi pomorci manje opterećeni pronalaskom novog poslodavca. Mogu reći da smo imali veliki broj zaprimljenih slučaja i intervencija i još uvijek ih zaprimamo na svakodnevnoj razini.

Sve više procedura
Praksa nam je obratiti se poslodavcu i zatražiti sve one mogućnosti u ime pomorca koje su realno na dispoziciji. Sami poziv mene kao predstavnika međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) i Sindikata pomoraca Hrvatske podiže slučaj na veći razinu i implicira uključivanje svih mojih kolega ITF inspektora širom svijeta, a njih je oko 150 u 60-tak zemalja. Nadalje, po potrebi također uključujemo naše resorno ministarstvo te konzularne predstavnike Hrvatske širom svijeta, a nerijetko se obraćamo predstavnicima inozemnih lučkih vlasti i Registrima zastave broda, pojašnjava Perić.
Dodaje kako je lista procedura za pomorce koji se ukrcavaju, ali isto tako i one koji se iskrcavaju, svakim danom sve veća.
– COVID- 19 testovi su obavezni za sve. Uglavnom se koristi metoda PcR zbog pouzdanosti i račun iste mora biti podmiren od strane poslodavca. Sami test i ostali podaci o putovanju moraju biti vidljivi u tzv. ˝Fit For Travel˝ certifikatu. Određene države traže i ˝SHN« (Stay Home Notice) odnosno karantenu za pomorce prije samog ukrcaja/iskrcaja koja je u pravilu 14 dana. Neke regulative zahtijevaju sve navedeno pa i karantenu po dolasku na brod. Različiti su zahtjevi država po ovom pitanju, ali se svi svode pod zajednički nazivnik koji se zove ‘ne ponovilo se’, pojasnio je Perić procedure koje pomorci moraju proći prije ukrcaja i/ili iskrcaja s broda u vrijeme pandemije virusa.