Mališani u Pučkoj kuhinji servirali kolače što su ih sami pripremili

„Siromasi, to su oni koji ništa, baš ništa nemaju. Nemaju hrane ni novaca. Oni su beskućnici. Tu dođu jer nemaju hrane”, dojmovi su djece iz vrtića

Jedinstveni odgojni, pedagoški susret dogodio se u četvrtak 29. rujna u Pučkoj kuhinji sv. Vinka Paulskog Caritasa u Zadru, kad su korisnike kuhinje posjetila djeca iz vrtića Blagovijest koji djeluje u samostanskoj kući sestara Milosrdnica u Zadru. Djeca su ručala s korisnicima, počastila ih i kiflama od kokosa koje su u vrtiću sami zamijesili, a majka četvero djece, čije je najstarije dijete prvašić, ispekla je punu kutiju kolača koje su donijeli.
Prvi se put to zajedništvo ostvarilo u povodu blagdana Sv. Vinka Paulskog, zaštitnika vrtića kojem je posvećena i Pučka kuhinja.
– Odlučili su posjetiti kuhinju da vide i drugu stranu života, čime se bavio i sv. Vinko, najsiromašnijima. Korisnici to rado prihvaćaju, izmamili su im i osmijeh na lica, što je važno, rekla je Mirjana Tadić iz Caritasa.
Prostor u koji svakodnevno zalaze siromašni korisnici ovaj put je bio ispunjen djecom, pristojnom, jer su na sve što im se pružilo kulturno odgovarali “hvala”, skromnom, jer na pitanje žele li sok ili vodu – svi traže vodu. I zahvalnom, jer na pitanje je li im ručak u pučkoj kuhinji dobar, kažu: ‘Nije dobar nego odličan.’
– U vrtiću nam je lijepo. Igramo se, učimo za školu, pjevamo, recitiramo, molimo, crtamo, bojimo. Imamo priredbe, glumimo. To je sve jedno prijateljstvo, kažu djeca koja u molitvenom kutku svog vrtića pjevaju „Sv. Vinko, ti si djecu jako volio. Svakome si pomogao, zato tebe molimo”.
U razgovoru o temi siromaštva djeca su rekla kako od roditelja ne mogu uvijek dobiti sve što žele, ali imaju potrebno. No postoje ljudi koji nemaju ni jesti.
– Učimo ih da jedu svu hranu, da ne bacaju, jer postoje ljudi koji nemaju jesti. A mi kad imamo, da zahvalno primimo hranu. Animirat ćemo djecu i roditelje za siromašnu djecu, da se odreknu npr. odjeće, u božićno vrijeme ćemo posjetiti dva staračka doma i dr., kaže s. Krešimira, predvodnica kolone dva po dva malena pješaka u hodu do Pučke kuhinje. Prijedlog za taj događaj roditelji su rado podržali.
– Jedna djevojčica je rekla: ‘Postoje siromašni koji imaju kuću i oni koji nemaju kuću.’ Neki duboko ulaze u to. Osjetljivi su za tu temu. ‘Pomoći drugima’ će biti projekt na kojem ćemo u vrtiću raditi cijelu pedagošku godinu, kaže odgojiteljica Danijela Giro.
Na pitanje tko su korisnici Pučke kuhinje, djeca kažu: „Siromasi, to su oni koji ništa, baš ništa nemaju. Nemaju hrane ni novaca. Oni su beskućnici. Tu dođu jer nemaju hrane. Dođu uzeti malo hrane. Oni žive na cesti. Došli su čekati hranu jer nemaju što jesti. To je tužno vidjeti.”
Je li ih bilo strah kad su rekli da će ići u pučku kuhinju? “Nee. Što bismo se bojali? Obični ljudi, samo siromahi. A siromahi su jako dobri. Predobri.” Možemo li im pomoći? „Pa naravno, kad smo im donijeli kolačiće. Mi smo ih sami mijesili. Pa smo siromaškima dali. Možemo im dati i novca. Ali oni će isto biti siromahi”, kažu djeca čija je mudrost nemjerljiva sa slatkošću bilo kojeg kolačića: „Kući ćemo reći da smo bili u restoranu kod siromašnih i lijepo se zabavili.”

  DJECA UČE O SV. VINKU I SIROMAŠNIMA

Kongregaciju sestara milosrdnica osnovao je Vinko Paulski, a i ulica u kojoj je samostan u Zadru njegova je imena.
– O blagdanu sv. Vinka htjeli smo djecu i roditelje animirati u brizi za one koji nemaju. Imamo daleko više od onih koji imaju puno manje od nas. Htjeli smo s djecom proraditi i poučiti ih tko je bio sv. Vinko. Brinuo je o siromašnima, napuštenima. Djeca su bila prijemljiva i zainteresirana za njegov život, naučili su o njemu, molitve i pjesme. Rekli smo im da i u našem gradu postoje ljudi koji nemaju. Htjeli smo ne samo da čuju o tome, nego da dođu i vide. To je upečatljivo, konkretno i dublje iskustvo, rekla je s. Krešimira Bakić, odgojiteljica u vrtiću koji u dvije grupe (od tri i četiri, pet i šest godina) pohađa 40 djece.

  POMOĆ U ŠKOLOVANJU DJECE U JUŽNOJ AMERICI

Prvi put u povijesti družbe, ove godine pet sestara milosrdnica iz Hrvatske otišlo je u misijsko područje, Bumu na Salomonskim otocima. Sestre djeluju i u Južnoj Americi, ali htjeli su i misije na ‘zapuštenom’ kontinentu. Stoga će djecu i roditelje vrtića animirati za pomoć tamošnje djece u školovanju, za naše pojmove jeftino. Osmoškolca cijelu godinu mogu školovati za 50 eura, a srednjoškolca za 100.
Vrtić Blagovijest radi od 1960-ih. U bivšoj državi su bili nepriznati, nisu smjeli imati takvu djelatnost. No za njih se znalo i nisu imali problema. Ali nisu bili registrirani. Nakon demokratskih promjena, od 1993. g. rade u novom prostoru i uvijek ima velikog interesa.