Benkovački kapaciteti za zamrzavanje – stoje

Država je stimuliranjem obnove i gradnje ribarske flote dovela do zavidnih kapaciteta ulova, a ribari sada vraćaju sredelu u more jer kapaciteti hladnjača i, još više, kapaciteti zamrzavanja ne odgovoraju ulovnim – U Veltržnici Benkovac, čija privatizacijska priča s HFP-om još traje, hladnjače su napunjene, ali kapaciteti zamrzavanja ne rade

Svjedoci smo povike ribara na svih i sve u državi jer nas je rujanski ribarski mrak opet – iznenadio, kao prvi snijegovi zimske službe. Naime, ribari ovog trenutka dio srdela – vraćaju u more.
Hladnjače svih riboprerađivača gotovo su pune, a napunjeni su i neki drugi kapaciteti. Navodno je to oborilo i cijene po kojima se otkupljuju srdele, a ribari su se našli na čudu.
Upozorava se i na kontroverze da se kroz državne projekte sufinanciranja nabava plivarica, dakle brodova za ulov, a onamo kad do ulova dođe nema se gdje smjestiti pa se prestaje loviti ili “previše” ulovljene ribe vraća.
U Hrvatskoj je svega nekoliko preostalih tvornica za preradu ribe od nekadašnjih 16. Neupitno najviše kapaciteta je u Zadarskoj županiji s Adriom kao najvećom tvrtkom te Mardešićem iz Sali, a što je uz Postiru s Brača i Rovinjsku Mirnu otprilike i sve.
Trenutačno se love iznimne količine srdela na sjeveru, a migracija ide prema jugu.
Riječ je o dragocjenoj sirovini koje ima kad je ima. Riboprerađivačka djelatnost počiva na tome da se srdela uskladišti, zamrzne i spremi u ovo vrijeme za preradu kad ulova nema.
Direktor Postire Miro Kučić najaktivniji u javnim istupima i na čelu udruženja morskog ribarstva Hrvatske gospodarske komore godinama, tvrdi da se priča nije posložila od raspada bivše države. Od toga da je mnogo hladnjačkih kapaciteta koji nisu izvorno građeni za ribu bilo u ovom vremenu u toj funkciji, a u drugim su bivšim republikama, do lanca prodaje smrznute ribe koji više ne postoji.
Najvećeg prerađivača, zadarsku Adriu muče isti problemi. Miodrag Lacić potvrdio nam je sve nevolje.
– Naši su kapaciteti najveći u državi jer smo u stanju dnevnog prihvata do 300 tona ribe. Od toga su kapaciteti za zamrzavanje od 230 do 250 tona dnevno, a ostalih 50-60 tona dnevno smo u stanju preraditi. Naš ukupni kapacitet prihvata je također neupitno najjači u zemlji s 5.000 tona.
Adrijinih 5.000 tona
Zovu nas i dolaze ribari sa svih strana. Problem je u kapacitetima smrzavanja i kapacitetu hladnjača. Poduzetnicima se značajno uvećanje takvih kapaciteta ne isplati jer je povrat kapitala u toj sezonalnoj djelatnosti predug. Naime, potrebe za tunelima za zamrzavanje pojave se nekoliko mjeseci godišnje, a u ostatku su bez posla. Stoga bi bilo nužno da poticaji, odnosno prilog države razvoju takvih kapaciteta bude značajniji. On postoji i sada, ali ne opravdava ulaganja. Ovdje je riječ o zaokruživanju sustava i nekom vidu nužde javno privantog partnerstva.
Mi uzimamo ribe do maksimuma osim od naših stalnih partnera s ugovorima i od drugih, ali problem postoji. Kao što je Hrvatska kroz stimuliranje i sufinanciranje obnove ribarske flote, uz nabavu brodova od strane dijela ribara i tvrtki i mimo toga, dovela da imamo značajne ulovne kapacitete, pa i sposobnost konkurencije drugim zemljama, sada je ovo usko grlo izrazitije nego je ikad bilo. Ovo se redovito događa u razdoblju zadnjeg kvartala. Ako sada imamo 100 plivarica jasno je da samo s prosječnim ulovom nema načina da se njhov ulov prihvati i doradi, potvrđuje Lacić. Dakle, rješenje je u povoljnim kreditnim linijama i državnom sufinanciranju ovih kapaciteta, ali i oživljavanju sustava plasmana smrznute ribe.
Veletržnica Benkovac kao neiskorišteni adut
Zanimalo nas je s obzirom da ste bili zainteresirani, a odbijeni kupac za Veletržnicu Benkovac, što je sada s njima. Znamo da su kapaciteti zamrzavanja i hladnjače upravo epicentar te Veletržnice koju država kao gubitaša nosi na grbači godinama, a istovremeno ne prihvaća kupce.
– Moram kazati da se hladnjača, odnosno skladišni kapaciteti koriste. Dio ih u zakupu imamo mi iz Adrije, a dio i uzgajivači tune. Ali ne rade im kapaciteti smrzavanja. Mislim da se radi o kapacitetu od 70 tona dnevno, a što bi poslije naših kapaciteta, kao najvećih u državi, to bili drugi kapaciteti u zemlji, a koji se ne koriste, kazao nam je Lacić.
Razlog više da se Hrvatski fond za privatizaciju i Vlada RH kao vlasnik zamisle što sa svojim benkovačkim gubitašem.