Počast nevino stradalim mještanima

Tog 30. rujna 1991. godine zadnja četvorica Lišančana prebjegla su s okupiranog područja, a 17. srpnja 1991. godine u prvom granatiranju Lišana poginuli su fra Mile Mamić i redarstvenik iz Zadra Josip Žulj
Stanovnici Lišana Ostrovičkih zajedno s članovima udruga proizišlih iz Domovinskog rata s benkovačkog područja jučer su obilježili jedne od najtragičnijih dana u povijesti mjesta – 30. rujna 1991. kada su zadnja četvorica Lišančana prebjegle s okupiranog područja i 17. srpnja 1991, dan kada su u prvom granatiranju Lišana poginuli fra Mile Mamić i redarstvenik iz Zadra Josip Žulj.
Marko Žilić, Mate Nimac zvani Bato, Zdravko Nimac i Ivica Nimac zvani Ivdešić napustili su Lišane Ostrovičke 29. rujna 1991. i sklonili se u Lužine, između Vukšića i Lišana, odakle su promatrali kako četnici, njihovi dojučerašnji susjedni Srbi pale i pljačkaju njihovo mjesto. Dan kasnije prebjegli su na sigurno područje. U mjestu je ostalo još šest osoba. Nijedna nije živa dočekala Oluju.
– Marko Dević je zaklan, odsječena mu je glava. Marko Čurčija i Marko Radaš su ubijeni, njihova tijela su pronađena pored mjesnog groblja. Nepokretna Šimica Pavić izrešetana je na vratima svoje kuće. Stoja Nimac i Milica Šimunac zaklane su u Morpolači, kaže Ante Mamić, brat pokojnog fra Mile Mamića.
Granata koja je ubila fra Milu Mamića ispaljena je iz susjedne Ostrovice u rano jutro prije šest sati. Geler ga je pogodio u glavu, a umro je na području Trogira, dok je vožen u splitsku bolnicu. Njegov brat Ante se tada nalazio samo metar i pol od njega. Samo petnaest metara dalje od Mile Mamića isto od srbočetničke granate smrtno je stradao Josip Žulj. Polaganjem vijenaca njima i svim poginulima u Domovinskom ratu i svetom misom koju je vodio fra Božo Morić, inače vojni kapelan u Domovinskom ratu, Lišančani i njihovi prijatelji iz Benkovca odali su im dužnu počast.